1

Poslovni broj Gž R-172/2024-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja R. S., S., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u P., protiv tuženika M.- S. m. d.d., Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-726/2023-7 od 4. ožujka 2024., 3. lipnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-726/2023-7 od 4. ožujka 2024.

 

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan. 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem donesenim i objavljenim na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2024. naloženo je tuženiku u roku od 30 dana u spis dostaviti platne liste za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. srpnja 2022.  

 

              2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2024. na kojem je zaključen prethodni postupak i odlučeno da će se provesti ročište za glavnu raspravu. Proizlazi da je tužitelj na tom ročištu izložio navode iz tužbe iz kojih slijedi da tužbom traži isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju tvrdeći da tuženik nije pravilno obračunavao i isplaćivao plaću po osnovi dodatka za radni staž (minuli rad) s time da je u tužbi radi dokazivanja tih činjenica između ostalog predložio i uvid u isplatne liste tužitelja za utuženo vremensko razdoblje koje je predložio pribaviti službenim putem od tuženika, IP obrazac/PK karticu za tužitelj za razdoblje 2018. – 2022. od tuženika/Porezne uprave te provođenje financijskog vještačenja, te u skladu s time podnio stupnjevitu tužbu sa zahtjevom da će visinu potraživanja odrediti nakon što se dostave potrebni podaci od strane tuženika sve sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a. Tužitelj je posebno u tužbi naveo da je tuženiku 23. prosinca 2022. i 12. travnja 2023. uputio dopis za dostavu mu isplatnih lista i IP obrazaca, PK karticu, da je tuženik, iako je uredno zaprimio navedene dopise, po istima odbio postupiti, odnosno da mu do dana podnošenja tužbe nije traženu dokumentaciju dostavio. Dalje proizlazi da se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, između ostalog ističući da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, navodeći da tužitelj svom navedenom dokumentacijom (isplatnim listama) raspolaže, budući da je tuženik tužitelju prilikom isplate plaće uručio i isplatne liste pa da u takvim okolnostima tuženik nije u obvezi postupiti po manifestacijskom zahtjevu tužitelja.

 

              6. Proizlazi da je tuženik na održanom pripremnom ročištu u cijelosti ustrajao kod podnesenog pisanog odgovora na tužbu, te da u spis do održavanja pripremnog ročišta pisanu dokumentaciju koju je tužitelj predložio da tuženik dostavi u spis, nije dostavio.

 

              7. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je, očito ocjenjujući da je manifestacijski zahtjev tužitelja osnovan donio pobijano rješenje kojim je naložio tuženiku da u roku od 30 dana dostavi u spis platne liste za tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. srpnja 2022.

 

              8. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja citirajući odredbe čl. 186.b st. 3. i čl. 325.a st. 1. ZPP-a, smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a. Također navodi da u konkretnom slučaju manifestacijski zahtjev nije osnovan ukazujući da tužitelj u tužbi taj zahtjev nije postavio pa da stoga sud nije mogao ni donijeti pobijano rješenje.

 

              9. Tuženik također navodi da je tužitelju prilikom isplate plaće u utuženom razdoblju uručio obračunsku ispravu za plaću u skladu s odredbom čl. 93. st. 1. Zakona o radu. Uz to tuženik ističe prigovor prekluzuje u vezi postavljanja manifestacijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu, koji prigovor da je istaknuo i u odgovoru na tužbu, a o kojem prigovoru da se prvostupanjski sud nije očitovao.

 

              10. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              11. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te navodi da pobijano rješenje nije obrazloženo, te da se stoga isto ne može ispitati.

 

              12. Iako je točno da pobijano rješenje nije posebno obrazloženo, isto je, sukladno zapisniku s pripremnog ročišta od 4. ožujka 2024. (list 88) doneseno i objavljeno na tom ročištu nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz sadržaja zapisnika jasno proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu sve tužbene navode tužitelja iz tužbe, kao i sve navode tuženika iz pisanog odgovora na tužbu, s time da je tuženik predložio saslušanje svjedokinje T. I. na okolnost da su tužitelju uručene platne liste. Na taj način prvostupanjski sud je pravilno s obzirom na navode iz tužbe  zaključio da tužitelj u tužbi, obrazlažući tzv. manifestacijski zahtjev navodi kako mu tuženik kao poslodavac isplatne liste nije uručio, te je stoga predložio sudu pozvati tuženika da dostavi u spis isplatne liste, obrazlažući da je prethodno tome punomoćnik tužitelja dopisima od 23. prosinca 2022. i 12. travnja 2023., koji su priloženi uz tužbu, zatražio od tuženika dostavu isplatnih lista za utuženo razdoblje, te je prilaganjem povratnice dokazao da je tuženik navedene dopise tužitelja zaprimio i da po istima nije postupio.

