Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-47/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd-47/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H., Z., OIB kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u D., protiv tuženice Š. K. d.d., Z., OIB, radi isplate odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tužene za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1227/2021-2 od 3. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Pn-20/2019 od 21. listopada 2021., na sjednici održanoj 29. svibnja 2024.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja o troškovima postupka Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1227/2021-2 od 3. svibnja 2023., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Pn-20/2019 od 21. listopada 2021. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Čini li drugostupanjski sud povredu odredaba parničnog postupka primjenjujući odredbu 154. st. 4. ZPP-a prilikom dosuđivanja troškova postupka bez da uzme u obzir načelno pravilo čl. 154. st. 2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu, odnosno, mora li sud uzeti u obzir razmjer (postotak) uspjeha u sporu i prilikom donošenja odluke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?

2. Je li sud ovlašten donijeti odluku prema kojoj svaka strana snosi svoje troškove postupka u slučaju kada jedna stranka u pretežitom dijelu uspije u sporu i u vidu osnove i u vidu visine tužbenih zahtjeva, a druga strana u pretežitom dijelu izgubi spor?

3. Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 4. ZPP-a te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?

4. Mora li drugostupanjski sud, prilikom donošenja odluke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temeljem odredbe 154.st.4. ZPP-a, djelomični uspjeh u parnici cijeniti i kvalitativno i kvantitativno?“ pozivom na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Rev 129/2021 od 16. veljače 2021., Rev 1661/10 od 3. studenog 2010.).

 

2. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj navodi da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to čl. 29. - pravo na pravično suđenje i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

 

3. Odgovorom na prijedlog tužena osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci.

 

4. Tužena prijedlogom za dopuštenje revizije osporava presudu i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1227/2021-2 od 3. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Pn-20/2019 od 21. listopada 2021. pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge o njenim bitnim žalbenim navodima (čl. 375. st. 1. ZPP) pa da je stoga počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.

 

5. U odnosu na prijedlog tužitelja:

 

6. Postupajući u skladu sa čl. 385.a ZPP i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Naime, postavljena pravna pitanja ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji se odgovorom na takva pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP treba ostvariti jer su pretežito činjenične prirode, a postavljena su i na način da impliciraju konkretnu odluku u sporu (pitanje pod rednim brojem 3.), pa stoga niti odluke na koje se kao razloge važnosti tužitelj u prijedlogu poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj.

 

8. Slijedom navedenog temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

 

9. U odnosu na razloge z čl. 385.a st. 2. i navode da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, ističe se da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pobijana odluka o troškovima je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelju pobijanom odlukom bilo povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.

 

10. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

 

11. U odnosu na prijedlog tuženice:

 

12. Iz sadržaja prijedloga tuženice proizlazi da smatra da je prilikom donošenja pobijane odluke suda drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP jer joj nije odgovoreno na žalbene navode kojima osporava osnovanost tužbenog zahtjeva za dio razdoblja koje je predmetom spora, te stoga smatra da su joj povrijeđena temeljna prava na pravično suđenje zajamčena čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije i u njima sadržao pravo na obrazloženu sudsku odluku.

 

12.1. U prilog ovim tvrdnjama a u skladu sa čl. 387. st. 3. tužena dostavlja isprave – dopise koji se odnose na korespodenciju između N. z. M. H. d.o.o. u stečaju i tužitelja te dopis koji je N. z. M. H. d.o.o. u stečaju uputio tuženoj. Međutim, tužena u prilogu prijedloga za dopuštenje revizije ne dostavlja žalbu iako u prijedlogu tvrdi da joj pobijanom odlukom nije odgovoreno na žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

 

13. Člankom 387. st. 3. ZPP je propisano da prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

 

14. Kako tužena uz prijedlog nije dostavila žalbu ovaj sud nije u mogućnosti ispitati osnovanost njenih navoda. Pritom se ističe da sadržaj isprava koje je tužena dostavila uz prijedlog ne dovodi a priori do zaključka da bi pobijana presuda bila arbitrarna jer se priložene isprave odnose na korespodenciju trgovačkog društva s kojim je tužena bila u ugovornom odnosu temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora (N. z. M. H. d.o.o. u stečaju) i tvrdnje toga društva koje su usmjerene prema tužitelju i tuženiku, dok nisu priložene isprave iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj potvrdio navode koji su u tim dopisima iznijeti (da tužena nije u obvezi prema tužitelju podmiriti naknadu za korištenje poslovnog prostora do 31. siječnja 2010.).

 

15. Slijedom navedenog, tužena nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom presudom bilo povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije i u njemu sadržano pravo na obrazloženu odluku, jer u okolnostima navoda koji su u prijedlogu za dopuštenje revizije iznijeti, kao i isprava koje je priložila ne postoje okolnosti iz kojih bi to proizlazilo.

 

16. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

Zagreb, 29. svibnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

              Goranka Barać-Ručević, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu