1

Poslovni broj: Gž R-66/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-66/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice S. M., OIB: ..., iz D. S., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i M. d.o.o. iz Z., protiv tuženika srednje škole O., OIB: ..., iz O., zastupanog po punomoćniku R. H., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Pr-1732/2021-22 od 4. ožujka 2024., 4. lipnja 2024., 

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj Pr-1732/2021-22 od 4. ožujka 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„1. Nalaže se tuženiku SREDNJA ŠKOLA O., iz O., OIB:..., da tužitelju S. M. iz D. S., OIB:... isplati iznos od 47,42 EUR, zajedno s s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom propisanoj člankom 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na iznos od:

-0,98 EUR tekućim od dana 16.10. 2017.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.11. 2017.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.12. 2017.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.1. 2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.2.2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.3.2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.4.2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.5.2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.6.2018.g. pa do isplate

-0,98 EUR tekućim od dana 16.7.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.8.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.9.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.10.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.11.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.12.2018.g. pa do isplate

-1,01 EUR tekućim od dana 16.1.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.2.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.3.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.4.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.5.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.6.2019.g. pa do isplate

-1,02 EUR tekućim od dana 16.7.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.8.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.9.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.10.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.11.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.12.2019.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.1.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.2.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.3.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.4.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.5.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.6.2020.g. pa do isplate

-1,05 EUR tekućim od dana 16.7.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.8.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.9.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.10.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.11.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.8.2020.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.1.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.2.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.3.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.4.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.5.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.6.2021.g. pa do isplate

-1,07 EUR tekućim od dana 16.7.2021.g. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

2.Svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

 

2. Protiv točke 2. izreke navedene presude (odluka o trošku) potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 13. ožujka 2024. ne navodeći izričito zakonske razloge, a predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu sukladno žalbenim navodima te tužiteljici dosudi parnični trošak u cijelosti.

 

3. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 15. ožujka 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu da mu naknadi parnične troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka.

 

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu iznosa od 9.200,00 kuna/1.221,05 eura, da bi konačnim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu iznosa od 47,42 eura. Dakle, radi se o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a žalba se može podnositi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

 

6.1. Dakle, u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako je tuženik, između ostalog, podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog žalbenog razloga u sporovima male vrijednosti žalbu nije moguće podnositi, to ovaj sud o žalbenim navodima koji se odnose na činjenično stanje neće raspravljati.

 

7. Tuženik u svojoj žalbi navodi i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je propustio obrazložiti iz kojih razloga je odbio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, iako je tuženik zavodu (dalje: zavod) uplatio sve dužne doprinose uz zateznu kamatu i zavod je raspolagao svim potrebnim podacima za obračun mirovine.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge, te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je učinjena na način što joj je tuženik u periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. pogrešno isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, čime je platio manje doprinose zavodu, a zavod joj je izračunao i manju mirovinu nego što bi joj pripadalo da je tuženik isplaćivao plaću po osnovici od 5.415,37 kuna i na to platio pripadajuće doprinose.

 

8.1. Tuženik je stavio prigovor promašene pasivne legitimacije jer da se ne radi o radnom sporu s obzirom da tužiteljica od 2017. više nije u radnom odnosu s tuženikom. Ističe da je temeljem presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici broj Pr-275/2020 od 30. travnja 2021., a koja je postala pravomoćna i ovršna s danom 16. svibnja 2021., isplatio tužiteljici dugovani iznos zbog pogrešne osnovice za izračun plaće te uplatio nadležnim fondovima doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje za razdoblje na koje se presuda odnosi. Pored toga, da je zavod tužiteljici priznao prava iz mirovinskog osiguranja na temelju novih činjenica, a kojima zavod nije raspolagao u trenutku donošenja prvog rješenja o starosnoj mirovini tužiteljice. Istaknut je i prigovor zastare za tražbine tužiteljice koje bi dospijevale u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 10. studenog 2018.

 

8.2. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tuženik tužiteljici u vremenskom periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. pogrešno isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pr-275/2020 te je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 7.706,34 kune bruto. Mišljenje je prvostupanjskog suda da je na taj način tuženik kao poslodavac uzrokovao štetu tužiteljici kao radnici povredom njezinih prava iz radnog odnosa i da je nastala šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se obračunavala prema manjoj osnovici nego što bi tužiteljici pripadalo. Tužiteljici je priznato pravo na starosnu mirovinu rješenjem zavoda, Područne službe Z. od 18. prosinca 2017. sa 1. rujna 2017.

