1              Poslovni broj: Kž-356/2023-6

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84 /2021. i 114/2022. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika T. B. protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-190/2023-6 od 10. kolovoza 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2024. u nazočnosti branitelja optuženika, B. H., odvjetnika iz V.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženika T. B. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. T. B. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11.) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. veljače 2023. pa nadalje, time da iz podataka u spisu proizlazi da je istražni zatvor ukinut 8. rujna 2023.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzet mobitel marke Huawei Redmi 10 C, koji je od njega bio privremeno oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Vinkovci od 12. veljače 2023.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 70,00 eura/527,42 kn, kao i nužne izdatke i nagradu branitelja po službenoj dužnosti, o čijoj visini će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju B. H., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe. Budući su obje žalbe sadržajno istovjetne, tretirat će se kao jedna žalba.

 

3. Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Vinkovcima, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Budući je branitelj optuženika B. H., odvjetnik iz V., u podnesenoj žalbi zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u njegovoj nazočnosti te je branitelj izložio najvažnije dijelove žalbe i ostao kod žalbenih prijedloga da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i u odsutnosti uredno izvješćenog zamjenika ŽDO u Bjelovaru (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP-a, optuženik navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se ispitati, jer sud nije utvrdio odlučne činjenice provođenjem telekomunikacijskog vještačenja i ispitivanjem predloženih svjedoka. U tom smislu počinjena je i povreda prava na pravično suđenje, jer je sud, odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, povrijedio načelo jednakosti stranaka u ostvarivanju prava predlaganja dokaza, izvodeći samo dokaze optužbe, a ne i dokaze obrane. Također se ukazuje da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, jer oštećenica i žrtva M. B., kao izvanbračna partnerica optuženika, u kojoj zajednici je rođeno dvoje maloljetne djece, nije propisno upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP-a, iako je privilegirani svjedok.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nije našao osnovanim navedene žalbene prigovore, jer žalitelj u stvari pod okriljem istaknutih bitnih povreda, činjenično osporava prvostupanjsku presudu, nezadovoljan ishodom postupka, na što će biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje treba reći da obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu analizu i ocjenu izvedenih dokaza te jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, među kojim razlozima nema nikakvog, a pogotovo ne znatnog proturječja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže.

 

9. Vezano za povredu prava na pravično suđenje, odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a, drugostupanjski sud ističe da je kod razmatranja je li povrijeđeno konfrotacijsko pravo i načelo pravičnosti iz čl. 29. st. 1. Ustava RH, odnosno čl. 6. st. 1. EKLJP, potrebno dati ocjenu poštivanja prava i davanje mogućnosti obrani u cjelokupno provedenom postupku. Ta ocjena osobito uključuje odgovore na pitanja je li optuženiku omogućeno da se brani, jesu li dokazi na kojima se temelji osuda kvalitetni i izvedeni na način koji osigurava pravično suđenje i jesu li pri odbijanju dokaznih prijedloga obrane dani valjani razlozi za to odbijanje, imajući posebice u vidu značaj tih dokaza. Naime, niti iz jedne zakonske odredbe ne proizlazi dužnost suda da prihvati dokazne prijedloge stranaka, a ako ih odbije, za to mora dati valjane razloge, što je, po ocjeni ovoga vijeća, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude učinio. Dakle, odlukom suda kojom se odbija provođenje nekog dokaza, ne dovodi se u pitanje pravo na pravično suđenje niti je povrijeđeno pravo obrane, već se ta odluka može odraziti na kakvoću činjeničnog stanja, o čemu će više biti govora u okviru te žalbene osnove. Žalitelj ispušta iz vida da kazneni postupak treba biti sažet i usmjeren na utvrđivanje odlučnih činjenica, uz otklanjanje svega nebitnog i onoga što razvodnjava i odugovlači postupak. U tom smislu treba cijeniti pravo predlaganja dokaza i jednakost stranaka u ostvarivanju tog prava, jer dokazi moraju potkrijepiti činjenice na kojima će se temeljiti sudska odluka, a prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da predloženi dokazi obrane nisu bili takvog značaja. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Žalbenim prigovorima činjenične prirode optuženik ukazuje na pogrešan zaključak suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti i pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je nekritički ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenice i žrtve M. B., ne prihvaćajući obranu optuženika, u kojoj je tvrdio da joj nije slao nikakve poruke.

 

11. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sa dovoljno pažnje i kritičnosti, ocijenio svaki dokaz pojedinačno, a zatim u njihovoj međusobnoj povezanosti te je ispravno zaključio da su u postupanju optuženika u subjektivnom i objektivnom smislu ostvarena obilježja terećenog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 1. KZ/11., a za svoje utvrđenje dao je argumentirane i prihvatljive razloge.