 

              13. Cijeneći sve opisane navode prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tzv. stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a s manifestacijskim zahtjevom da se naloži tuženiku da u određenom roku dostavi u spis isplatne liste za utuženo razdoblje, ocjenjujući da tužitelj tim ispravama ne raspolaže zbog čega je, dostavu istih zatražio od tuženika.  

 

              14. Odredbom čl. 325.a st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbe iz čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv tog rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana koja ne odgađa ovrhu.

 

              15. Stavak 2. propisuje ako utvrdi da zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186.b st. 4. ZPP-a.

 

              16. U konkretnom slučaju, kao što je to već istaknuto tužitelj je podnio tužbu iz odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, a prema shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. ova se odredba (čl. 325.a st. 1. ZPP-a) sadržajno odnosi i na čl. 186.b stavak 3. ZPP-a.

 

              17. Odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosne tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi  dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

              18. Pravnozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti. S obzirom na to tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe je slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

 

              19. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP-a sud najprije odlučuje o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a nije osnovan sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP-a kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva.

 

              20. U konkretnom slučaju te suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na određenom pripremnom ročištu, na navedeni način i postupio te je ocjenom cjelovitog sadržaja tužbe, priložene dokumentacije uz tužbu kao i tuženikovog odgovora na tužbu ocijenio da je manifestacijski zahtjev tužitelja osnovan budući da je i prema shvaćanju ovog suda pravilno zaključio da tuženik tužitelju nije uručio (dao) isplatne liste u utuženom vremenskom razdoblju i da stoga tužitelj osnovano manifestacijskim zahtjevom traži od suda da tuženiku naloži dostavu tih isprava u spis. U vezi s navedenim, tužitelj je po punomoćniku u dva navrata pisanim putem, i to dopisima do 23. prosinca 2022. i 12. travnja 2023. pozvao tuženika da mu dostavi isplatne liste, tuženik je oba navedena dopisa zaprimio, po istima nije postupio, a jasno je da tuženik i ne želi tužitelju dati navedenu dokumentaciju, budući da ističe da je tužitelju isplatne liste uručio te je na tu okolnost predložio saslušanje spomenute svjedokinje, svoje zaposlenice.

 

              21. S obzirom na izloženo nisu osnovani žalbeni navodi u kojima se ističe da tužitelj tzv. manifestacijski zahtjev nije ni postavio, jer suprotno proizlazi iz sadržaja tužbe, a uz to tužitelj je dokazao da je tuženiku prethodno uputio dopis sa zahtjevom za dostavu navedene dokumentacije po kojima tuženik nije postupio, odnosno po kojima odbija postupiti.

 

              22. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je, imajući u vidu sve navedene činjenice, pravilno pobijanim rješenjem naložio tuženiku da u roku od 30 dana u spis dostavi platne liste za tužitelja za utuženo vremensko razdoblje.

 

              23. Stoga suprotno žalbenim navodima u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b st. 3. i čl. 325.a st. 1. ZPP-a.

 

              24. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je tužitelj prekludiran u podnošenju tzv. manifestacijskog zahtjeva, budući da s obzirom na okolnost da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja za dostavu tražene dokumentacije nije podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR) treba reći da nisu osnovani, jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za ostvarenje novčanog potraživanja tužitelja koje ima iz radnog odnosa prema tuženiku, a sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR-a radnik radi ostvarenja svog novčanog potraživanja prema poslodavcu nije dužan prethodno podnijeti poslodavcu zahtjev za zaštitu prava.

 

              25. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, koji nije bio potreban za vođenje postupka.                                                        

 

 

U Rijeci 3. lipnja 2024.

 

 

Sudac

Duško Abramović, v.r.