1              Poslovni broj: Gž Ovr-125/2024-2

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda mr. sc. Alenu Golubu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S.E. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenika G. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J.M., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-600/2024-5 od 15. travnja 2024., 3. lipnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-600/2024-5 od 15. travnja 2024.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 4. ožujka 2024. za proglašenjem nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava.

 

II. Odbija se u cijelosti zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu 290,00 eura."

 

2. Protiv naznačenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka u kojoj predlaže da se pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje povodom žalbe ovršenika u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), u vezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22. – dalje: OZ), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba ovršnog (parničnog) postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalbeni razlozi iz žalbe ovrhovoditeljice ne ukazuju na koju od prethodno naznačenih bitnih povreda ovršnog (parničnog) postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Osim toga, ovršenik u podnesenoj žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, jer je prvostupanjski sud izveo dokaz uvidom u podneseni prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava od 4. ožujka 2024., te ocijenio sadržaj naznačenog prijedloga i na temelju toga donio odluku kojom se odbacuje kao nedopušten prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava.

 

7. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, jer suprotno žalbenim navodima iz žalbe ovršenika pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a u rješenju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a niti ovršenik u podnesenoj žalbi određeno ne navodi u čemu bi se sastojale takve proturječnosti, već samo paušalno parafrazira zakonski tekst odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

8. Pri tome, ovršenik neosnovano u žalbi navodi da je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka (audiatur et altera pars), jer u pravilu, ovršni postupak nije kontradiktorni postupak, u kojem se odluke donose na temelju raspravljanja, već strogo formalni postupak u kojem se odluke donose na temelju propisanih isprava određene forme i sadržaja,  niti je u konkretnom slučaju postojala mogućnost saslušanja stranaka, tim više što je prvostupanjski sud zaključkom od 5. ožujka 2024. kao i zaključkom od 14. ožujka 2024. pozvao ovršenika da se očituje podnosi li prema podnesku ovršenika od 4. ožujka 2024. žalbu nakon proteka roka u postupku izvansudske ovrhe ili prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate.

 

9. U tom smislu, ovršenik neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, jer ovršeniku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, već je prvostupanjski sud nakon što je naznačenim zaključcima ovršenika pozvao na dopunu podneska od 4. ožujka 2024., odlučio o prijedlogu ovršenika od 4. ožujka 2024. sukladno sadržaju prijedloga ovršenika od 4. ožujka 2024.

 

10. Prema razlozima pobijanog rješenja, ovršenik je podneskom od 4. ožujka 2024. temeljem članka 210. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, navodeći kako je 29. veljače. 2024. saznao za zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja, i to temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L.D. poslovni broj Ovrv-3230/2013 od 22. srpnja 2013. Prema navodima iz podneska, ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju te nadalje ističe da je za naplatu iste tražbine nastupila zastara jer je rješenje postalo pravomoćno 24. rujna 2013., a zahtjev za izravnu naplatu je podnesen 21. veljače 2024., zbog čega je protekao zastarni rok od deset godina. Prvostupanjski sud zaključuje da je slijedom navedenog, ovršenik predložio sudu da temeljem odredbe članka 210. OZ-a donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglašava nedopuštenim, podredno da donese zaključak kojim se ovršenik u upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

11. Pri tome, u ovom ovršnom predmetu provodi se ovrha na temelju javnobilježničke isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L.D. poslovni broj Ovrv-3230/2013 od 22. srpnja 2013., pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava putem Financijske agencije, dakle ne radi se o jednoj od taksativno naznačenih isprava u članku 209. stavak 1. OZ-a, kod kojih je prema članku 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja pravnog lijeka i to prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

 

12. Prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja pravilno ističe da su u konkretnom slučaju u postupku izravne naplate putem Financijske agencije ovršeniku na raspolaganju pravna sredstva iz članka 284. stavka 5. OZ-a, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje s obzirom na datum početka ovršnog postupka, podnošenjem prijedloga javnom bilježniku 8. srpnja 2013. te s obzirom da je postupak izvansudske ovrhe pokrenut na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L.D. poslovni broj Ovrv-3230/2013 od 22. srpnja 2013.

 

13. Naime, prema članku 284. stavak 1. OZ-a, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Odredbom članka 284.g stavak 5. OZ-a, propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

 

14. Kako je, s obzirom na činjenicu da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku L.D. 8. srpnja 2013., te je povodom prijedloga za ovrhu javni bilježnik L.D. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3230/2013 od 22. srpnja 2013., koje je postalo pravomoćno i ovršno 24. rujna 2013., a na temelju naznačenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji 27. veljače 2024. zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, kako to proizlazi iz preslike zahtjeva za naplatu od 27. veljače 2024. (list 7. do 10. prvostupanjskog spisa), proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se postupak izravne naplate ne provodi na temelju koje od taksativno navedenih isprava u članku 209. stavak 1. OZ-a, odnosno na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP-a, zadužnice, bjanko zadužnice, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknadi plaće ili otpremnine, već da se postupak izravne naplate provodi na temelju naznačenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa je stoga pravilno odbacio kao nedopušten prijedlog ovršenika od 4. ožujka 2024. radi proglašenja nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava s obzirom da prema članku 210. OZ-a ovršenik ima pravo podnijeti prijedlog radi proglašenja nedopuštenim prijenosa i pljenidbe novčanih sredstava samo kada se ovrha provodi na temelju taksativno navedenih isprava u članku 209. stavak 1. OZ-a, ali ne i na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koja se ne navodi u članku 209. stavak 1. OZ-a.

 

15. Iz izloženih razloga žalba ovršenika nije osnovana, a također bespredmetno je pozivanje ovršenika na sudsku praksu naznačenu u žalbi, kao i stavove i zaključke građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH, jer se navedeni zaključak ne odnosi na činjeničnu osnovu prijedloga kakva je u ovom ovršnom predmetu.

 

16. Kako je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

 

17. Iz izloženih razloga, na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 3. lipnja 2024.