1

Poslovni broj: Gž-1058/2022-3

Poslovni broj: Gž-1058/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

PRESUDA

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verica Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V. G., OIB: …, koju zastupa po punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. sa sjedištem u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P 2430/2021-22 od 5. listopada 2022., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

 

I. Žalba se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I., II., IV. i V. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P 2430/2021-22 od 5. listopada 2022.:

 

a) ukida:

 

- u dijelu točke I. izreke kojom su utvrđeni ništetnim dijelovi odredaba ugovora o kreditu broj … od 15.studenog.2006. sklopljenog između tužiteljice M. B., OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika R. A. D..D. OIB: …, Z., kao kreditora, a kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1. i 7.,

 

i

 

- u točki II, IV. i V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

b) potvrđuje:

 

- u preostalom dijelu točke I. kojom su utvrđeni ništetnim dijelovi odredaba čl. 2.  ugovora o kreditu broj … od 15.11.2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koji dijelovi odredbe članka 2. koji glase: “promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora".

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P 2430/2021-22 suđeno je:

 

"I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredaba ugovora o kreditu broj … od 15.11.2006. sklopljenog između tužitelja M. B., OIB: …, V. G., kao korisnika kredita i tuženika R. A. D..D. OIB: …, Z., kao kreditora, a kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1 .i 7. te dijelovi odredaba čl. 2. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koji dijelovi odredbe članka 2. koji glase: “promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora“

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. B. iz V. G., OIB: …, iznos od 21.801,49 kn /2.893,55 EUR/1 sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. do do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 65,43 HRK od 05.11.2008.

- na iznos od 18,51 HRK od 09.12.2008.

- na iznos od 84,36 HRK od 10.01.2009.

- na iznos od 97,69 HRK od 11.02.2009.

- na iznos od 136,68 HRK od 10.03.2009.

- na iznos od 75,93 HRK od 12.04.2009.

- na iznos od 76,04 HRK od 12.05.2009.

- na iznos od 63,75 HRK od 14.06.2009.

- na iznos od 70,03 HRK od 12.07.2009.

- na iznos od 45,81 HRK od 13.08.2009.

- na iznos od 68,15 HRK od 15.09.2009.

- na iznos od 48,36 HRK od 14.10.2009.

- na iznos od 64,01 HRK od 17.11.2009.

- na iznos od 60,61 HRK od 17.12.2009.

- na iznos od 100,30 HRK od 22.01.2010.

- na iznos od 116,23 HRK od 12.02.2010.

- na iznos od 146,04 HRK od 26.03.2010.

- na iznos od 138,32 HRK od 25.04.2010.

- na iznos od 151,72 HRK od 27.05.2010.

- na iznos od 251,35 HRK od 24.07.2010.

- na iznos od 206,98 HRK od 29.07.2010.

- na iznos od 255,63 HRK Od 18.08.2010.

- na iznos od 307,36 HRK od 05.09.2010.

- na iznos od 243,67 HRK od 30.10.2010.

- na iznos od 305,79 HRK od 26.11.2010.

- na iznos od 364,45 HRK od 18.12.2010.

- na iznos od 394,03 HRK od 14.01.2011.

- na iznos od 347,28 HRK od 19.02.2011.

- na iznos od 378,89 HRK od 20.03.2011.

- na iznos od 350,44 HRK od 24.04.2011.

- na iznos od 412,27 HRK od 21.05.2011.

- na iznos od 481,22 HRK od 16.06.2011.

- na iznos od 581,12 HRK od 19.07.2011.

- na iznos od 558,91 HRK od 31.08.2011.

- na iznos od 488,33 HRK od 28.09.2011.

- na iznos od 495,46 HRK od 28.10.2011.

- na iznos od 483,27 HRK od 25.11.2011.

- na iznos od 481,53 HRK od 16.12.2011.

- na iznos od 545,65 HRK od 28.01.2012.

- na iznos od 548,32 HRK od 21.02.2012.

- na iznos od 539,20 HRK od 27.03.2012.

- na iznos od 543,85 HRK od 26.04.2012.

- na iznos od 558,42 HRK od 26.05.2012.

- na iznos od 552,18 HRK od 27.06.2012.

- na iznos od 539,40 HRK Od 27.07.2012.

- na iznos od 540,03 HRK od 28.08.2012.

- na iznos od 503,23 HRK od 27.09.2012.

- na iznos od 542,76 HRK od 27.10.2012.