 

8.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 103. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) kojim je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, što uključuje i štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Kako je tužiteljica pretrpjela štetu koja je naknađena isplatom iznosa utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom, to da je posljedično za nju nastala šteta u vidu manje isplaćene mirovine za razdoblje od 1. rujna 2017. do 1. srpnja 2021., a za koju štetu je odgovoran upravo tuženik.

 

8.4. Na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrđeno je da za razdoblje od 1. rujna 2017. do 1. srpnja 2021. šteta u vidu manje plaćene mirovine zbog pogrešno izračunate osnovice plaće iznosi 47,42 eura ukupno, s tim što je vještak naveo razlike za svaki mjesec. Na navedene mjesečne iznose je tužiteljici dosuđena zakonska zatezna kamata od njihovog dospijeća do isplate. Odbijen je prigovor zastare za sve tražbine dospjele prije 10. studenog 2018. jer da je šteta utvrđena temeljem pravomoćne sudske presude koja je postala pravomoćna 2021., te je tada saznala za štetu i učinioca.

 

8.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoje troškove jer je tužiteljica dokazala osnovanost pravne osnove za naknadu prouzročene štete, ali je nakon provedenog vještačenja snizila tužbeni zahtjev s 1.221,00 euro na 47,42 eura.

 

9. Tuženik osporava pobijanu odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se odredba članka 103. ZR-a ne može primijeniti na navodnu štetu nastalu zbog pogrešnog obračuna mirovine te da on ne može dva puta odgovarati za istu stvar, za netočan obračun doprinosa i za pogrešne uplate doprinosa jer da je za to već suđen presudom broj Pr-275/2020. Postupanjem po navedenoj presudi da je uplatio doprinose za utuženo razdoblje i da je ta uplata bila pravodobno izvršena. Za to što je zavod obračunao mirovinu u manjem iznosu od onoga kojeg je trebao obračunati da ne može odgovarati tuženik. Prigovara se i odluci o naknadi parničnog troška jer da je tuženik uspio u parnici sa 96% u odnosu na uspjeh tužiteljice od 4%, zbog čega bi mu tužiteljica u cijelosti trebala naknaditi trošak.

 

10. Tužiteljica žalbu podnosi zbog odluke o trošku smatrajući da je uspjela u cijelosti s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva zbog čega joj je trebao biti dosuđen parnični trošak kojeg je imala, a da je ona predujmila i trošak financijskog vještačenja kojeg je bilo nužno provesti da bi mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev.

 

10.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pogrešan je stav tuženika da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva on dva puta odgovarao za istu stvar, za netočan obračun doprinosa i za pogrešne uplate doprinosa jer da je za to već suđen. Ovo stoga što se radi o odgovornosti za manje isplaćenu mirovinu zbog toga što je osnovicu za izračun plaće, a u odnosu na osnovicu i manje uplaćene doprinose, tužiteljici obračunata mirovina u manjem iznosu nego što bi bila da je tuženik pravilno izračunao plaću tužiteljici i pravilno uplatio doprinose. Dosuđeni iznos ne predstavlja niti osnovicu plaće niti doprinose, već iznos koji joj je manje plaćen po osnovu mirovine, a zbog postupanja tuženika. Uplatom po pravomoćnoj presudi taj propust nije saniran. Na temelju tako naknadno uplaćenih doprinosa zavod je 22. listopada 2021. donio rješenje kojim je tužiteljici priznata starosna mirovina u većoj svoti od ranije priznate starosne mirovine, a isplata te mirovine počinje od 1. srpnja 2021., dakle za ubuduće, te rješenjem nije određeno da bi tužiteljici bili isplaćeni i zaostaci za raniji vremenski period.

 

10.2. Drugim riječima, da je tuženik pravilno obračunao plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, te prema toj osnovici uplatio doprinose, tužiteljici bi, a kako je to izračunao vještak, bila priznata mirovina u većem iznosu i to po mjesecima kako je specificirano u tužbenom zahtjevu i nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je za imovinske štete odgovoran upravo tuženik, a ne zavod, temeljem članka 1045., 1046 i 1089. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.).

 

11. U odnosu na naknadu parničnog troška treba reći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Tužiteljica je uspjela s osnovom u cijelosti, ali je uspoređujući konačni tužbeni zahtjev i tužbeni zahtjev koji je postavljen u tužbi u odnosu na visinu uspjela sa 4%, pa bi njezin uspjeh računajući kako uspjeh u osnovi, tako i u visini iznosio 52%. Uspjeh tuženika je 48%, dakle, uspjeh stranaka je podjednak pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

12. Zbog navedenih razloga žalbe stranaka odbijene su kao neosnovane te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

             

Koprivnica, 4. lipnja 2024.