1                                       Broj: IR-103/2024

 

   

                                      

                                                                                                          Broj: IR-103/2024

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. P., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 13. svibnja 2024., broj: Pp-1386/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024., 

 

r i j e š i o   j e

 

I. U povodu žalbe okr. J. P., a po službenoj dužnosti, ukida se određena mjera opreza zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja – obiteljske kuće na adresi G. D. xx.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba okr. J. P. u odnosu na navedenu mjeru opreza je bespredmetna.

 

III. U preostalom dijelu, odbija se žalba okr. J. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 13. svibnja 2024., broj: Pp-1386/2024-7, na temelju članka 130. stavka 2. točke 2. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18. i 114/22.), okr. J. P. određene su mjere opreza i to: zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja – obiteljske kuće na adresi G. D. xx te zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja, tj. sa ocem I. P. sa prebivalištem G. D. xx, a zabranjuje se okrivljeniku da se približi ocu I. P., na udaljenosti manjoj od 100 metara i zabranjuje se uspostavljanje i održavanje veze s istim.

 

              2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio okrivljenik osobno iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

           3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

U odnosu na točku I. i II. izreke rješenja

                                                                     

4. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti, na temelju članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da određena mjera opreza zabrane posjećivanja obiteljske kuće na adresi G. D. xx, nije određena sukladno zakonu.

 

4.1. Naime, odredbom članka 131. stavak 2. Prekršajnog zakona, propisano je;

„ (2) U odluci kojom se određuje mjera opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, određuje se mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti.

 

4.2. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se prilikom određivanja mjere opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja mora navesti udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti, pa mjera opreza koja je određena pobijanim rješenjem, bez tako navedene udaljenosti, nije određena sukladno zakonu, a niti je provediva.

 

4.3. Potrebno je istaknuti da, obzirom da kako je u konkretnom predmetu izostala žalba tužitelja odnosno protiv prvostupanjskog rješenja podnesena je samo žalba u korist okrivljenika to ovaj sud nije imao mogućnosti ispraviti navedeni propust prvostupanjskog suda jer bi isto predstavljalo povredu načela zabrane preinačenja na teže.

 

              5. Stoga je, na temelju članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, pa je bespredmetna žalba okrivljenika u odnosu na izrečenu mjeru opreza zabrane posjećivanja obiteljske kuće na adresi G. D. xx, kako je odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

              U odnosu na točku III. izreke rješenja

6. Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je odluka prvostupanjskog suda o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja, tj. sa ocem I. P. sa prebivalištem G. D. xx, a zabranjuje se okrivljeniku da se približi ocu I. P. na udaljenosti manjoj od 100 metara i zabranjuje se uspostavljanje i održavanje veze s istim, u cijelosti pravilna i zakonita.

7. Pobijajući prvostupanjsko rješenje, okrivljenik navodi kako treba uzeti svoje stvari iz kuće te kako je on žrtva postupanja svog oca, da ga otac 10 godina uznemirava, da je uvijek u alkoholiziranom stanju i da otac zapravo njega vrijeđa cijeli dan, a kako je on dobio predmetne mjere zbog jedne psovke.

 

8. Međutim, u odnosu na navode kako je okrivljenik žrtva svog oca, a da je on njemu uputio tek jednu psovku, čime okrivljenik, u biti, osporava svoju krivnju za prekršaj koji mu je stavljen na teret, po stavu ovog suda, ne dovodi se u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, jer utvrđenje je li okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju mjere opreza, nego se utvrđuje provođenjem dokaznog postupka, pa su u tom smislu takvi žalbeni navodi neosnovani. Naime, u ovoj fazi postupka, sama činjenica da je podignut optužni prijedlog, pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je prekršaj i počinjen od strane okrivljenika, a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika mjera opreza uopće mogla odrediti. Nadalje, okrivljenik ima pravo uzeti svoje stvari iz obiteljske kuće, međutim, na način da ne krši predmetnu mjeru opreza.

7. Stoga, težina počinjenog prekršaja koja se stavlja na teret žalitelju (ponovljeno nasilje u obitelji na štetu osobe starije životne dobi), u povezanosti s činjenicom da su odnosi između okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji značajno poremećeni, što proizlazi i iz žalbe okrivljenika, a otac je zatražio primjenu predmetne mjere opreza jer se boji okrivljenika, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan o postojanju opasnosti za ponavljanjem djela. Stoga, i po ocjeni ovog suda, primjenom navedene mjere opreza, doista se otklanjaju uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da isti čini prekršaje, zbog čega je opravdano protiv njega određena mjera opreza iz članka 130. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona.

8. Iz gore navedenih razloga ostvareni su svi uvjeti za određivanje mjera opreza iz članka 130. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, pa je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. lipnja 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.