Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: Gž-215/2024-2

1

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: -215/2024-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. O.: , iz D., (ulica), O., zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici u S., (ulica), protiv tuženika M. B. O.: , iz D., (ulica), O., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i. P., u S., (ulica), radi utvrđenja služnosti nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-230/2020 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.

 

r i j e š i o j e

 

              I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-230/2020 od 4. prosinca 2023. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se u korist čest. zem. 2754/13 Z.U. 1310 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/4 kao povlasne nekretnine pravo stvarne služnosti prolaza pješice i vozilima na teret dijela čest. zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/1 kao poslužne nekretnine i to na teret sjeverozapadnog dijela čest zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/1) u naravi postojeći pristupni put koji sa sjevera graniči sa kat. čest. 3652/1 sa zapada graniči sa glavnom ulicom oznake kat. čest. 3670/4 i sa juga stambenim objektom tuženika sagrađenim na čest. zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/1) sa istoka graniči sa čest zem. 2754/13 Z.U. 1310 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/4) te je ovlašten tužitelj temeljem ove pravomoćne presude zatražiti i postići upis prava stvarne služnosti na teret "dijela čest.-zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/1 i to na teret sjeverozapadnog dijela čest zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/1) u naravi postojeći pristupni put koji sa sjevera graniči sa kat. čest. 3652/1, sa zapada graniči sa glavnom ulicom oznake kat. čest. 3670/4 i sa juga stambenim objektom tuženika sagrađenim na čest. zem. 2754/4 Z.U. 1243 k.o. D.

(katastarska oznaka 3653/1 sa istoka graniči sa čest zem. 2754/13 Z.U. 1310 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/4) kao poslužne nekretnine, a u korist čest zem. 2754/13 Z.U. 1310 k.o. D. (katastarska oznaka 3653/4) kao povlasne nekretnine".

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan a nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3)postotna poena sve do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe kako presuda nije na zakonu osnovana. Naime, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s time posebno navodi da je u potpunosti izostala analiza i ocjena dokaza. Naime, u obrazloženju presude samo su prepisani iskazi stranaka i iskazi svjedoka s time što su iskazi svjedoka M. R., T. K., J. B. i V. Č. potpuno izostali. Nadalje, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. navedenog Zakona budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u obrazloženju iste nije navedeno materijalno pravo koje je primijenjeno u svezi s čime se žalitelj poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-93/94 od 26. svibnja 1995., Rev-1130/06 od 28. kolovoza 2007., kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III/2494/2008 od 30. ožujka 2011. Ističe kako je podneskom od 28. siječnja 2022. nakon što je zaprimio dopunu nalaza i mišljenja vještaka T. D. uredio toč. I. tužbenog zahtjeva. O navedenom prvostupanjski sud da nije odlučio. Žalitelj ukazuje na sadržaj čl. 3. diobene pogodbe od 9. rujna 1981. navodeći kako upravo kolni put naveden u toj pogodbi je jedini put do tužiteljeve kuće kojim su tužitelj i članovi njegove obitelji počevši od 1981. pa do veljače 2018. prolazili i prilazili automobilom i pješice svojoj nekretnini. Da je navedeni put jedini put kojim su žalitelj i članovi njegove obitelji još od 1981. dolazili do svoje nekretnine žalitelj je potkrijepio materijalnim dokazima, fotografijama, u spis je dostavljen i zapisnik o očevidu sastavljen na licu mjesta 9. listopada 2018. u predmetu broj Ovr-922/18 iz kojeg također proizlazi kako nema prilaza do parkirnog mjesta i dvorišta tužitelja, osim onog navedenog na sjeverozapadnom dijelu, a na koji se odnosi tužbeni zahtjev, isto je vidljivo i iz iskaza saslušanih svjedoka. Iz nalaza vještaka D. vidljivo je kako je pristup nekretnini tužitelja moguć samo preko spornog dijela nekretnine tuženika. U svezi s tim upućuje na iskaze svjedoka M. R., T. K. i V. Č. čije iskaze sud nije naveo u obrazloženju presude. Također ukazuje na iskaze svjedoka D. M., J. V. i M. K. koji su iskazali da je predmetni put jedini put kojim se automobilom i pješice dolazilo do nekretnine tužitelja sve do 2018. Što se tiče svjedoka N. J. isti je potvrdio da su stranke preko spornog dijela prolazile automobilom i pješice i da se koristio i dio nekretnine koji nije označen žutom bojom tj. kat. čest. 3652/1 k.o. D.. Netočno iskazuje da u ugovoru o diobi iz 2001. nije ništa ugovoreno vezano za služnost puta jer su u ugovoru o dopuni diobene pogodbe od 7. veljače 2022. ostali u cijelosti na snazi odredbe diobene pogodbe iz 1981. koje se odnose na put. Iskaz M. B. kao supruge tuženika nije vjerodostojan. Diobenom pogodbom iz 1981. nije bilo dogovoreno da put prolazi sa sjeverne strane kat. čest. 3652/1 i 3653/2 kako to tuženik tvrdi. Sa sjeverne strane uopće se ne može doći do nekretnine u vlasništvu tužitelja. Također nije točno da se iz grafičkog prikaza vještaka D. vidi da se radi o širini prolaza od 1 metar, zatim netočni su zaključci suda da bi zbog potpisa geodetskog elaborata, ne navodeći ni kada, ni kome bilo vidljivo da kolni pristup nije bio predviđen na utuženom dijelu. Tužitelju je privremeno omogućen pristup do njegove nekretnine preko nekretnina koje su vlasništvo trećih osoba, a koje su tužitelju omogućile prolaz do okončanja predmetnog postupka. Predlaže se prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred drugim sucem. Ujedno predlaže tužitelju priznati trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na presudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovanim se ukazuje žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) budući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza pješice i vozilima u korist kat. čest. 2754/13 k.o. D. (nove izmjere 3653/4 k.o. D.), a na teret dijela kat. čest. 2754/4 k.o. D. (nove izmjere 3653/1 k.o. D.) koji dio je specificiran sukladno grafičkom prikazu – dopuni – sudskog vještaka za geodeziju T. D. te uknjižba toga prava u zemljišnoj knjizi.

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj pristup svojoj nekretnini ima preko nekretnine uz mogućnost formiranja puta pa da su netočni njegovi navodi da nema mogućnost drugog prilaza, a da to proizlazi i iz diobene pogodbe odnosno položajnog nacrta uz istu od 3. rujna 1981. koji prileži uz istu. Također zaključuje da tužitelj predmetnim spornim dijelom nikada nije prolazio automobilom na način kako isti opisuje. Nadalje, obrazlaže kako je tužitelj bio pozvan u Ured za gospodarstvo i urbanizam na dogovor i uvid u skicu koju je uredno zaprimio, a na kojoj skici je prikazana svaka promjena. Tužitelj da je dao potpis na geodetski elaborat koji je poslan na provedbu u zemljišnik i katastar tako da je tom provedbom ustanovljena vlasnička granica na spornom dijelu te nakon provedbe elaborata širina prolaza iznosi 1,2 m. Prvostupanjski sud posebno osporava navode tužitelja i vještaka D. u pogledu mogućnosti pristupa tužitelja nekretnini pri čemu se poziva na diobenu pogodbu od 9. ožujka 1981. kao i na dopunu iste od 7. veljače 2001. Utvrđuje da su stranke izradile parcelacijski elaborat 88/95 po tvrtki G. iz O. čime su izmijenile granice nekretnine utvrđene diobenom pogodbom iz 1981. i da se tužitelj usuglasio i potpisao katastarsku među 2018. iz čega da je vidljivo da kolni pristup nikad nije bio niti predviđen na utuženom dijelu. Isto tako zaključuje da je pristup nekretnini iz diobe 1981. bio predviđen preko dvije manje čestice koje se nalaze iza vlasničke granice nekretnine koje su bile određene za kolni put, a upravo da je tužitelj svojim potpisom dozvolio da se iste pripoje kat. čest. 3652/1 k.o. D..

8. Činjenična osnova tužbe veže se na materijalni propis prema kojem se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.).

9. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (sustav slobodne ocjene dokaza).

9.1. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja navedeno stečeno uvjerenje iz pobijane presude ne opravdava uvjerljivim i logičnim razlozima.

11. Naime, spisu predmeta priložena je diobena pogodba od 9. rujna 1981., na kojoj tužitelj temelji svoje pravo izvršavanja služnosti, na kojoj su ovjereni potpisi, I. B. pok. V., brata tuženika, tada njegovog punomoćnika te tužitelja, kod tadašnjeg Općinskog sekretarijata za poslove uprave  (l. s. 10-11) kojom pogodbom je u čl. 3. dogovoreno da stranke suglasno utanačuju da postojeći putevi kao do sada ostaju zajednički i da se tom pogodbom ništa u tom pogledu ne mijenja. Nadalje, stoji da "stranke žele naglasiti da se uz samu parcelu sa južne strane nalazi projektirani put, a da uz zapadnu granicu čest. zem. 2754/4 postojeći put vodi od magistrale prema parcelama stranaka, a zatim u sjeverozapadnom uglu spomenute čestice uz sjevernu granicu parcela stranaka savija i vodi do parcele drugog djelbenika, tj. F. S.. Radi se o kolnom putu koji ostaje i dalje na korištenje strankama.".

