Poslovni broj: Gž-126/2024-2

1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. D., OIB: … i 2) A. D., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1) B. P., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., 2) Z. Č., OIB: …, iz Z., 3) M. Č., OIB: …, iz P. i 4) M. Č., OIB: …, iz G. 59, koje zastupa punomoćnik H. H., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika pod 1), te tuženika pod 2), 3) i 4) izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1095/2019-15 od 24. studenog 2023., u sjednici održanoj 4. lipnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbijaju se žalbe tuženika pod 1) B. P. te tuženika pod 2) Z. Č., pod 3) M. Č. i 4) M. Č. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1095/2019-15 od 24. studenog 2023. u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

              "I. Nalaže se I-tuženiku B. P., II-tuženiku Z. Č., III-tuženiku M. Č. i IV-tuženiku M. Č. solidarno isplatiti R. D. iz S., OIB: … iznos od 19.936,32 EUR (devetnaesttisućadevetstotridesetšest eura i tridesetdva centa)/150.210,10 HRK (stopedesettisućadvjestodeset kuna i deset lipa)1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da I-tuženik B. P., II-tuženik Z. Č., III-tuženik M. Č. i IV-tuženik M. Č. solidarno isplate R. D. iznos od 383,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2006. do isplate.

III. Nalaže se I-tuženiku B. P., II-tuženiku Z. Č., III-tuženiku M. Č. i IV-tuženiku M. Č. solidarno naknaditi I-tužitelju A. D. i II-tužiteljici A. D. parnične troškove u iznosu od 10.459,01 EUR (desettisućačetristopedesetdevet eura i jedan cent)/78.803,46 HRK (sedamdesetosamtisućaosamstotri kune i četrdesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev I-tuženika B. P., II-tuženika Z. Č., III-tuženika M. Č. i IV-tuženika M. Č. za naknadu parničnih troškova, u cijelosti.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik pod 1) B. P. (dalje tuženik pod 1)) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku pod 1), zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja svoju odluku donio na arbitraran način, kako sa procesnopravnog, tako i sa materijalnopravnog aspekta, odnosno da ista nije donesena u duhu i smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Također, tuženik pod 1) da je onemogućen u raspravljanju pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. navedenog Zakona, budući da mu je odbijanjem dokaznog prijedloga za dostavom preostalog dijela zdravstvenog kartona za V. Č. te neizvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem prema prijedlogu tuženika pod 1), uskraćeno raspravljanje. Nadalje, počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku, budući da su raspolaganja tužitelja u konkretnom slučaju nedopuštena, tj. suprotna prisilnim propisima i propisima javnog morala, jer iz sadržaja odredbe čl. 1. Sporazuma od 29. kolovoza 2021. uopće nije razvidno da bi ugovaratelji ugovorili potraživanje u korist trećega niti pravo treće osobe da tu korist može potraživati. Pobuda tužitelja za sklapanjem navedenog pravnog posla je bila nedopuštena. Daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku počinio je sud prvog stupnja, budući da presuda u pobijanom dijelu ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. S obzirom da je sud iskaze svih tuženika cijenio kao vjerodostojne, to je nerazumna i nerazborita odluka suda i proturječna sama sebi kada odbija dokazni prijedlog za cjelovitom pribavom zdravstvenog kartona V. Č.. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, kojemu je tuženik pod 1) u cijelosti prigovorio, jer vještak procjenu nije izvršio prema stvarnom stanju i stvarnim veličinama nekretnina te je nije utvrdio iz relevantne građevinske dokumentacije, a niti provedbom očevida na licu mjesta i usporedbom s javnim ispravama. Tuženici su se izričito protivili da se nalaz i mišljenje temelji na fotografijama sa Google earth aplikacije, zbog čega su tužitelji, u skladu s pravilom o teretu dokazivanja i predložili provedbu očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbe materijalnog prava sadržane u Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o nasljeđivanju, te je takvo postupanje suda prvog stupnja bilo na štetu legitimnih prava i interesa tuženika pod 1), čime mu je povrijeđeno i zajamčeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Pobija i odluku o troškovima postupka. 

