1

Poslovni broj Gž-942/2023-3

Poslovni broj Gž-942/2023-3

 

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. M. i N. M., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. M. i N. M. u Z., protiv tuženika B. H. j.d.o.o., K. T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. Đ. T., odvjetnica u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-144/2022-15 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-144/2022-15 od 29. ožujka 2023.

 

 

    Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.459,95 eur/11.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku kako je to pobliže navedeno u ovoj točci, sve u roku od 15 dana.

 

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,46 eur/7.914,69 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žali se tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

 

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7.  Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet spora isplata iznosa od 1.459,95 eur/11.000,00 kn kojeg tužitelj temelji na tvrdi da je s tuženikom zaključio ugovor kojim se tuženik obvezao tužitelju do 20. lipnja 2021. izraditi i montirati nadstrešnicu od metala, a za što mu je isplatio avans u novčanom iznosu od 11.000,00 kn. Kako tuženik nije ispunio svoje obveze to da je raskinuo predmetni ugovor pa stoga traži povrat primljenog avansa u iznosu od 11.000,00 kn.

 

8. Sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u ugovor od 18. ožujka 2021. da su naručitelj S. K. i izvođač B. H. j.d.o.o. ugovorili izradu konstrukcije dimenzije 4,70 x 4 x 3 x 2,20 iznad vrata sa pokrovom od tehnopanela debljine 3 cm + limarija, a ugovorena cijena sa montažom iznosi 22.000,00 kuna, time da se izvođač obvezuje radove dovršiti do 20. lipnja 2021. godine. Prilikom potpisa ugovora naručitelj je izvođaču radova isplatio 50% ugovorene cijene odmah,odnosno 11.000,00 kuna, a ostatak cijene će se isplatiti u završnoj fazi posla, nakon pregleda radova i eventualnih reklamacija na nedostatke.

 

9. Uvidom u izjavu o raskidu ugovora od 18. ožujka 2021. od 17. ožujka 2022. sud utvrđuje da je tužitelj po svom punomoćniku pozvao tuženika na vraćanje avansa u iznosu od 11.000,00 kuna budući da unatoč brojnim obećanjima nije ispunio svoju obvezu niti 9 mjeseci od proteka ugovorenog roka, a radi čega je tužitelj izjavio raskid ugovora sa zahtjevom da mu se vrati isplaćeni avans uz pripadajući zakonsku zateznu kamatu od dana 18. ožujka 2021. do isplate.

 

10. Uvidom u pisanu korespondenciju putem mobilnih uređaja, a koja prileži spisu na listovima 7 do 10 spisa, utvrđeno je da je tužitelj u više navrata, a nakon isteka roka za izradu nadstrešnice, pozivao tuženika na izvršenje posla, a tuženik je izbjegavao svoje obveze pod izgovorom da tužitelj bude strpljiv, a ne naporan, što proizlazi iz poruke od 9. rujna 2021., te da će se javiti, da je na sastanku (27. rujna 2021.), odnosno da je na putu i da će ga nazvati (6. prosinca 2021.), time da niti u jednoj pisanoj poruci od strane tuženika nije bilo navedeno da je posao izvršen niti je tuženik dogovarao sa tužiteljem vrijeme i način montaže.

 

11. Pogotovo tuženik nigdje u korespondenciji ne navodi kako se nadstrešnica nije montirala zbog lošeg vremena odnosno zbog nemogućnosti montaže uslijed građevinskih radova koji su trebali uslijediti prije montaže same nadstrešnice.

 

12. Sud je saslušao tužitelja na ročištu 23. veljače 2023. godine, na kojem je tužitelj opovrgnuo navode tuženika da je nadstrešnica izgrađena, a sve zbog činjenice što je tužitelj zajedno sa sinom prije nego što je podigao tužbu u ovome predmetu došao osobno na adresu tuženika, gdje je zatekao njegove radnike koji su mu rekli da njihov poslodavac rijetko dolazi te da on nije prvi koji ga traži, a tom prilikom tužitelj nije u vidokrugu oko radione i u radioni, primijetio nadstrešnicu sličnih dimenzija koja bi mu trebala biti uočljiva da se ista nalazila u njegovoj radioni kako je to tvrdio tuženik. Isto tako, tužitelj je pojasnio navode da je tuženik trebao doći sa svojim inženjerom i uzeti točne i precizne mjere za izradu nadstrešnice da bi istu mogao izraditi, a što međutim nikada nije učinio, a same mjere koje mu je dao tužitelj prilikom zaključenja ugovora, bile su samo osnov za izračun same nadstrešnice, a slijedom toga i iznosa avansa koji je bio odmah isplaćen tuženiku prilikom zaključenja ugovora.

