- 1 -              Kzz-6/2024-3

Broj: Kzz-6/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. D. zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 20. svibnja 2024. broj ZPP-DO-49/2024-2 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2023.  broj 9 Pp-16152/2023-5, u sjednici održanoj 5. lipnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2023. broj 9 Pp-16152/2023-5 na štetu okrivljene K. D. povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točki 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22. - dalje: PZ) u vezi s člankom 57. stavcima 2. i 7. ZOSPC-a pa se ta pravomoćna presuda ukida i predmet vraća Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Općinski prekršajni sud u Zagrebu pravomoćnom presudom broj 9 Pp-16152/2023-5 od 7. studenoga 2023. proglasio je krivim okrivljenu K. D. zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. i člankom 293. stavkom 2. ZOSPC-a te joj je temeljem tih istih propisa izrekao novčanu kaznu u iznosu od 325,00 eura (2.448,71 kuna).

2. Protiv te pravomoćne presude glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podnio je 20. svibnja 2024. pod brojem ZPP-DO-49/2024-2 zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede prekršajnog zakona u odredbi članka 196. točke 4. PZ-a jer je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena odredba članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. i člankom 293. stavkom 2. ZOSPC-a, s prijedlogom da se utvrdi kako je navedena povreda počinjena na štetu okrivljene K. D. te da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu osporenom odlukom na štetu okrivljene K. D. povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. PZ-a jer je u konkretnom slučaju, glede prekršaja koji je bio predmet optužbe, primijenjen propis koji se nije mogao primijeniti.

4.1. Osnovano državni odvjetnik u zahtjevu tvrdi da je inkriminirajuće postupanje okrivljenice, kako je to činjenično opisano u izreci pravomoćne presude, trebalo podvesti pod odredbu članka 43. stavka 1. i 2. ZOSPC-a, a ne pod odredbu članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. i člankom 293. stavkom 2. ZOSPC-a. To stoga što iz činjeničnog opisa izreke osporene presude proizlazi da je okrivljenica u prometu započela izvoditi radnju skretanja u lijevo, na prilazni most, pri čemu nije propustila vozilo koje joj je dolazilo iz suprotnog smjera i pritom je zadržavalo svoj smjer kretanja, a kako se radilo o dijelu kolnika s prometom u oba smjera, a ne o mjestu na kojem se nalazi raskrižje, na takvo činjenično utvrđenje nije se mogla primijeniti odredba iz članka 57. ZOSPC-a jer je jedno od bitnih obilježja prekršaja iz tog članka da se radi o raskrižju cesta, a to ovdje nije bio slučaj.

4.2. Naime, iz članka 57. ZOSPC-a nedvojbeno proizlazi kako ta odredba propisuje način postupanja vozača u situacijama kada se on nalazi u raskrižju, a člankom 2. točkom 26. ZOSPC-a „raskrižje“ je definirano kao površina na kojoj se križaju ili spajaju dvije ceste ili više cesta, a i šira prometna površina (trgovi i sl.) koja nastaje križanjem, odnosno spajanjem cesta. Kada se, s druge strane, ima u vidu činjenica da je pravomoćnom presudom okrivljenica proglašena krivom zbog toga što nije propustila vozilo koje joj je dolazilo iz suprotnog smjera i pritom je zadržavalo svoj smjer kretanja, a prometna nezgoda se dogodila na kolniku za promet vozila u oba smjera, a ne na raskrižju, tada je pravilna tvrdnja državnog odvjetnika da je u ovom konkretnom slučaju okrivljenica, prema činjeničnom opisu, trebala biti proglašena krivom za prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 2. ZOSPC-a, a ne za prekršaj iz članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. ZOSPC-a. To prvenstveno proizlazi iz činjenice što upravo članak 43. ZOSPC-a propisuje način postupanja vozača kada poduzima određenu radnju na cesti ili drugoj prometnoj površini koja nije raskrižje, za razliku od članka 57. ZOSPC-a, koja odredba propisuje postupanje vozača u situacijama koje se odnose na propuštanje drugih vozila i prednost prolaza, a kada se shodno članku 2. točki 26. tog istog Zakona radi o raskrižju cesta. Na taj način, a kako to pravilno primjećuje državni odvjetnik, okrivljenica bi, da je bila proglašena krivom za prekršaj iz članka 43. stavka 1. i 2. ZOSPC-a, bila proglašena krivom za prekršaj koji je u konkretnoj prometnoj nezgodi doista i počinila, a ne za neki drugi čija obilježja tom prigodom nije ostvarila, a koji prekršaj je, imajući u vidu pritom i zapriječene odnosno propisane kazne, blaži od prekršaja za koji je, pogrešnom primjenom materijalnog prava, pravomoćnom presudom proglašena krivom.

5. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed izneseno, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu prilikom donošenja pravomoćne presude počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. PZ-a jer je u odnosu na predmetni prekršaj primijenio propis koji se ne može primijeniti, odnosno primijenio je odredbu iz članka 57. stavka 2. u vezi sa stavkom 7. i člankom 293. stavkom 2. ZOSPC-a, umjesto da je, sukladno činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom, primijenio odredbe iz članka 43. stavka 1. i 2. ZOSPC-a, a ta je povreda ostvarena upravo na štetu okrivljenice.

6. Zbog prethodno iznijetih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan pa je pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2023. broj 9 Pp-16152/2023-5 trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u kojem postupku će taj sud navedenu povredu otkloniti.

7. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 5. lipnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.