1

Poslovni broj: Gž R-28/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-28/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice D. M. Č., OIB: ..., iz V., zastupane po punomoćnici A. S. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-151/2020-29 od 4. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2024.,

 

presudio je

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-151/2020-29 od 4. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, ministarstvu, Z., OIB: ..., da tužiteljici D. M. Č. (OIB: ...) na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 20.250,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. travnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče na iznose od:

- 1.800,00 kn počev od 20.04.2017. do isplate,

-750,00 kn počev od 20.05.2017. do isplate,

- 300,00 kn počev od 20.06.2017. do isplate,

- 450,00 kn počev od 20.07.2017. do isplate,

- 1.050,00 kn počev od 20.08.2017. do isplate,

- 1.500,00 kn počev od 20.10.2017. do isplate,

- 1.650,00 kn počev od 20.12.2017. do isplate,

- 750,00 kn počev od 20.01 .2018. do isplate,

- 1.200,00 kn počev od 20.03.2018. do isplate,

- 300,00 kn počev od 20.04.2018. do isplate,

- 300,00 kn počev od 20.05.2018. do isplate,

- 1.350,00 kn počev od 20.06.2018. do isplate,

- 900,00 kn počev od 20.07.2018. do isplate,

- 450,00 kn počev od 20.09.2018. do isplate,

- 450,00 kn počev od 20.10.2018. do isplate,

- 2.100,00 kn počev od 20.11.2018. do isplate,

- 2.250,00 kn počev od 20.12.2018. do isplate

- 1.200,00 kn počev od 20.01.2019. do isplate,

- 450,00 kn počev od 20.02.2019. do isplate,

- 1.050,00 kn počev od 20.03.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, ministarstvu, Z., OIB: ..., da tužiteljici D. M. Č. (OIB: ...) naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana."

II. Tužiteljica D. M. Č. (OIB: ...) dužna je tuženoj Republici Hrvatskoj, ministarstvu (OIB: ...) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 796,32 EUR-a u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 19. siječnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i prizna zatraženi parnični trošak ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je izreka pobijane presude u suprotnosti s navodima iz obrazloženja presude, kao i s izvedenim dokazima, te da su razlozi koji su izneseni u obrazloženju nejasni i nepotpuni zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima te je pobijanu presudu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Predmet postupka je zahtjev za isplatu dodatka za rad na terenu u iznosu od 20.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose neisplaćenog dodatka za rad na terenu za vremenski period od 20. travnja 2017. do 20. ožujka 2019. teče od dospijeća do isplate.

 

6.1. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika raspoređena s danom 17. travnja 2017. na radno mjesto Policijska uprava Primorsko-goranska, Postaja granične policije R., na radno mjesto policijski službeni za graničnu kontrolu,

- da je prema rasporedu rada obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkom graničnom prijelazu P.-S. i L.-N. koji su teritorijalno smješteni na području Republike Slovenije,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su također obavljali rad na predmetnim graničnim prijelazima i iskaza same tužiteljice, proizlazi da su imali mogućnost konzumiranja hrane u kontrolnim kućicama u postojećim čajnim kuhinjama ili su hranu mogli donijeti od doma i nisu bili spriječeni pojesti obroke koje su ponijeli od kuće,

- da im je rad bio organiziran u turnusima u trajanju 12-24-12-48 sati,

- da su prije početka smjene u Postaji granične policije R. preuzimali službeno vozilo i radne naloge te istim dolazili na granični prijelaz, a smjena koja je završavala preuzimala je službeno vozilo i s njim se vraćala u Postaju granične policije R.,

- da je između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije zaključen Međunarodni sporazum o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. i kojim su navedeni granični prijelazi utvrđeni kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole za cestovni promet,

- da se mjesto granične kontrole nalazi udaljeno manje od 500 m od granice Republike Hrvatske,

- da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku P. B.,

- da je člankom 56. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13.; dalje: KU/13) koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2013., a koja odredba je identična sadržajno kao i odredba članka 50. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17. i 12/18.; dalje: KU/18), koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio te da se pod pojmom „stalno mjesto rada“ podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela,

- da je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske dopisom od 23. rujna 2013. zatražio tumačenje članaka 55. i 56. KU/13 od Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU/13 obzirom da je člankom 120. KU/13 (članak 101. KU/18) propisan da Zajednička komisija daje tumačenje odredaba i prati primjenu Kolektivnog ugovora dok je stavkom 6. istog članka (stavak 8. članka 101. KU/18) propisana obveza ugovornih stranaka da se pridržavaju danog tumačenja,

- da je Tumačenjem broj 7/55 Zajedničke komisije od 20. svibnja 2014., a koje se odnosi na primjenu članka 56. KU/13, navedeno da službenik koji je temeljem posebnog rasporeda rada upućen obavljati poslove radnog mjesta na području Graničnog prijelaza D. u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja i da se terenski dodatak i dnevnica isključuju, pa službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu.

