1

Poslovni broj: Gž-346/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-346/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz S. I. Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. G., odvjetniku uz S. I. Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-388/2021-15 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se točka I. presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-388/2021-15 od 28. prosinca 2023. u dijelu kojim su utvrđeni nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 14. travnja 2021. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-215/2008 od 14. listopada 2008. kao i točka II. izreke.

 

II. Djelomično se preinačava točka I. presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-388/2021-15 od 28. prosinca 2023. u dijelu kojim je Financijskoj agenciji zabranjeno provođenje nedopuštenih pljenidbi i prijenosa na način da se tužiteljica odbija sa zahtjevom za izdavanje te zabrane.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe za žalbu.

 

IV. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj P-388/2021-15 od 28. prosinca 2023. ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom su presudom, u točci I. izreke, proglašeni nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 14. travnja 2021. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-215/2008 od 14. listopada 2008. te je zabranjeno Financijskoj agenciji provođenje tih nedopuštenih pljenidbi i prijenosa. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 399,82 EUR /3.012,44 kn/ sa zateznim kamatama od 28. prosinca 2023. do isplate dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 1,72 EUR /12,93 kn/ odbijen nepobijanom točkom III. izreke.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva i naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Iako je tuženik u žalbi naveo da je podnosi iz svih žalbenih razloga, bitne povrede odredaba parničnog postupka u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 14. travnja 2021. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-215/2008 od 14. listopada 2008. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno tom ovršnom ispravom.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-215/2008-7 od 14. listopada 2008. naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku 9.179,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2007. do isplate kao i naknaditi mu troškove postupka od 1.743,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14. listopada 2008. do isplate

- da je navedena pravomoćna presuda postala ovršna 12. studenog 2008.

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 25. travnja 2016. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv tužiteljice kao ovršenice prijedlog za ovrhu na temelju te ovršne isprave na novčanoj tražbini po računima ovršenice te da je u skladu s tim prijedlogom 30. svibnja 2016. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3463/2016

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3436/2016 od 6. srpnja 2020. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3463/2016 od 30. svibnja 2016.

- da je rješenje o obustavi ovrhe doneseno na temelju članka 5. stavka 4. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014. i 55/2016., dalje: OZ) jer ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 14. travnja 2021. na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-215/2008-7 od 14. listopada 2008. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice

- da je tužiteljica zaključkom ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a

 

10. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a jer je potraživanje na temelju ovršne isprave zastarjelo s obzirom na to da je 14. travnja 2021. (kad je podnesen zahtjev za izravnu naplatu) protekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO). Pritom je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da se u smislu članka 242. stavka 2. ZOO-a smatra da podnošenjem ovršnog prijedloga Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 25. travnja 2016. nije bilo prekida zastare jer je ovrha, koja je bila određena na temelju tog prijedloga ovrhovoditelja, obustavljena u skladu s člankom 5. stavkom 4. OZ-a jer ovrhovoditelj nije u zakonskom roku podnio prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe

 

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

 

12. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o ne(postojanju) učinka ranije pokrenutog ovršnog postupka radi ostvarenja sporne tražbine koji je obustavljen na prekid zastare pa će biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da podnošenjem ovršnog prijedloga Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 25. travnja 2016. nije prekinuta zastara prihvaća i ovaj sud.

 

14. Prema članku 233. stavku 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina.

 

15. Iz članka 241.ZOo-a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

16. Odredba članka 242.stavka 1. ZOO-a određuje iznimku od načelne odredbe iz članka 241. ZOO-a prema kojoj se smatra da prekid postupka nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

 

16.1. Jednaki učinak, dakle smatra se da prekid postupka nije nastupio, nastaje ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

 

17. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 (Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 113/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., op.a.) kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen."

17.1. U istoj je presudi revizijskog suda izraženo i daljnje pravno shvaćanje:

"Dakle, argumentum a contrario kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno."

17.2. Navedena pravna shvaćanja ponovljena su u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 670/2021-2 od 26. siječnja 2022. i Rev 5114/2019-2 od 28. veljače 2023. te su primjenjiva i kod tumačenja ZOO-a jer je člankom 389. ZOO/91 i 242/ZOO u bitnome jednako propisano.

 

18. S obzirom na to da je ovršni postupak koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Ovr-3463/2016 obustavljen na temelju članka 5. stavka 4. OZ-a stoga što ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da razlozi zbog kojih je obustavljen ovršni postupak ne leže isključivo na tužiteljici kao ovršenici, nego da je na obustavu ovrhe propustom podnošenja prijedloga iz članka 5. stavka 3. OZ-a utjecao tuženi ovrhovoditelj.

 

18.1. S obzirom na to da se u smislu članka 5. stavka 5. OZ-a smatra da se ovrha ne može provesti ako na računima ovršenika nema novčanih sredstava potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, a što je upravo situacija u ovom predmetu, činjenica da je ovrhovoditelj u takvoj situaciji u skladu s člankom 5. stavkom 3. OZ-a ovlašten (može) radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, a što nije njegova dužnost, na što pravilno tuženik insistira u žalbi, ne utječe na pravilnost pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) nema za posljedicu prekid zastare. To stoga što su posljedice propuštanja te mogućnosti propisane člankom 5. stavkom 4. OZ-a prema kojoj će se odredbi ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne iskoristi mogućnost predlaganja novog sredstva ili predmeta ovrhe u skladu s člankom 5. stavkom 3. tog Zakona. Rješenje o obustavi ovrhe koje je doneseno na temelju članka 5. stavka 4. OZ-a je pravomoćno jer ga tuženi ovrhovoditelj nije pobijao žalbom.

 

19. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije 14. travnja 2021.

 

20. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 210. OZ-a kad je usvojio zahtjev tužiteljice za izricanje zabrane Financijskoj agenciji za provođenje nedopuštene izravne naplate. To stoga što izricanje takve zabrane nije u smislu članka 210. OZ-a pravno sredstvo ovršenika predviđeno za zaštitu od nedopuštenih prijedloga za izravnu naplatu niti pravna posljedica utvrđene nedopuštenosti tog prijedloga. Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena prvostupanjska presuda i zahtjev za izricanje zabrane Financijskoj agenciji je odbijen.

 

21. Neosnovano tuženik u žalbi osporava vrijednost boda primijenjenog prilikom odmjeravanja naknade troškova za zastupanje u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka i za radnje koje su poduzete prije izmijene vrijednosti boda.

 

21.1. Prvostupanjska je presuda donesena 28. prosinca 2023. kada je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT). Prema Tbr. 52/2 OT-a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

21.2. Odredbom Tbr. 54. OT-a propisano je da vrijednost boda iznosi 2 eura.

 

21.3. Imajući na umu navedeno, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 2. ZPP-a kad tužiteljici nije dosudio naknadu prema vrijednosti boda koja je bila mjerodavna u vrijeme podnošenja tužbe 10. kolovoza 2021. i zastupanja na ročištu 5. rujna 2022. odnosno 10,00 kn (1,33 EUR).

 

21.4. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i tamo navedenoj sudskoj praksi tog Suda.

 

22. S obzirom na to da se na glavnoj raspravi 9. studenog 2023. raspravljalo o glavnoj stvari te je raspravljanje zaključeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 2. ZPP-a kada je tužiteljici dosudio naknadu troškova zastupanja na tom ročištu uz primjenu Tbr. 9/1 OT-a.

 

23. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke pobijane presude.

 

24. S obzirom na to da je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe za žalbu.

 

25. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 5. lipnja 2024.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

.