1              Poslovni broj: Gž R-130/2024-2

Poslovni broj: Gž R-130/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika i predlagatelja osiguranja A. A., OIB: ...., iz Đ., zastupan po punomoćniku A. G., odvjetniku iz OD R. i k. j.d.o.o. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženika-protutužitelja i protivnika osiguranja škola "I. G. K.", OIB: ..., Đ., zastupan po punomoćniku L.K., odvjetniku iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj:Pr-7/2024-8 od 6. ožujka 2024., 3. lipnja 2024.

r i j e š i o   j e

I.Odbija se  žalba tužitelja-protutuženika i predlagatelja osiguranja te se  potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj:Pr-7/2024-8 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika i predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog  postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja-protuženika te predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene  mjere slijedećeg sadržaja:

" I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja privremenim vraćanjem zaposlenika na rad, temeljem čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona, određuje se

privremena mjera

tako što se nalaže protivniku osiguranja da u roku od 3 dana od dana primitka ovog rješenja, vrati predlagatelja osiguranja na rad tako da mu ponovo povjeri poslove ravnatelja škole „I. G. K.“, Đ., sukladno Ugovoru o radu, KLASA: ......., URBROJ: ......... od 25. ožujka 2019., koje je poslove predlagatelj osiguranja obavljao prije nego je Odlukom o razrješenju ravnatelja, KLASA: ......, URBROJ: .......od 18. listopada 2021. razriješen dužnosti ravnatelja škole„I. G. K.“, Đ. s danom 18. listopada 2021.

tako što se nalaže protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja za vrijeme radnoga spora odnosno za vrijeme trajanja ove privremene mjere plaća naknadu u mjesečnom iznosu plaće prema Ugovoru o radu, KLASA: ....., URBROJ: ..... od 25. ožujka 2019., počev od dana kada predlagatelj osiguranja bude vraćen na rad temeljem predmetnog rješenja o određivanju privremene mjere.

II. Ako protivnik osiguranja postupi protivno nalogu iz točke I izreke ovog rješenja, sud protivniku osiguranja zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 EUR / 75.345,00 kn.

III. Ako protivnik osiguranja postupi protivno nalogu iz točke I izreke ovog rješenja, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio.

IV. Ako novčana kazna bude izrečena protivniku osiguranja koji je pravna osoba, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornim osobama u pravnoj osobi protivnika osiguranja.

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka (Pr-17/2023) ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova privremena mjera određena."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj-protuženik i predlagatelj osiguranja ( dalje tužitelj ) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se udovolji prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje te postupak koji je prethodio istom utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP). niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

6. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se isto može ispitati.

7. Obrazlažući razloge za odbijanje prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere  prvostupanjski sud utvrđuje da nisu kumulativno ispunjene nužne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ). Iako je tužitelj učinio vjerojatnom prvu opću pretpostavku za određivanje predložene privremene mjere, tj. iako je učinio vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine prema tuženiku a koju opću pretpostavku da je tužitelj učinio vjerojatnom podnošenjem tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika o otkazu tužitelj kao predlagatelj osiguranja da nije učinio vjerojatnim druge opće pretpostavke tj.  opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno nije učinio  vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

8. Ocjena je prvostupanjskog sud da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da bi bez određivanja mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, niti da bi ista bila nužna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Činjenica da se u konkretnom slučaju radi o mandatnom radnom mjestu u pogledu kojeg bi mandat tužitelju isticao 25. ožujka 2024. samo po sebi da ne znači da protekom istog za tužitelju nastupa nenadoknadiva šteta a osobito iz razloga što tuženik na navedeno nema utjecaja. Tužitelj da u postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika za sudski raskid ugovora o radu vidi namjeru odugovlačenja  postupka no tuženik kao protivnik osiguranja da ima pravo postaviti protutužbeni zahtjev te jednako tako da ima i ustavno pravo da sud o takvom postavljenom zahtjevu po provođenju dokaznog postupka donese odluke.

9. Konačno i odredbom čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ-a privremeno vraćanje na rad i isplaćivanje naknade za vrijeme radnoga spora da je uvjetovano nužnošću potrebe uzdržavanja predlagatelja osiguranja i uzdržavanja osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. U konkretnom slučaju, predlagatelj osiguranja da i sam čini nespornim da njegova materijalna egzistencija ni na koji način nije ugrožena već da tužitelj drži ugroženim svoje dostojanstvo, čast i profesionalni ugled pri čemu prvostupanjski sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je činjenica nepostojanja ugroženosti uzdržavanja njega kao predlagatelja osiguranja i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati irelevantna. Ovi iz razloga jer upravo odredba čl. 347. st. 1. t. 10. OZ-a koja predstavlja kogentnu  zakonsku odredbu propisuje da upravo taj uvjet mora biti ispunjen da bi se privremena mjera predloženog sadržaja mogla odrediti. Suprotno tvrdnjama tužitelja , neodređivanjem predložene privremene privremene mjere da se ne povrjeđuju ustavom zajamčena prava predlagatelja  iz čl. 55. i 56. Ustava Republike Hrvatske. Ovo iz razloga jer  je tužitelj  zaposlen kod tuženika na radnom mjestu učitelja hrvatskog jezika (u skladu sa svojim stručnom spremom) i to na neodređeno vrijeme, s punom satnicom slijedom čega da je ispravno ukazivanje tuženika kao protivnika osiguranja da ustavom zajamčeno pravo na rad ne znači ujedno i pravo na zaposlenje na točno određenom radnom mjestu. Cijeneći neosnovanim, za donošenje odluke o prijedlogu tužitelja navoda istog da mu se ne vraćanjem na radno mjesto ravnatelja, nanosi šteta u vidu povreda profesionalne časti i ugleda, zaključuje da postojanje i takovog vida štete, ne opravdava određivanje predložene privremene mjere  pa kako nisu ispunjene pretpostavke za njezino određivanje propisane odredbom čl. 346. i 347. st. 1. t. 10. OZ-a to prvostupanjski sud odbija prijedlog predlagatelja te rješava kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere posljedično čemu je pravilno odbijen prijedlog tužitelja za određivanje iste.