 

6.2. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev tužiteljice treba odbiti jer je tužiteljica raspoređena na stalno mjesto rada u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju granične policije R., odnosno područje rada u smislu članka 56. stavak 2. KU/13 u kojem mjestu rada obavlja poslove rada i radne zadatke radnog mjesta – policijskog službenika za graničnu kontrolu. Djelovanje Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje granične policije R. u utuženom razdoblju obuhvaćalo je poslove granične kontrole na međunarodnom graničnom prijelazu P.-S. i L.-N. sukladno Međunarodnom sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, pa su granični prijelazi ujedno i stalno mjesto rada na kojem je tužiteljica bila dužna obavljati poslove na koje je raspoređena. Tužiteljica da nema drugog mjesta rada osim obavljanja granične kontrole na tom radnom mjestu u Republici Sloveniji, pa ne može ostvarivati pravo na terenski dodatak, a osobito jer je mjesto rada udaljeno od granice Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom manje od 500 m. Drugim riječima, međugranični prijelaz P.-S. i L.-N. imaju se smatrati mjestom rada tužiteljice pa se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu, a s obzirom na Zakon o nadzoru državne granice te dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i s obzirom na činjenicu da je dogovoreno zajedničko službeno mjesto za graničnu kontrolu bilo stalno mjesto rada tužiteljice. Pored toga, da je svrha terenskog dodatka sukladno Kolektivnom ugovoru pokrivanje povećanih troškova koje bi policijski službenik mogao imati zbog rada na terenu te da je u Kolektivnom ugovoru/13 u članku 56. regulirano u kojem se slučajevima terenski dodatak ne isplaćuje.

 

6.3. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.).

 

7. Tužiteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava na koje se pozvao prvostupanjski sud, odnosno smatra da su odredbe članka 50. KU/18 i 56. KU/13 pogrešno protumačene. Upravo suprotno stavu prvostupanjskog suda da je valjalo zaključiti da je tužiteljica obavljala poslove izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena jer je rad obavljala u inozemstvu na području Republike Slovenije. To što su poslovi koje je tužiteljica obavljala bili u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređena, da ne znači da je područje druge države postalo njezino stalno mjesto rada, pa je stoga tužiteljica obavljala poslove svojeg radnog mjesta izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pored toga, da je za rješenje spornog odnosa mjerodavno Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016. prema kojem se za tužitelja na području druge države odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije zahtijeva čitav niz priprema prije početka službe, radi opisanih ograničenja i faktične nemogućnosti korištenja pauze na području matične države. Na strani svakodnevnog radnog okruženja tužiteljice da postoji specifično ograničenje, odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području oko zajedničkog službeničkog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristila mogućnost u svezi s vremenom pauze dnevnog odmora, pa s obzirom na opisane radne uvjete i činjenicu da tužiteljica radi na teritoriju druge države njezin rad ima sva obilježja terenskog rada. Iz navedenih tumačenja Zajedničke komisije da proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u kojem se službenik upućuje od stalnog mjesta rada. Tužiteljica se u žalbi pozvala i na Tumačenje Zajedničke komisije 1/50 od 12. veljače 2019. iz čijeg detaljnog čitanja da se može zaključiti da za isplatu dodatka za rad na terenu moraju biti ispunjeni uvjeti i to da policijski službenici ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 m ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze. Tužiteljica se pozvala i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1716/2016 od 15. studenog 2019. iz koje da proizlazi da se tuženik obvezao prihvatiti tumačenje Zajedničke komisije koja tumačenja obvezuju i nadležne sudove. Također se tužiteljica pozvala i na presude županijskih sudova koji idu u prilog njezinom tužbenom zahtjevu.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilno je protumačio i primijenio članak 56. KU/13 odnosno članak 50. KU/18.

 

7.2. Pored toga, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev-360/2023, a u kojoj se radi o istom činjeničnom stanju, ali za područje drugih graničnih prijelaza, u odnosu na postavljena pravna pitanja, a koju reviziju je podnijela tuženica, preinačio presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-18/2021-2 od 23. studenog 2021. te je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka.

 

7.3. U postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije broj Revd-2843/2022-2 od 11. siječnja 2023. tuženici (Republici Hrvatskoj) dopušteno je podnošenje revizije protiv naprijed navedene drugostupanjske presude zbog pitanja: „1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u „zonama“, koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. („Narodne novine“ broj 104/13., 150/13., 71/16. i 126/16.) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17. i 12/18.)?; 2. Može li se tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?; 3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18., 2/19. i 119/19.) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?; 4. Je li sama činjenica „eksteritorijalnosti“ zajedničkih lokacija na zajedničkim prijelazima pravno odlučujuća da se rad na istima smatra terenskim radom te u tom kontekstu razmatranja imaju li policijski službenici prilikom rada na zajedničkim graničnim prijelazima na području Republike Slovenije pravo na terenski dodatak prije i poslije 1. 11. 2017. (izmjena Kolektivnog ugovora o državnim službenicima i namještenicima) odnosno ima li sama udaljenost od granične crte utjecaja na ostvarivanje prava na terenski dodatak propisan Kolektivnim ugovorom obzirom na tumačenje broj 1/50 Zajedničke komisije?; 5. Ima li način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju obzirom na specifičnost radnih zadataka i uvjeta rada policijskih službenika za graničnu kontrolu utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na isplatu na ime terenskog dodatka?“.

 

7.4. Na prvo i četvrto pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske daje odgovor: „Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Postaja granične policije M. obuhvaća područje graničnog prijelaza M.T., L.H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.“

 

7.5. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi: „Policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koje se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13., 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19).“.

 

7.6. U odnosu na peto postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju, uzimajući u obzir specifičnost radnih zadataka i uvjeta rada policijskih službenika za graničnu kontrolu, nema utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na terenski dodatak.

 

7.7. Na isti način riješeno je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1284/22 od 31. siječnja 2023.

 

7.8. Dakle, kako se zahtjev tužiteljice temelji na istim činjenicama na kojima se temelje i zahtjevi iz navedenih revizijskih odluka, te kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na postavljena pravna pitanja, a koja su i ovdje sporna, dao odgovore, to je i po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj odluci odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

7.9. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

 

8. Pobijana odluka potvrđena je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 4. lipnja 2024.