1              Poslovni broj Gž Zk-331/2023-2

Poslovni broj Gž Zk-331/2023-2

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Općine S., OIB: ..., protiv protustranake Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj Z- 20196/22 (provedba pod poslovnim brojem Z-21791/22) od 10. veljače 2023., dana 5. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protustranke Republike Hrvatske i rješava:

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-20196/2022 (provedba pod poslovnim brojem Z-21791/22) od 25. listopada 2022. i prijedlog predlagatelja Općine S. odbija, te se nalaže brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog rješenja.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-4456/2023 u zk. ul. 18925 k.o. S.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prigovor protustranke Republike Hrvatske i potvrđeno je rješenje broj Z-20196/2022 od 25. listopada 2022., dok je pod točkom II. izreke naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. 18925 k.o. S.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija protustranka Republika Hrvatska radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje, odbiti prijedlog za upis i naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog prava.

3. Predlagatelj je odgovorio na žalbu protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije.

4. Žalba protustranke je osnovana.

5. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor protustranke Republike Hrvatske i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda doneseno pod brojem Z-20196/2022 od 25. listopada 2022. temeljem Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za prostorno uređenje i gradnju Grada P., Klasa: 350-01/22-10/001831, Ur. broj: 2163-18-06/8-22-0002 od 26. srpnja 2022., rješenja o izvedenom stanju od 20. svibnja 2022., osam suglasnosti klasa: 940-01/22-01/26 od 9. kolovoza 2022., a kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na kčbr. 1157/5 voćnjak sa 221 m2 u korist predlagatelja za 343/960 dijela.

6. Prvostupanjski sud pritom polazi od utvrđenja da je u odnosu na predmetnu nekretninu bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine P. u 343/960 dijela, da je predlagatelj dostavio ispravu - Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Grada P., Klasa: 350-01/22-10/001831, Ur. broj: 2163-18-06/8-22-0002 od 26. srpnja 2022. prema kojem predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90) i na dan 24. srpnja 1991. kao dana stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu  „Narodne novine“ broj 34/91, dalje: ZPZ) nije bila ni poljoprivredno ni šumsko zemljište, već se nalazila unutar granica građevinskog područja, zone stanovanja - naselja, pa kako su slijednice upisanog korisnika (Općine P.) dale izričite suglasnosti za uknjižbu prava vlasništva u korist predlagatelja, prvostupanjski sud je navode prigovora Republike Hrvatske (da se radi o nekretnini koje prema upisu u zemljišnu knjigu predstavlja poljoprivredno zemljište u smislu odredbe članka 2. ZPZ-a jer predlagatelj nije dokazao da se radi o izgrađenom zemljištu, čime predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske), ocijenio neosnovanim, te je izjavljeni prigovor pozivom na odredbu članka 145. stavak 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, dalje: ZZK) odbio kao neosnovan.

7. U žalbi protustranka ponavlja da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je riječ o nekretnini za koju je u zemljinoj knjizi upisana kultura - voćnjak, što znači da se ne radi o izgrađenom građevinskom zemljištu nego o neizgrađenom građevinskom zemljištu, te povezujući tu činjenicu s člankom 3. stavak 1. i člankom 2. ZPZ-a i sa sudskom praksom kroz koju se ustalilo shvaćanje da je za ocjenu je li neko zemljište koje se nalazi unutar granice građevinskog područja koja je određena dokumentom prostornog uređenja poljoprivredno zemljište, bitno stanje tog zemljišta u trenutku stupanja na snagu ZPZ-a, pa ako je bilo neizgrađeno da se smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu članka 2. ZPZ-a i ex lege vlasništvom Republike Hrvatske (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3779/18 od 30. listopada 2020.).

8. Prema odredbi članka 360. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) na kojem pravnom temelju predlagatelj temelji prijedlog za upis prava vlasništva propisano je da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, time da će se za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ZV-a, uzeti da su upisi prava vlasništva.

9. Predlagatelj kao jedan od pravnih slijednika ranije Općine P. nije mogao pretvorbom društvenog vlasništva steći nikakva vlasnička prava temeljem članka 360. ZV-a na predmetnoj nekretnini jer se ni Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 128/99, 51/00 i 33/01) nije provela nikakva pretvorba društvenog vlasništva, već se istim samo utvrđuju općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave i županije, dok je odredbom članka 87. tog Zakona tek propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik.

10. Okolnost što se predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu ZPZ-a i Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 16/90, 53/90, 44/92 i 91/96, dalje: ZGZ) nalazila unutar granica građevinskog područja ne daje osnovu za zaključak da je time postala vlasništvo općina/gradova na čijem se području nalazi, jer se prema odredbi članka 2. ZPZ-a poljoprivrednim zemljištem smatraju oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji ali i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine. U konkretnom slučaju prema upisu u zemljišnu knjigu radi se o nekretnini koja je po kulturi voćnjak, dakle neizgrađeno građevinsko zemljište, dok predlagatelj nije priložio nikakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da je predmetna nekretnina uređeno građevinsko zemljište užeg dijela stare gradske jezgri koje je takvim utvrdila skupština općine. Prema tome nekretnina u društvenom vlasništvu koja je u naravi poljoprivredno zemljište, iako se nalazi unutar granica građevinskog područja postala je sukladno odredbi članka 3. stavak 1. ZPZ-a ex lege vlasništvo Republike Hrvatske.

11. Konačno, ni činjenica da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo s upisanim korisnikom Općinom P., ne upućuje na vlasništvo predlagatelja - istovjetno stajalište izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. broj Rev-463/09-2 od 29. veljače 2012., Rev-704/12-2 od 8. ožujka 2016., Rev- 1048/13-2 od 23. svibnja 2017., Rev-175/17-2 od 22. listopada 2019. i Rev-527/13-2 od 28. kolovoza 2019., a u kojima se navodi: „Sukladno odredbi članka 9. ZGZ- a koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV-a, građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljale su općine na čijem se području nalazi zemljište, osim ako tim zemljištem na temelju Ustava i Zakona nisu upravljale druge društveno političke zajednice ili druge društveno pravne osobe, što ne daje osnovu za zaključak da su na temelju te odredbe općine stekle pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja neizgrađenog građevinskog zemljišta koje se stupanjem na snagu ZV-a pretvorilo u pravo vlasništva“.

12. Obzirom na navedeno, upis prednika predlagatelja kao korisnika predmetne nekretnine ima značaj jedino prava gospodarenja istom, ali nikako ne prava koje čine društveno vlasništvo do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. ZGZ-e je propisivao u član 4.a da stupanjem na snagu tog zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu tog zakona. U provedbi odredbe stava 1. navedenog članka 4.a, općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove donosi rješenje o utvrđivanju prava vlasništva fizičkoj ili građanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrđivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi, dok je člankom 9. propisivao da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društvena pravna osoba. Prema članku 25. ZGZ-a u ostvarivanju prava da upravlja neizgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu općina može to zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga na korištenje društvenim pravnim osobama, građanima, udruženjima građana i drugim građanskim pravnim osobama, na način i po postupku propisanim tim zakonom i na temelju njega donesenim propisima općine, u svrhu da se to zemljište privede namjeni određenoj provedbenim planom.

13. Slijedom iznesenog, evidentno je da je prijedlog predlagatelja neosnovan, slijedom čega je usvajanjem žalbe protustranke Republike Hrvatske valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje o prigovoru, odbiti prijedlog, naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a ujedno i brisanje zabilježbe žalbe sve temeljem odredbe članka 149. stavak 1. toč. b ZZK-a.

U Splitu 5. lipnja 2024.