- 1 -              Rev-2977/2019-2

Broj: Rev-2977/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Josipa Turkalja suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Đ., OIB …, D., koju zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., protiv tuženika T. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o., Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje na rad, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-62/2018-2 od 20 ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-141/2016-25 od 18. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,

p r e s u d i o   j e :

              Tuženikova revizija se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-62/2018-2 od 20 ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-141/2016-25 od 18. prosinca 2017. podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje:ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a pri čemu ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) i odredbu čl. 10. Ugovora o radu od 31. prosinca 2014. (str. 22 spisa). Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava revizije.

2. Odgovor na reviziju nije podnesen.

3. Revizija nije osnovana.

4. Predmet spora je poništenje tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem i povratak na rad tužiteljice.

5. Suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi nisu počiniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

6. Među strankama je prijeporno je li tužiteljičino ponašanje u njezinom radu bilo protivno uputama tuženika kao poslodavca i je li time tuženiku nanesena šteta i narušeno povjerenje.

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužiteljičino ponašanje u radu nije bilo protivno uputama poslodavca, da nisu postojali opravdani razlozi za izdavanje upozorenja tužiteljici od strane poslodavca te da se nije radilo o ozbiljnim razlozima niti o skrivljenom ponašanju tužiteljice koje bi imalo za posljedicu prouzročenu štetu poslodavcu ili narušenje njegovog povjerenja.

8. Tuženik u žalbi sadržajno preocjenjuje izvedene dokaze te osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog kojih razloga nije dopušteno izjaviti reviziju sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a, pa ovi revizijski navodi nisu niti razmatrani.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljanje rada isplatiti plaću, a radnik je obvezan, prema uputama koje poslodavac u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

10. Odredbom čl. 10. Ugovora o radu od 31. prosinca 2014. propisano je da se radnica obvezuje da će sve svoje umne i fizičke sposobnosti, znanje i vještine koristiti u obavljanju poslova prema ovom ugovoru, da će na njega otpadajući dio posla obavljati savjesno i po svom najboljem znanju te da će u svom ponašanju izbjegavati sve što bi moglo umanjiti ugled društva ili ometati mirno obavljanje djelatnosti društva. Radnica preuzima obvezu da će se pridržavati zakonskih i drugih propisa, akata društva te svih sadašnjih i budućih pisanih i usmenih uputa o radu.

11. Budući da je utvrđeno da tužiteljica nije svoje radne obveze izvršavala protivno uputama poslodavca, da u njezinom radu nije bilo skrivljenog ponašanja, a niti je njezino ponašanje u radu imalo za posljedicu prouzročenu štetu poslodavcu ili narušenje povjerenja poslodavca, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o radu i odredbu čl. 10. Ugovora o radu kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2024.