 

13. Sud prvog stupnja smatra da činjenica što je tuženik prvi i posljednji puta bio u osobnom kontaktu s tužiteljem na njegovoj adresi stanovanja prilikom zaključenja ugovora 18. ožujka 2021., da nikada nije došao na adresu stanovanja tužitelja radi točne izmjere same dimenzije nadstrešnice, ukazuje na nevjerodostojnost tvrdnji tuženika o razlozima koji su ga spriječili da nadstrešnicu montira iako nije dostavio sudu niti jedan dokaz da je uopće izgradio nadstrešnicu, niti da je o tome obavijestio tužitelja iako između istih nakon proteka roka za  izradu nadstrešnice postojala pisana dokumentacija putem mobilnih uređaja.

 

14. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja pozivom na odredbu čl. 4. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) sud prvog stupnja smatra da je tuženik bez osnove stekao iznos od 1.459,95 eur/11.000,00 kn pa smatra da je navedeni iznos dužan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom.

 

15. Odluku o parničnom trošku sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP) te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

16. Tvrdnjama da je sud saslušao samo tužitelja i zaključio raspravu pa da je i na taj način onemogućio pristup sudu i raspravljanju pred sudom smatrajući nevjerodostojnom dokumentaciju o njegovoj bolesti iako za to nije bilo ni jednog opravdanog razloga tuženik opisno ukazuje na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Navedena povreda nije ostvarena jer iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik izostao s ročišta od 30. studenog 2022., a isto tako i s ročišta od 18. siječnja 2023. kada nije dostavio nikakvu dokumentaciju vezano za nemogućnost pristupanja, dok na ročište od 23. veljače 2023. također nije pristupio, a ispričao je nedolazak zbog bolesti, odnosno temperature te nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi ispričao svoj nedolazak. Da bi se moglo govoriti o navedenoj bitnoj procesnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Stoga je pravilno sud prvog stupnja na ročištu 23. veljače 2023. saslušao samo tužitelja.  

17. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih procesnih povreda, pa tako niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući je presudu u svemu moguće ispitati.

18. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a budući je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve izvedene dokaze.

19. Pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev pri čemu se pogrešno pozvao na odredbu čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, međutim, to nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su stranke zaključile ugovor o djelu 18. ožujka 2021. prema kojem se tuženik obvezao do 20. lipnja 2021. izraditi i montirati nadstrešnicu od metala za što mu je tužitelj isplatio novčani iznos od 11.000,00 kn, da je dopisom od 17. ožujka 2022. tužitelj izjavio raskid predmetnog ugovora, zatražio povrat avansa u iznosu od 11.000,00 kn budući tuženik nije izvršio svoje obveze iz predmetnog ugovora.

21. Odredba čl. 360. ZOO-a regulira raskid ugovora zbog neispunjenja obveze, dok prema odredbi čl. 368. ZOO-a regulirani su učinci raskida i prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a prema odredbi čl. 368. st. 4. ZOO-a propisano je da strana koja vraća novac, dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

22. Stoga pozivom na citirane zakonske odredbe tuženik je u obvezi kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu u roku, vratiti tužitelju iznos od 11.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

23. U žalbi tuženik se poziva i na odredbu čl. 358. ZOO-a koja regulira pravo istodobnog ispunjenja. Predmetni ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO-a kao dvostrani ugovor sa sukcesivnim obvezama, a pozivanje na pravilo istodobnog ispunjenja ima osnove samo kod ugovora kod kojih postoji istodobnost ispunjenja obveza obiju ugovornih strana, a to nije slučaj kod ugovora o djelu.

24. Konačno, tuženik se poziva i na odredbu čl. 184. ZOO-a, odnosno odredbu čl. 618. ZOO-a. Međutim, u tom pravcu nije ni jednim dokazom dokazao da bi se radilo o zakašnjenju vjerovnika.  

25. Nije osnovana žalba tuženika niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155.   ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife.

26. Slijedom svega obrazloženog, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.  

 

U Rijeci 5. lipnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.