 

12. Potrebno je prije svega ukazati na pogrešnu tvrdnju žalitelja da je ošt. M. B. privilegirani svjedok, budući je oštećenica u svom iskazu decidirano navela da nikada nije živjela zajedno s optuženikom, iako imaju dvoje maloljetne djece, što ni optuženik ne osporava, time da više nisu u vezi, a kako je optuženik često u zatvoru, o djeci povremeno brinu njegovi roditelji. Stoga je ošt. M. B., kao bivša intimna partnerica optuženika bliska osoba u smislu čl.  87. st. 9. KZ/11., što je odlučno za pravnu ocjenu terećenog kaznenog djela, ali nije privilegirani svjedok u smislu odredbe čl. 285. st. 1. toč. 1. ZKP-a, jer nikada s optuženikom nije bila ni u bračnoj ni u izvanbračnoj zajednici.

 

13. Prvostupanjski sud je iskaz ošt. i žrtve M. B. pravilno i opravdano ocijenio vjerodostojnim,  jer je oštećenica decidirano, okolnosno i dosljedno u iskazima pred policijskim istražiteljem i na raspravi te istovjetno sadržaju podnesene kaznene prijave, kada joj je optuženik, dok se nalazila u prostoriji policijske postaje, ponovno poslao prijeteću SMS poruku, opisala niz SMS i Whats App poruka, koje je primila sa mobitela optuženika, čiji sadržaj ju je uznemirio i uplašio, obzirom da je zbog posla u kontaktu sa raznim muškim osobama, što optuženik očito, kao ni prekid njihove veze, ne može prihvatiti. Iskaz oštećenice u cijelosti je potvrđen rezultatima zakonito provedene pretrage mobitela optuženika,  kojoj je nazočio njegov branitelj B. H., odvjetnik iz V., slijedom čega su dokazni prijedlozi obrane za provođenjem telekomunikacijskog vještačenja i ispitivanje policijskog službenika koji je vršio pretragu, osnovano odbijeni kao nevažni i odugovlačeći, jer je ocjena i ovoga vijeća da je činjenično stanje, i bez izvođenja predloženih dokaza, pravilno i u potpunosti utvrđeno. Navedeno se odnosi i na odbijanje dokaznog prijedloga obrane za ispitivanje svjedoka M. Š., jer je prvostupanjski sud provjerio optuženikovu obranu vezano za korištenje taksi usluga kritičnog dana te je nedvojbeno utvrdio da optuženik tada nije koristio nikakve taksi usluge, što je potvrđeno i provjerama GPS uređaja, koje sva taksi vozila posjeduju. Stoga su neprihvatljivi i neosnovani žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer žalitelj ustraje na izvođenju naprijed navedenih dokaza, koje je prvostupanjski sud opravdano i zakonito odbio, kao nevažne i odugovlačeće, a takvu svoju odluku argumentirano je i detaljno obrazložio, koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se žalitelj, radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na istaknutu argumentaciju prvostupanjskog suda.

 

14. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 1. KZ/11., jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je u nakani da ju ustraši, prijetio oštećenici kao bivšoj intimnoj partnerici, kakvim zlom te je djelo, dakle, počinjeno prema bliskoj osobi.

 

15. Neprihvatljivi su i žalbeni navodi optuženika, koji smatra da je prestrogo kažnjen  bezuvjetnom kaznom zatvora, ističući da sud nije kao olakotno na njegovoj strani cijenio okolnost da je otac dvoje maloljetne djece. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i ispravno ih doveo u vezu sa nađenim otegotnim okolnostima na strani optuženika pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, osudio je optuženika na pravednu i zakonitu kaznu zatvora  u trajanju od deset mjeseci.

 

16. Prvostupanjski sud je, obrazlažući odluku o vrsti i mjeri kazne, ispravno kao znatnu otegotnu okolnost na strani optuženika cijenio njegovu višestruku osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, jer je u razdoblju od 2004. do 2023. godine čak 25 puta osuđivan, između ostaloga i  na bezuvjetne kazne zatvora u  duljem trajanju, što očito na njega nije adekvatno djelovalo, jer je ubrzo nakon izdržane zadnje zatvorske kazne, počinio ovo kazneno djelo. Ovaj sud prihvaća i ocjenu prvostupanjskog suda, koji nije našao olakotnih okolnosti na strani optuženika, jer iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da o svojoj maloljetnoj djeci ne brine niti skrbi, već to povremeno čine njegovi roditelji, dok se on uglavnom nalazi na izdržavanju zatvorskih kazni, pa se okolnost da je otac dvoje maloljetne djece, sama po sebi, ne može cijeniti olakotnom okolnosti na njegovoj strani.

 

17. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je izrečena kazna zatvora primjerena ne samo težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, već i visokom stupnju krivnje i osobnim svojstvima optuženika, čija je ranija osuđivanost i upornost u činjenju raznih kaznenih djela našla dovoljno odraza u visini izrečene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci te će njome, i po ocjeni ovoga vijeća, u cijelosti biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

18. Iz navedenih razloga žalba optuženika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Bjelovar, 5. lipnja 2024.