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke žalbu su izjavili tuženici pod 2) Z. Č., pod 3) M. Č. i 4) M. Č. (dalje tuženici pod 2), 3) i 4)) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženicima pod 2), 3) i 4), zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuju. U žalbi ističu kako je sud prvog stupnja svoju odluku donio na arbitraran način, kako sa procesnopravnog, tako i sa materijalnopravnog aspekta, odnosno da ista nije donesena u duhu i smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Također, tuženicima pod 2), 3) i 4) da je onemogućeno raspravljanje pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. navedenog Zakona, budući da im je odbijanjem dokaznog prijedloga za dostavom preostalog dijela zdravstvenog kartona za V. Č. te neizvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem prema prijedlogu tuženika pod 2), 3) i 4), uskraćeno raspravljanje. Nadalje, počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku budući da su raspolaganja tužitelja u konkretnom slučaju nedopuštena, tj. suprotna prisilnim propisima i propisima javnog morala, jer iz sadržaja odredbe čl. 1. Sporazuma od 29. kolovoza 2021. uopće nije razvidno da bi ugovaratelji ugovorili potraživanje u korist trećega niti pravo treće osobe da tu korist može potraživati. Pobuda tužitelja za sklapanjem navedenog pravnog posla je bila nedopuštena. Daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku počinio je sud prvog stupnja, budući da presuda u pobijanom dijelu ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. S obzirom da je sud iskaze svih tuženika cijenio kao vjerodostojne, to je nerazumna i nerazborita odluka suda i proturječna sama sebi kada odbija dokazni prijedlog za cjelovitom pribavom zdravstvenog kartona V. Č.. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, kojemu su tuženici pod 2), 3) i 4) u cijelosti prigovorili, jer vještak procjenu nije izvršio prema stvarnom stanju i stvarnim veličinama nekretnina te je nije utvrdio iz relevantne građevinske dokumentacije, a niti provedbom očevida na licu mjesta i usporedbom s javnim ispravama. Tuženici su se izričito protivili da se nalaz i mišljenje temelji na fotografijama sa Google earth aplikacije, zbog čega su tužitelji, u skladu s pravilom o teretu dokazivanja i predložili provedbu očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbe materijalnog prava sadržane u Zakonu o obveznim odnosima te Zakonu o nasljeđivanju, te je takvo postupanje suda prvog stupnja bilo na štetu legitimnih prava i interesa tuženika pod 2), 3) i 4), čime im je povrijeđeno i zajamčeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Pobija i odluku o troškovima postupka. 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba nisu osnovane.

6. Tuženik pod 1) te tuženici pod 2), 3) i 4) u žalbi ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da raspolaganja tužitelja nisu nedopuštena, odnosno nisu suprotna prisilnim propisima i propisima javnog morala,  o čemu će kasnije biti riječ.

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.             

7.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4) da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

8. Nije utemeljen niti prigovor tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4) da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući da takvu povredu sud čini kada stranku onemogući u raspravljanju. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno je odbio prijedlog svih tuženika za pribavom isprava od Doma umirovljenika P., koji prijedlog je stavljen sudu tek na posljednjem ročištu za glavnu raspravu, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, a iz stanja spisa ne proizlazi da takav prijedlog sudu nisu mogli staviti i ranije tijekom postupka.

8.1. Tuženici pod 1) te tuženici pod 2) do 4) u žalbi ističu i kako su se protivili nalazu i mišljenju vještakinje građevinske struke K. B. S., te da se vještačenje trebalo temeljiti na neposrednom opažanju, odnosno održavanjem očevida na licu mjesta. U tom pravcu valja istaći kako je nakon pisanog nalaza i mišljenja vještakinje, te iznesenih primjedbi na njezino vještvo, sud prvog stupnja vještakinju pozvao na ročište i neposredno je saslušao, čime je strankama omogućio sudjelovati u raspravljanju postavljenjem pitanja radi razjašnjenja spornih činjenica, a na kojem ročištu su se tuženik pod 1) te tuženici pod 2) do 4) usprotivili prijedlogu tužitelja da se provede očevid na licu mjesta i izvrši dopuna vještačenja.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi također ukazuju tuženik pod 1) te tuženici pod 2) do 4), budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

10. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku pod 1) te tuženicima pod 2), 3) i 4) solidarno isplatiti R. D. iznos od 19.936,32 EUR/150.210,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2006. pa do isplate, i to s osnova obveze ugovorene u korist treće osobe (njihovog sina R. D.) sporazumom zaključenim 29. kolovoza 2001. između tužitelja i prednika tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4), sada pok. V. Č..

12. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1188/2019 od 30. listopada 2019., utvrdio da su tužitelji sa sada pok. V. Č. zaključili sporazum dana 29. kolovoza 2001., kojim se V. Č. na ime ulaganja tužitelja u njegovu kuću obvezao u slučaju prodaje svojih nekretnina, poimence navedenih u sporazumu, 1/5 cijene isplatiti sinu tužitelja R. D., da je takav sporazum valjan te da se ne radi o fiktivnom sporazumu, odnosno ništetnom pravnom poslu, budući da je pok. V. Č. u vrijeme zaključenja tog pravnog posla bio sposoban za rasuđivanje, pa kako je ugovorom o kupoprodaji zaključenim 21. prosinca 2006. prodao svoje nekretnine J. i A. R., to da su tužitelji, kao vjerovnici, ovlašteni tražiti ispunjenje obveze ugovorene u korist treće osobe u smislu čl. 148. st. 3. i čl. 149. st. 2., te čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) od tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4) kao univerzalnih pravnih slijednika, koji po čl. 139. st. 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) odgovaraju kao solidarni dužnici za obveze svog prednika, a koja visina je utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke K. B. S..

13. Odredbom čl. 148. st. 3. ZOO propisano je da se ugovorom može ustanoviti pravo u korist treće osobe, s tim da prema odredbi čl. 149. st. 2. istoga Zakona ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist te treće osobe.

14. Sporazumom od 29. kolovoza 2001. ugovorena je obveza V. Č. da u slučaju prodaje nekretnina oznake čest. zem. 459/1, čest. zem. 458 i čest. zem. 457/2 k.o. H. isplati 1/5 od dijela prodajne cijene sinu tužitelja R. D., slijedom čega su tužitelji ovlašteni zahtijevati od tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4), kao pravnih slijednika pok. V. Č., da izvrše prema R. D. ono što su ugovorili u njegovu korist, budući da iz sadržaja ugovora o kupoprodaji od 21. prosinca 2006. proizlazi da je V. Č. navedene nekretnine, zajedno sa čest. zem. 459/2 k.o. H., prodao J. i A. R., kao kupcima.

15. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prilikom obrazloženja pobijane presude izjavu pok. V. Č. od 29. listopada 2003. kojom raskida navedeni sporazum, ocjenjuje irelevantnom, budući da se radi o jednostranoj izjavi koja kao takva nema utjecaja na valjanost spornog sporazuma.

16. Također, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja prema kojima se u konkretnom slučaju ne bi radilo o fiktivnom pravnom poslu, budući da prividan (simuliran ili fiktivan) je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana nego je nastao suglasnošću volje ugovornih strana da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora, što u konkretnome nije slučaj. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja cijenio da su tužitelji prije zaključenja spornog sporazuma, kao upisani zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina navedeni u spornom sporazumu, iste te nekretnine ugovorom o darovanju darovali V. Č., koji se na temelju tog ugovora uknjižio kao vlasnik istih nekretnina, što također upućuje na zaključak da je predmetni sporazum sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana.

17. U odnosu na prijetnju, kao oblik prisile ili prinude na koju se tijekom postupka pozivaju tuženik pod 1) te tuženici pod 2), 3) i 4) valja reći da takvo što u smislu čl. 60. ZOO može biti razlogom potpunog ili djelomičnog poništenja ugovora te da u odnosu na takve tvrdnje tuženik pod 1) te tuženici pod 2), 3) i 4) nisu dokazali da bi takav postupak (radi poništenja sporazuma od 29. kolovoza 2001.) pokrenuli, budući da su u takvom slučaju vezani rokom iz čl. 117. ZOO.

