1             

Poslovni broj: Gž Ovr-200/2024-2

Poslovni broj: Gž Ovr-200/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja T. r. c. d.o.o., OIB: ..., iz R., zastupanog po B. Y., a on zastupan po punomoćnicima P. P. i A.-M. K., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & K. iz Z., protiv protivnice osiguranja J. S., OIB: ... iz D. P., zastupane po punomoćniku J. K., odvjetniku iz Z., radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, povodom žalbe predlagatelja osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-202/2023-9 od 8. veljače 2024., dopunjeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-202/2023-11 od 12. veljače 2024., dana 5. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću broj Ovr-202/2023-9 od 8. veljače 2024., dopunjeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-202/2023-11 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koja glasi:

''I. Zabranjuje se protivniku osiguranja J. S. OIB: ... iz D. P., oranje, kopanje, sađenje, sijanje, sječa stabla i korištenje drvne mase iz šuma te korištenje nekretnina koje su predmet spora koji se vodi kod toga suda pod brojem P-178/2023.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti presude u postupku broj P-178/2023 ili drugačije odluke suda ako bi se promijenile okolnosti zbog kojih je mjera određena.''

1.1. Citirano rješenje dopunjeno je rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-202/2023-11 od 12. veljače 2024. na način da je dodana pouka o pravnom lijeku, dok je u preostalom dijelu ostalo neizmijenjeno.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagatelj osiguranja zbog svih zakonskih žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova predlagatelju osiguranja.

3. U odgovoru na žalbu protivnica osiguranja protivi se navodima žalbe i predlaže odbiti žalbu predlagatelja osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj osiguranja zatražio određivanje privremene mjere tvrdeći da mu protivnica osiguranja odbija predati u posjed nekretnine upisane u z.k. ul. 1099 k.o. D. P. (ukupno 84 čestice različitih kultura), koje nekretnine je stekao kupnjom i za koje je s OPG B. Y. u svojstvu zakupoprimca sklopio ugovor o zakupu te obzirom da je potonji zatražio poticaje u poljoprivredi, a protivnica osiguranja je 17. listopada 2023. započela orati nekretninu čkbr. 1489, smatra da su kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Protivnica osiguranja u odgovoru na prijedlog je navela da je smatrala da je vlasnica predmetnih nekretnina jer je u samostalnom i nesmetanom posjedu istih dulje od 40 godina, a iz svega je prvostupanjski sud zaključio da prijedlog za osiguranje nije osnovan jer nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – Odluka USRH – dalje: OZ). Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da nenovčana tražbina predaje u posjed nekretnina nije učinjena vjerojatnom u stupnju koji je relevantan za eventualni prihvat prijedloga jer bi se time promijenilo dosadašnje stanje posjeda, a istovremeno se vode dva parnična vlasnička spora (broj P-178/2023 i P-180/2023) te opširno razlaže stajalište o isključenju primjene načela povjerenja u zemljišne knjige u konkretnom slučaju. U bitnome još se ističe da nije ispunjena ni druga pretpostavka za određivanje privremene mjere jer predlagatelj osiguranja nije svojim tvrdnjama uputio na vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete obzirom da ista proizlazi iz činjenice da je predlagatelj osiguranja sklopio pravni posao – kupoprodaju s formalno upisanim vlasnikom koji nije imao neposredni posjed nekretnina.

6. U žalbi predlagatelj osiguranja u bitnome ponavlja svoje stajalište da je vlasnik predmetnih nekretnina koje je stekao na zakonit način kupoprodajnim ugovorom te da je kao vlasnik upisan u zemljišnoj knjizi pa smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da spor pokrenut od protivnice osiguranja radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću predstavlja meritorni parnični spor koji utječe na (ne)donošenje privremene mjere, pogotovo uzimajući u obzir da je predmetni prijedlog podnesen u postupku povodom vlasničke tužbe radi predaje u posjed pokrenute od strane predlagatelja osiguranja. Isto tako protivi se stajalištu prvostupanjskog suda kojim se relativizira presumpcija istinitosti u zemljišnim knjigama te o relevantnosti sadašnjeg posjeda protivnice osiguranja odnosno kontinuitetu tog posjeda kao odlučujućem u odlučivanju povodom predmetnog prijedloga. Osim toga, opširno razlaže svoje stajalište o postupanju predlagatelja osiguranja prilikom kupoprodaje pažnjom dobrog domaćina i zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio apsolutno bitne povrede odredaba postupka.

7. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a prema kojoj se privremena mjera može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a prema st. 2. istog članka pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčane tražbine primjenjuju se odredbe čl. 344. st. 2. i 3. OZ-a sukladno kojih predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

8. To znači da se privremena mjera za osiguranje nenovčane tražbine može odrediti samo ukoliko su kumulativno ispunjene obje pretpostavke propisane odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a tako da je predlagatelj osiguranja 1. učinio vjerojatnim kako postojanje svoje tražbine i da 2. učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, ali umjesto drugog uvjeta predlagatelj osiguranja može učiniti vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

9. Iz sadržaja prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere predlagatelja osiguranja proizlazi da kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi smatra utvrđenim da je vlasnik tih nekretnina pa obzirom da je ugovorom o zakupu dao predmetne nekretnine u zakup zakupcu koji je od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dobio poticaje za proizvodnju, smatra da bi zbog toga što zakupac nije u posjedu tih nekretnina već ih koristi protivnica osiguranja, isti zakupac mogao od predlagatelja osiguranja zatražiti nenadoknadivu štetu koja mu je nastala zbog nepravilnog korištenja sredstava poticaja. Stoga predlagatelj osiguranja predlaže da se odredi privremena mjera jer smatra da će mu time što je protivnica osiguranja počela orati nekretnine, njemu uzrokovati štetu.

10. Obzirom na činjenični supstrat prijedloga za osiguranje iz kojega proizlazi da je predlagatelj osiguranja uknjiženi vlasnik predmetnih nekretnina koje nema u posjedu, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda kao i ocjeni protivnice osiguranja, ovaj sud prihvaća stajalište predlagatelja osiguranja da je u ovom postupku osiguranja isti uspio učiniti vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a to je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

11. Međutim, drugi uvjet čije kumulativno ispunjenje je nužno za određivanje privremene mjere nije u konkretnom slučaju ispunjen. Naime, nesporno je da je protivnica osiguranja bila u posjedu predmetnih nekretnina i prije nego je predlagatelj osiguranja kupoprodajnim ugovorom stekao nekretnine, odnosno da je isti stekao nekretnine bez stvarne predaje u posjed te je protivnica osiguranja koristila nekretnine obrađujući ih redovito, a i sama tvrdi da je nekretnine stekla dosjelošću, time predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi mu bez predložene mjere (zabrane korištenja nekretnina) bilo spriječeno ili znatno otežano ostvarivanje njegove tražbine (prava vlasništva) na tim nekretninama, jer redovitim obrađivanjem zemljišta, kako to navodi protivnica osiguranja, ne nastaje šteta na nekretninama. Isto tako, ništa ne upućuje na to da bi bez određivanja mjere došlo do nasilja ili nenadoknadive štete predlagatelju osiguranja, a sama tvrdnja da nekorištenje nekretnine od strane zakupnika može predstavljati veliku materijalnu štetu za njega nije vjerojatna jer predloženom mjerom bi se samo zabranilo korištenje predmetnih nekretnina od strane protivnice osiguranja, a ne bi ujedno značilo predaju u posjed tih nekretnina predlagatelju osiguranja odnosno njegovom zakupniku.

12. Stoga imajući u vidu da je u konkretnom slučaju ispunjen samo jedan uvjet odnosno da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje njegove tražbine, nisu se kumulativno ispunili svi potrebni uvjeti za donošenje predložene privremene mjere, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio da u konkretnom postupku nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere pravilno primijenivši odredbu čl. 346. st. 1. OZ-a.

13. Budući da su svi ostali žalbeni navodi predlagatelja osiguranja irelevantni za odlučivanje, a nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upućuje žalba, a ni zakonski žalbeni razlozi na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

14. Obzirom da predlagatelj osiguranja u žalbi samo potražuje naknadu troškova ne precizirajući ih sukladno čl. 164. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je takav zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu, 5. lipnja 2024.