1

Poslovni broj: Gž-196/2023-4

Poslovni broj: Gž-196/2023-4

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R  J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. T., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-2127/2020 od 28. prosinca 2022., 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

 

Žalba se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-2127/2020 od 28. prosinca 2022 ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-2127/2020 od 28. prosinca 2022 suđeno je:

 

"I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.941,17 kn/788,53 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na taj iznos od 15. siječnja 2019. pa do isplate. II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.946,86 kn/1.452,90 EUR-a.

 

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.946,86 kn/1.452,90 EUR-a.

 

2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavila je tuženica zbog  žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) odnosno zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 14. ZPP-a i pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbom predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine.

 

3. Tužitelj je na žalbu odgovorio. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je osnovana, iako nisu osnovani svi žalbeni navodi.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, vlasnika stana u S., koji se nalazi na prvom katu čest. zgr. … z.ul. … k.o. S., površine 72,64 m2, za isplatu razlike između zaštićene najamnine i slobodno ugovorene tržišne cijene najma stana u S. za siječanj 2019.

 

6. Iz spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,

- da je donošenjem presude Županijskog suda u Splitu broj: Gžnaj-6/12 od 5. prosinca 2012. preinačena presuda Općinskog suda u Splitu brojem P-4759/09, te je nadomješten ugovor o najmu stanu između tužiteljice kao najmodavca i J. A. kao zaštićenog najmoprimca i utvrđen je iznos zaštićene najamnine u iznosu od 160,59 kn,

- da su osobe koje su stekle zajedno sa najmoprimateljicom pravo da ga koriste S. A., T. A. i Ž. A.,

- da prema izračunu mjesečne zaštićene najamnine G. S. od 19. travnja 2021. J. A. plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 183,65 kn,

- da tržišna najamnina za siječanj 2019. iznosi 6.022,00 kn.

 

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud temeljem članka 1045 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev na ime naknade štete, a sastoji se u razlici između tržišne i zaštićene najamnine pa je dosudio iznos od 5.941,17 kuna/788,53 EUR.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stava 2 točka 14. ZPP-a na koju i žaliteljica ukazuje. Naime, tužitelj se sukladno članku 186. a ZPP-a prije podnošenje tužbe ( 25. lipnja 2020.) obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji je podnesen 18. ožujka 2014. i njime tužitelj zahtjeva plaćanje razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine i to jedne mjesečne i svih budućih najamnina, a odnosi se na potraživanje za ožujak 2009. u iznosu od 5.000,00 kn umanjen za iznos zaštićene najamnine, a tuženica je zastupana po zakonskom zastupniku ODO Split dopisom od 27. ožujka 2014. odbila njegov zahtjev Ovaj sud suprotno navodima žaliteljice smatra da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe jer se u tužbi i zahtjevu za mirno rješenje spora suštinski radi o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva samo za drugo razdoblje odnosno u konkretnom slučaju radi se o "budućoj najamnini" zatraženoj u zahtjevu za mirno rješenje spora kojeg je tuženik ocijenio neosnovanim.

 

 

8.1 Međutim osnovano žaliteljica ističe da je u ovom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime žaliteljica je još u odgovoru na tužbu istaknula kako nije sudjelovala, a niti je obaviještena o postupku koji se vodio pred Općinskom sudom u Splitu broj: P 4759/09 radi stjecanja statusa zaštićenog najmoprimca J. A. na predmetnom stanu u vlasništvu tužitelja zbog čega je u ovom postupku ovlaštena isticati sve prigovore koji utječu na pravo na zaštićenu najamninu, uključujući i prigovor iz kojeg suštinski proizlazi da su u trenutku stjecanja tog statusa na strani J. A. postojale prepreke za ostvarivanje prava na zaštićenu najamninu iz članka 31 stavak 2 točka 2, u svezi s člankom 7. stavak 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20").

 

8.2. Stoga kraj činjenice da je predmet ovog spora naknada štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva, a tužena ističe da je tužitelj doprinio nastanku štete jer nije adekvatno štitio svoje pravo vlasništva u postupku u kojem je utvrđeno da J. A. ima status zaštićenog najmoprimca, osnovano žaliteljica ističe da je u ovom postupku bilo potrebno utvrdit da li postoji doprinos tužitelja nastanku štete, a o kojoj činjenici odlučnoj za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva presuda uopće ne sadrži razloga pa se zbog postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost, a koji nedostatak je u nastavku postupka potrebno otkloniti.

 

9. U nastavku postupka, a na što s pravom žaliteljica također ukazuje potrebno je otklonit i proturječnosti između izreke i obrazloženja presude jer je u obrazloženju presude utvrđena visina tržišne najamnine u iznosu od 6.022,00 kn, a zaštićene najamnine u iznosu od 183,65 kn, dok se u izreci  presude tužitelju  dosuđuje iznos koji je veći od razlike tržišne i zaštićene najamnine, a potrebno je također odlučiti i o prigovoru tuženice o obvezi plaćanja poreza sukladno Zakonu o porezu na dohodak ("Narodne novine" 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23) na utvrđeni iznos razlike između tržišne i zaštićene najamnine.

 

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 29. svibnja 2024.

 

Sutkinja:

 

Verica Perić Aračić