1              Broj: Gž-248/2024-2

                           

 

              Broj: Gž-248/2024-2

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. U. iz Z, OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. V. i p. j.t.d. iz Z., protiv I. tuženika Grad Z., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku G. Š., odvjetniku u O. d. Š., Š., F. d.o.o. iz Z., II. tuženika S. G. d.o.o. iz Z., OIB:… i III. tuženika B.-E. d.o.o., S., T. c. M., OIB:…, zastupan po punomoćniku I. C., odvjetniku u O. d. G., G., P. i P. d.o.o. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Psp-186/2019. od 26. veljače 2024., dana 29. svibnja 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Psp-186/2019. od 26. veljače 2024. potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Psp-186/2019. od 26. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, prostora koji se nalazi u prizemlju obiteljske kuće u Z. na adresi Ul. … – …. i to na način da su djelatnici II. tuženika  provalili u predmetnu nekretninu i promijenili brave na ulaznim vratima iste te počeli izvoditi građevinske radove u predmetnom prostoru uz pomoć i zaštitu djelatnika III. tuženika, a po nalogu i uputama I. tuženika te odbijaju tužitelju predati ključeve nove brave, pa da se tuženicima naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva nove brave tužitelju u roku dvadeset četiri sata te da isti prostor oslobode od svojih stvari i predaju u posjed tužitelju kao i da se klone svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

              Istim rješenjem odbijen je i prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom da se zabrani tuženicima izvođenje bilo kakvih građevinskih radova u predmetnom prostoru.

              O troškovima postupka odlučeno je tako da je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženiku trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR-a i III. tuženiku u iznosu od 331,81 EUR.

              2. Protiv navedenog rješenja žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijano rješenje preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tužitelja nije osnovana.

              5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po  službenoj  dužnosti.

              6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu posjeda nekretnine i to prostora koji se nalazi u prizemlju obiteljske kuće u Z. tvrdeći da su ga tuženici smetali u posjedu dana 16. prosinca 2019. na način da su djelatnici II. tuženika provalili u predmetnu nekretninu i promijenili bravu na ulaznim vratima te počeli izvoditi građevinske radove uz zaštitu i pomoć III. tuženika, a po nalogu i uputama I. tuženika odbijajući predati tužitelju ključeve nove brave zbog čega zahtijeva uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja predajom ključeva nove brave.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki za zaštitu prava posjeda u smislu odredbe članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP).

U postupku je naime nespornim utvrđeno da se predmetna kuća sastoji od kata i prizemlja, da je u stanu na katu živjela sada pok. M. H., rođakinja tužitelja i njegove majke, a u prizemlju da se nalazi sporni poslovni prostor, da su taj poslovni prostor koristili predstavnici M. o. E. K. i Udruge koje su djelovale u predmetnim prostorijama, a i sada pok. M. H. bila je članicom nekih udruga koje su djelovale u poslovnom prostoru u prizemlju kuće.

              Nadalje je nespornim utvrđeno da se u tom poslovnom prostoru preko dvadeset godina nalazi namještaj kako se i vidi na priloženim fotografijama u spisu, a da isti nije u vlasništvu tužitelja te da je I. tuženik u mjesecu studenome 2019. izvodio radove u poslovnom prostoru kada je izmijenio ulazna vrata.

              8. Sporno je međutim bilo tko je sve bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora kao i tko je imao ključeve istoga.

              Iz Ugovora o uređivanju međusobnih prava i obveza proizlazi kako je isti sklopljen između I. tuženika i sada pok. M. H. dana 20. svibnja 2005. a kojim su ugovorne strane u članku 1. konstatirale da su suvlasnici i suposjednici objekta na k.č. 2117/2 pri čemu da Grad Z. koristi prizemlje, a M. H. kat navedenog objekta.

              9. Zaključkom o prostorima mjesne samouprave (Službeni glasnik Grada Z. br. 8/2017.) i Popisom prostora koji je sastavni dio Zaključka, utvrđeni su gradski prostori za potrebe mjesne samouprave i određen način korištenja, a između ostalih Grad Z. je ovaj predmetni poslovni prostor predao na korištenje M. o. E. K., a na službenim stranicama web portala Grada Z. objavljeni su rasporedi korištenja prostora mjesne samouprave te je vidljivo koje sve udruge koriste predmetni poslovni prostor.

              10. Sud je proveo i dokaz očevidom na licu mjesta kada su djelatnici I. tuženika otvorili vrata predmetnog prostornog prostora i utvrđen njegov izgled, te što se sve nalazi u prostorijama, a između ostalog i namještaj koji se tu nalazi 20-tak godina, a nije u vlasništvu tužitelja.

              Sud je stoga, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da je u posjedu spornog poslovnog prostora upravo I. tuženik koji preko M. o. E. K. izvršava ovlasti i obveze koje proizlaze iz njegovog djelokruga sukladno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 19/13., 137/15., 123/17., 98/19.).

              11. Da sada pok. M. H. nije bila u posjedu spornog poslovnog prostora proizlazi iz Ugovora kojim su se I. tuženik i ona sporazumjeli o načinu izvršavanja posjeda nekretnine, a to što je i sama prema navodima tužitelja vodila određene radionice u tom prostoru ne čini istu posjednikom u smislu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a time niti tužitelja kao njezinog zakonskog nasljednika.

              Tužitelj dakle u smislu odredbe članka 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i odredaba Zakona o nasljeđivanju nije mogao naslijediti više prava od prava kojima je njegova prednica raspolagala u trenutku smrti.

              12. Tužitelj protivno žalbenim navodima nije stoga dokazao da bi bio u posjedu ključeva spornog poslovnog prostora koji bi koristio kao skladište.

              Tužitelj posjed predmetnog poslovnog prostora nije stekao niti početkom mjeseca studenoga 2019. kada je kako je sam iskazao izmijenio bravu na novopostavljenim vratima od strane I. tuženika, pa da bi imao pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredbe članka 21. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

              Posjed spornog poslovnog prostora koji je tužitelj stekao samovlasnom izmjenom brave na ulaznim vratima dana 11. prosinca 2019. nije naime postao miran u smislu odredbe članka 18. stavak 2. u svezi sa odredbom članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom da je I. tuženik koristeći se institutom samopomoći u smislu odredbe članka 27. istoga Zakona posjed vratio dana 6. prosinca 2019.

              13. Protivno prema tome žalbenim navodima tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za posjedovnu zaštitu u smislu odredbe članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio njegov tužbeni zahtjev.

14. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere s obzirom da nije dokazao da su ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ).

16. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja valjalo je odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

 

Vukovar, 29. svibnja 2024.

              SUDAC

              Vesna Vrkić Perak,v.r.