1

                            Poslovni broj: Gž-461/2023-2

 

                      

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

   Poslovni broj: Gž-461/2023-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B K iz L, OIB…, koju zastupaju punomoćnice A V i I V, odvjetnice u R,  protiv tuženika D K iz S N, OIB… kojeg zastupa punomoćnik P J, odvjetnik u L, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, posl.br.                         P-771/2021-15 od 15. veljače 2023., u sjednici održanoj 29. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Pazinu, posl.br. P-771/2021-15 od 15. veljače 2023. se potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanoj tražbini po računima tužiteljice kao ovršenice te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po njezinim računima po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine podnesenog 12. lipnja 2018. Financijskoj agenciji, na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu posl. br. P-953/2015 od 26. listopada 2015.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 627,61 euro / 4.728,73 kune1 (šestodvadesetsedam eura i šezdesetjedan cent / četiritisućesedamstodvadesetosam kuna i sedmadesettri lipe) u roku 15 dana.

 

III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka se odbija.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka".

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za proglašenjem ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom, a na koju parnicu je tužiteljica, kao ovršenica, upućena povodom žalbe na rješenje o ovrsi u kojoj je tvrdila da je tražbina radi koje se ovrha vodi prestala prijebojem.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je nakon podnošenja tužbe, u kojoj je bilo navedeno da je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka iz kojeg potječe ovršna isprava na temelju koje se ovrha, točnije postupak izravne naplate, provodi, stavljena izvan snage.

 

7. Pobijanu presudu prvostupanjski je sud donio obrazlažući kako smatra da, iako se tužba u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik isticao u žalbi (u konkretnom slučaju u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), budući je ovršna isprava ukinuta to ni tražbina tuženika više ne postoji pa sud ne može odlučivati je li prestala prijebojem i u takvoj situaciji ovlašten je donijeti odluku o nedopuštenosti ovrhe. Pri tome je ukazao na odluku Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1739/2022-3 od 24. studenog 2022. U predmetnoj odluci također je prihvaćen tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u parnici na koju je ovršenik bio upućen zbog žalbenog razloga zastare, budući je tijekom parnice došlo do ukidanja potvrde ovršnosti i pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ovršne isprave.

 

8. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

9. Žalitelj pobija navedenu presudu jer da su izostali odlučni razlozi za donesenu presudu, da je tužbeni zahtjev prekoračen jer se izišlo izvan činjeničnih i pravnih okvira tužbe, da je tužiteljica na parnicu upućena jer da je izvršen prijeboj tražbina i sud je mogao odluku donijeti samo unutar tog okvira.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju opisno ukazuje žalitelj – ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud naveo kako smatra da je ovrha nedopuštena zbog toga što je ovršna isprava stavljena izvan snage, a zbog toga da ne može niti ispitati je li mogao nastati prijeboj tražbina parničnih stranaka koje se obje temelje na toj jednoj te istoj ovršnoj ispravi (jedna je predmet tužbenog, a druga protutužbenog zahtjeva, opaska drugostupanjskog suda).

 

12. Premda je točno, kako žalitelj tvrdi, da se parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne može temeljiti na razlozima koji nisu bili navedeni u žalbi protiv rješenja o ovrsi (odnosno prijedlogu da je pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima) i ovaj drugostupanjski sud smatra da se navedeno pravilo odnosi samo na razloge koji su mogli biti u žalbi (prijedlogu) izneseni, ali nisu, pa se na njima ni parnica radi proglašenja ovrhe (odnosno pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom ne može temeljiti. No to nije ovdje slučaj.

 

13. Ukidanje ovršne isprave žalbeni je razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) zbog kojeg se može izjaviti samo žalba odnosno prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom (članak 210. stavak 2. OZ-a), u zakonom propisanom roku, a o kojoj odlučuje prvostupanjski, odnosno drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 51. OZ-a, zbog kojeg žalbenog razloga se žalitelj ne može uputiti na parnicu, niti se može izjaviti žalba nakon proteka roka (članka 53. u vezi članka 210. stavak 1. i 2. OZ-a)

 

14. U konkretnom slučaju, u žalbenom roku taj žalbeni razlog nije postojao, do ukidanja ovršne isprave došlo je, naime, nakon proteka žalbenog roka.

 

15. Odredbom članka 62. OZ-a propisani su razlozi za protuovrhu, pa je tako propisano da kad je ovrha provedena ovršenik u istom ovršnom postupku može zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog i ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta (stavak 1. točka 1. navedenog članka).

 

16. Dakle, kada je moguće zbog ovog razloga žalbom pobijati rješenje o ovrsi (proglašavati pljenidbu i prijenos nedopuštenom), u propisanom roku, te kada je moguće zbog ovog razloga, u istom ovršnom postupku, u propisanom roku (članak 62. stavak 5. OZ-a) tražiti protuovrhu, jer je ovrha već provedena, logičnim se (ako ni zbog čega drugog onda zbog načela ekonomičnosti i svrhe OZ-a) nameće zaključak da se zbog ukidanja ovršne isprave može i spriječiti provođenje ovrhe odnosno ovrha proglasiti nedopuštenom, kao što je to učinio prvostupanjski sud pobijanom odlukom. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo niti do bitnih povreda postupka niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kako to tvrdi žalitelj, radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.      

 

 

U Dubrovniku 29. svibnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi v.r.