18. Tuženik pod 1) te tuženici pod 2) do 4) isticali su i postojanje teške bolesti njihovog prednika pod V. Č., a koja je utjecala na njegovo slobodno rasuđivanje prilikom zaključenja spornog sporazuma, u kom pravcu je pravilno sud prvog stupnja analizom izvedenih dokaza u postupku i to saslušanjem svjedoka S. K., V. C. – K. i V. V. - G., koje su bile liječnice u domovima čijih je pok. V. bio korisnik, zatim J. Z., N. K., A. P., I. K. i L. H. M., tužitelja pod 1) te tuženika pod 1), 3) i 4) kao stranaka te dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu s materijalnim dokazima u spisu, ocijenio je kako je u vrijeme zaključenja sporazuma od 29. kolovoza 2001. pok. V. Č. bio sposoban zaključiti takav ugovor i shvatiti značenje istog.

18.1. Naime, saslušana svjedokinja V. C. – K. ne sjeća se V. Č. niti bolesti od koje je bolovao, dok se svjedokinje S. K. i V. V.- G. sjećaju V. Č. koji je bio korisnik doma za starije osobe i sjećaju se da je bio pokretan, ali se ne sjećaju ničeg vezanog uz njegovo mentalno zdravlje. Svjedokinje J. Z. i A. P., zaposlenice Doma za starije osobe P., sjećaju se da je pok. V. bio priseban, da se sa njim normalno razgovaralo, da nisu imale dojam da se gubio u komunikaciji ili da nije shvaćao što govori, osim što se teže kretao zbog Parkinsonove bolesti, što su dijelom u svom iskazu potvrdili i sam tuženik pod 1) kada je iskazao da nije imao osjećaj da pok. V. nije sposoban shvatiti značenje svojih riječi ili riječi drugih ljudi te donositi prosudbe, kao i tuženik pod 4) kada je iskazao da je pok. V. bio bistar u glavi do zadnjeg trena. Svjedokinje N. K. i I. K. nisu se sjećali nikakvih pojedinosti niti specifičnosti u vezi pok. V., kao ni javna bilježnica L. H. M., koja je iskazala da svakako ne bi ovjerila potpis na sporazumu da je imala bilo kakvu sumnju da stranka nije sposobna shvatiti sadržaj i značaj onoga što potpisuje.

19. Iz stanja spisa također proizlazi da je pok. V. Č. 1. lipnja 2001. podnio pisani zahtjev za smještaj u Dom umirovljenika P., da je 4. lipnja 2001. liječnica na pisanom obrascu navela da je pok. V. u psihičkom statusu orijentiran, da je isti 6. kolovoza 2001. potpisao ugovor o smještaju u navedeni Dom te je istog dana potpisao pisane izjave da je suglasan da se njegova mirovina zaplijeni i uplaćuje na račun tog Doma. Također, da postoje zapisi iz kojih proizlazi da pok. V. sve obavlja sam, da je pokretan, da sam kuha, da sam ide u trgovinu, šeće gradom, da je 31. srpnja 2001. rekao da je riješio pitanje kuće tako što će je prodati susjedu, slijedom čega je iz takvih utvrđenja pravilno sud prvog stupnja zaključio kako je pok. V. Č. u dane koji su prethodili danu potpisa predmetnog sporazuma bio sposoban orijentirati se u prostoru i vremenu, zbog čega je neosnovan prigovor tuženika pod 1) te tuženika pod 2), 3) i 4) da bi pok. V. bio takvog zdravstvenog stanja da nije mogao pravilno rasuđivati i shvatiti značaj svojih postupaka u vrijeme zaključenja spornog sporazuma, pa da bi se u tom slučaju radilo o ništetnom pravnom poslu.

20. Pravilno je sud prvog stupnja iz nalaza i mišljenja vještakinje K. B. S. nedvojbeno utvrdio kako iznos od 19.936,32 EUR predstavlja 1/5 novčanog iznosa koji je V. Č. mogao dobiti na ime prodajne cijene za prodaju svojih nekretnina koje su navedene u predmetnom sporazumu, a s obzirom na njihovu tržišnu vrijednost od 99.681,64 EUR, a da je V. Č. taj iznos i dobio jasno proizlazi iz ugovora o kupoprodaji od 21. prosinca 2006. (dobio iznos od 104.000,00 EUR u koji je uključena i nekretnina koja nije bila predmet sporazuma).

21. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

22. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika pod 1), te tuženika pod 2), 3) i 4) kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. III i IV. izreke.

23. U ne pobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje ne izmijenjena.

 

Zadar, 4. lipnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Delin, v. r.