- na iznos od 553,83 HRK od 27.11.2012.

- na iznos od 543,31HRK od 28.12.2012.

- na iznos od 502,15 HRK od 29.01.2013.

- na iznos od 542,78 HRK od 28.02.2013.

- na iznos od 539,94 HRK od 30.03.2013.

- na iznos od 530,72 HRK od 28.04.2013.

- na iznos od 495,19 HRK od 29.05.2013.

- na iznos od 479,18 HRK od 30.06.2013.

- na iznos od 488,16 HRK od 27.07.2013.

- na iznos od 517,46 HRK od 30.08.2013.

- na iznos od 540,79 HRK od 29.09.2013.

- na iznos od 543,57 HRK od 24.11.2013.

- na iznos od 544,38 HRK od 24.11.2013.

- na iznos od 551,04 HRK od 11.12.2013., u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.409,91 kn /983,46 EUR/ – preko dosuđenih 21.801,49 kn do zatraženih 29.211,40 kn kao s neosnovanim.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.981,59 kn /661,17 EUR/ sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka".

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući je u dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom  da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljici naloži naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu br. … od 15.studenog 2006. i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi.

 

6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 22.740,74 CHF, te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospjeća, uz kamatnu stopu od 5,20% promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

 

7. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li tužiteljičin zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je kredit otplaćen u cijelosti.

 

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužiteljica, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima. Radi se presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18.

 

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni  ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97  Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

 

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

 

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio djelomično osnovanim navodeći da je zastara novčane tražbine koju tužiteljica potražuje kao pravnu posljedicu utvrđenja ništetnim dijelova odredaba predmetnog ugovora o kreditu s osnove jednostrane promjene kamatne stope, počela teći od trenutka pravomoćne sudske odluke u predmetu Pž 7129/2013 13. lipnja 2014., u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je utvrđena ništetnim, a koji rok je u konkretnom slučaju protekao obzirom da je tužba podnesena 30. ožujka 2020. pa je osnovan tuženikov prigovor zastare za potraživanja s osnova promjene kamatne stope zbog čega je prvostupanjski sud točkom III. izreke odbio zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog bez osnove. U odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

 

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 21.801,49 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv.

 

13. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja pod točkom I. i II. izreke prihvatio zahtjev tužiteljice pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO/05).

 

14. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP u granicama žalbenih razloga kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje žalba u odnosu na dio izreke kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula-dio točke I. izreke) te u dijelu kojim se nalaže isplata stečenog bez osnove radi preplaćenih anuiteta zbog tih ništetnih odredbi (točka II. izreke) jer presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

 

15. S obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnose prije citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorene odredbe kojima je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te je takve ugovorne odredbe citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdio nepoštenima pa stoga prvostupanjski sud smatra kako je sukladno članku 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio izvođenje predloženog dokaza saslušanjem svjedokinje M. Š. smatrajući da je činjenično stanje i bez izvođenja predloženih dokaza u potpunosti utvrđeno.

 

16. Međutim, tuženik je još u odgovoru na tužbu isticao da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora, te je u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenice tuženika) M. Š.. Prvostupanjski sud istu nije saslušao pa u tom dijelu prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tuženik ima pravo pokušati dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu i da je potrošač bio potpuno informiran o svim o rizicima fluktuacije tečaja CHF, čak i u situaciji kada ima mjesta primjeni utvrđenja iz presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Odluka Ustavnog suda broj: U-III-4372/21). Stoga je u tom dijelu (dio točke I. izreke u odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF i točku III. izreke) valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice sukladno ovoj drugostupanjskog odluci te pravnim shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u ranije citiranoj odluci.

 

17. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je donio pravilan zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi kada se pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda na koje se tužiteljica pozvala oslonom na odredbu članka 502.c. ZPP-a jer iako se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete suštinski se radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe treba primijeniti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem kao što ih je prvostupanjski sud ispravno tumačio i primijenio. Tuženik je mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima koje je tuženik isticao tijekom postupka, a koje ponavlja u žalbi. Pravna mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis, a sve kako je u pogledu odredi o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđeno u postupku radi zašite kolektivnih interesa i prava pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. S obzirom da je u pobijanom dijelu djelomično ukinuta prvostupanjska presuda valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki IV. i V. izreke te je točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

19. Zbog gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. a). izreke temeljem članka 369 stavak 1. ZPP-a, a pod točkom I. b) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 29. svibnja 2024.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Josita Begović, v.r.