11. Tuženik neosnovano sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o neispunjenju pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere.

12. Odredbom čl. 124. st. 2 Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.,dalje ZR) propisano je da radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.

13. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tako da se može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

14. Dakle, prema navedenoj odredbi čl. 346. st.1. OZ-a, osiguranje privremenom mjerom nenovčane tražbine dopušteno je ispune li se kumulativno naprijed naveden pretpostavke pri čemu je odredbom čl. 347. St.1. OZ-a propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja a osobito kako je to propisano točkom 10. toga stavka privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnog spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 16. prosinca 2021. podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o redovitom  otkazu ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 25. ožujka 2019. radi obavljanja poslova  ravnatelja škole.  Podnošenjem takve tužbe te pokretanjem parnice protiv tuženika kojom osporava valjanost odluke tuženika o otkazu mu Ugovora o radu tužitelj je kako to pravilno utvrđuje  prvostupanjski sud u stupnju vjerojatnosti , učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine.

16. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda pravilnost kojeg tužitelj sadržajem žalbe ničim nije doveo u sumnju da tužitelj kao predlagatelj osiguranja  iako je učinio vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu nije učinio vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, niti je učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, dakle druge nužne pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346.st.1. OZ-a u pravcu kojih utvrđenja prvostupanjski sud daje jasne i određene razloge koje u cijelosti pravilnima prihvaća ovaj sud.

              17. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se u bitnom svode na tvrdnju kako se tražbina te prijedlog tužitelja sastoji u ostvarenju prava iz radnog odnosa utemeljenoj na činjenici da je isti neosnovano razriješen dužnosti ravnatelja te posljedično tome u ostvarenju njegovog prava povratka na rad na mjesto ravnatelja škole valja istaći da u situaciji kao što je konkretna kada tužitelj u ovoj parnici zahtjeva utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 25. ožujka 2019. radi obavljanja poslova ravnatelja škole, a u kojoj parnici tužitelj i predlaže određivanje privremene mjere vraćanjem tužitelja na rad tako da mu se ponovno povjere poslovi ravnatelja uz nalaganje tuženiku da mu se za vrijeme radnog spora odnosno za vrijeme trajanja privremene mjere plaća naknada u mjesečnom iznosu plaće prema Ugovoru o radu od 25. ožujka 2019., sud odluku o privremenoj mjeri ne može osnovano temeljiti na činjenicama vezanim uz meritum spora te samoj zakonitosti/nezakonitosti odluke o otkazu kao ni činjenicama da li je postupanje tuženika u postupku koji joj je prethodio te donošenju iste bilo zakonito ili ne.

              18. Odluka o privremenoj mjeri isključivo se temelji na tome da li su ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere iz odredbe čl. 346. Oz-a te da li je tužitelj učinio vjerojatnim sve nužne pretpostavke za određivanje iste pa tako i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, što je konkretno kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud izostalo.

              19. Iako je u konkretnom slučaju  tužitelj  protiv tuženika pokrenuo parnicu  u kojoj osporava dopuštenost otkaza tuženika te iako traži da sud privremeno, do okončanja te parnice naloži njegovo vraćanje na rad,  pokretanje takvog postupka te vođenje parnice s tuženikom u kojoj tuženik  kao poslodavac osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja  te u kojoj isti u okviru zakonskih odredbi ističe svoje zahtjeve, konkretno zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu samo po sebi ne znači da tuženik kao protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine.

              20. Kao što je pravo tužitelj kao predlagatelja osiguranja u pokrenutom postupku dokazivati nezakonitost odluke tuženika tako je i pravo tuženika kao poslodavca u pokrenutom postupku osporavati osnovanost zahtjeva tužitelja te iznositi navode u pravcu dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu ali i isticati zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da opasnost  da bi bez privremene mjere tuženi spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine a osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari proizlazi iz samih navoda tuženika kao protivnika osiguranja iznijetih tijekom postupka te su neosnovani žalbeni  navodi tuženika da isti upućuju na to da tužitelja onemogući u ostvarivanju njegovih prava te obavljanje poslova sukladno Ugovoru o radu od 25. ožujka 2019.

              21. Osim toga činjenica što tužitelj nakon donošenja sporne odluke faktično ne obavlja poslove ravnatelja  samo po sebi ne  znači da je tužitelju nastala ili da mu prijeti opasnost od nastanak nenadoknadive štete, pogotovo u situaciji kao što je konkretna kada tužitelj kod tuženika, unatoč donošenju sporne odluke kako to utvrđuje prvostupanjski sud obavlja poslove učitelja hrvatskog jezika u skladu sa svojom stručnom spremom te punom satnicom vezano uz obavljanje kojih poslova ostvaruje pravo na plaću.

22. Iz navedenog   evidentno je da ni materijalna egzistencija tužitelja ni na koji način nije ugrožena kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud niti je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti a ukazivanje tužitelja na narušavanje njegova dostojanstva, časti te profesionalnog ugleda njegovim ne vraćanjem na radno mjesto ravnatelja kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud nisu okolnosti koje opravdavaju određivanje predložene privremene mjere u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 346. I 347.st.1.točke 10 Oz-a.

23. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u točki I. izreke.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tužitelj nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke .

U Rijeci, 3. lipnja 2024.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić v.r.