11.1. Prvostupanjski sud svoj zaključak o netočnosti navoda tužitelja temelji na položajnom nacrtu uz diobenu pogodbu od 3. rujna 1981. koji nacrt da prileži uz pogodbu. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da se uz spomenutu diobenu pogodbu nalazi nacrt koji bi bio sastavni dio iste niti se iz sadržaja diobene pogodbe zaključuje da je sačinjena skica tako da se ne može provjeriti stečeno uvjerenje suda prvog stupnja odnosno razlozi presude u navedenom dijelu, kao i u dijelu u kojem zaključuje o dopuni diobene pogodbe zaključene između stranaka 7. veljače 2001. koja također ne prileži spisu predmeta.

12. Također prvostupanjski sud svoj zaključak temelji na utvrđenju da je tužitelj dao potpis na geodetski elaborat odnosno da se sam tužitelj usuglasio i potpisao katastarsku među 2018. i time dozvolio da se dvije manje čestice koje se nalaze iza vlasničke granice nekretnine koje su bile određene za kolni put – pripoje čestici 3652/1 k.o. D., a u spisu predmeta ne nalazi se geodetski elaborat uvidom u koji bi se mogla provjeriti točnost utvrđenja suda prvog stupnja.

13. Osim toga, osnovano žalba upire na sadržaj iskaza svjedoka D. M., D. V., J. V., M. K. te N. J. iz čijih iskaza proizlazi, u bitnome, da je prolaz do nekretnine tužitelja bio prostor u skici vještaka T. D. (koja skica im je predočena) označen žutom bojom te da se moglo proći automobilom u vremenu od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća do 2018. koje iskaze sud prvog stupnja uopće nije komentirao, a niti je u obrazloženju pobijane presude dao ocjenu istih već su iskazi reproducirani, dok iskazi svjedoka M. R., T. K., J. B. i V. Č. nisu niti reproducirani niti se prvostupanjski sud osvrće na iskaze istih odnosno iskaze svjedoka ne ocjenjuje u njihovoj ukupnosti i dovodi u svezu s drugim izvedenim dokazima.

14. Što se tiče zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj ima pristup do svoje nekretnine automobilom i pješice preko druge nekretnine što da je vidljivo iz priloženih fotografija navesti je da iz zapisnika sačinjenog povodom očevida na licu mjesta 4. rujna 2020. ne slijedi da je prvostupanjski sud utvrdio navedenu činjenicu, dok s druge strane iz zapisnika sačinjenog na licu mjesta za potrebe postupka istog prvostupanjskog suda broj Ovr-922/18 od 9. listopada 2018. (l. s. 37-8) slijedi da je vještak Z. R. tada utvrdio "nema prilaza opisanom dvorištu osim navedenog na sjeverozapadnom dijelu". U svezi s iznesenim navesti je kako iz iskaza tužitelja proizlazi, ali i svjedoka N. J., da tek od nedavno postoji put do nekretnine tužitelja sa jugoistočnog dijela nekretnine od kuće C., pa dalje u pravcu sjevera, u pogledu čega se tužitelj očitovao da mu je taj prolaz omogućen samo dok se ne okonča predmetni parnični postupak (l.s.174), a o kojoj činjenici sud prvog stupnja također nije dao nikakvu ocjenu.

15. Prvostupanjski sud nije naveo niti jedan propis materijalnog prava na kojem temelji svoju odluku (a što je dužan u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP), a to se ne može razumjeti ni iz obrazloženja pobijane presude čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje žalbom.

16. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj.

16.1. Naime, prvostupanjski sud je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja sadržaja kao u izreci pod toč. I. odnosno kako je tužbeni zahtjev tužitelj postavio u tužbi pridržavajući pravo da po provedbi očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika nakon točne identifikacije predmeta spora precizira tužbeni zahtjev što je i učinio podneskom koji je kod prvostupanjskog suda zaprimljen 28. siječnja 2022. kako to slijedi iz podataka e-spisa. Naime, navedeni podnesak nije uvezan spisu predmeta, pa kako o navedenom zahtjevu prvostupanjski sud nije odlučio osnovanim se ukazuje izneseni žalbeni razlog.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, a posljedično tome valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka jer ista ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu (čl. 154. ZPP).

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede u postupanju te će ponovnom ocjenom dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata postupka (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrditi činjenice koje su bitne za donošenje odluke, a na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

19. Odluka o troškovima postupka iz toč. II izreke ove drugostupanjske temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP

U Zadru, 5. lipnja 2024.

 

 

    Predsjednica vijeća

 

                                             Sanja Prosenica, v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu