1

                              Poslovni broj: Gž-361/2024-2

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

 

        Poslovni broj: Gž-361/2024-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D M iz Z OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D B odvjetnik iz Z, protiv tuženika D O iz Z, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P C, odvjetnik iz Z, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika  protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Psp-153/2023-12 od 19. ožujka 2024., 29. svibnja 2024.  

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Psp-153/2023-12 od 19. ožujka 2024. se potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

" I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja određuje se

 

p r i v r e m e n a  m j e r a

 

tako što se nalaže protivniku osiguranja da odmah ukloni vozilo marke RENAULT TWIZY, registarske oznake --- sa parkirališta nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul.br. , k.o. C N, kao k.č.br. V ulica, površine 290 m2, od čega je Dvorište površine 9 m2, Parkiralište površine 103 m2, a Zgrada mješovite uporabe, Z, V ulica površine 178 m2, i to onog dijela Parkirališta, koji je u Grafičkom prikazu parkirališta/dvorišta izrađenim od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Z R iz Z,  oznake, prikazan i označen kao parkirno mjesto oznake  a koje je parkirno mjesto u naravi omeđeno žutim linijama sa sjeverne i sa južne strane dužine od 5,00 metara, a sa istočne strane zidom te je na njemu ispisan broj „2“ žutom bojom.

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja da blokira vozilom ili na drugi način pristup nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul.br.  k.o. C N, kao k.č.br.  površine 290 m2, od čega je Dvorište površine 9 m2, Parkiralište

površine 103 m2, a Zgrada mješovite uporabe, Z, površine 178 m2.

 

III. Ove privremene mjere ostaju na snazi sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog od strane predlagatelja osiguranja kao tužitelja, protiv protivnika osiguranja kao tuženika.

 

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu".

 

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,  25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže pobijano rješenje preinačiti i privremenu mjeru odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora među strankama je zahtjev za zaštitu od smetanja posjeda parkirnog mjesta, koje je počinjeno točno određenim vozilom, a nakon što je tuženik sa spornog parkirnog mjesta odvezao to vozilo, a parkirao drugo, pa potom odvezao i drugo, a parkirao treće, tužitelj je tim činjenicama nadopunio tužbeni zahtjev, te tvrdeći da je tuženik uz to svojim vozilom onemogućio tužitelja, ali i ostale suvlasnike u izlasku i dolasku vozilima na parkiralište predmetne nekretnine (na kojoj se nalazi sporno parkirno mjesto), čime je, kako tužitelj tvrdi, umalo došlo do nasilja te nastanka nenadoknadive štete, predložio donošenje privremene mjere, koju je prvostupanjski sud, nakon održanog očevida, i donio.

 

6. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže time što je neposrednim opažanjem i utvrđivanjem na licu mjesta vidljivo da postoji znatni za sada još verbalni sukob između tužitelja i tuženika, te da, za sada, vjeruje iskazu tužitelja da on sporno parkirno mjesto koristi od 1995., da su 2023. iscrtana parkirna mjesta žutim linijama i označena žutim brojevima, te da sporno parkirno mjesto broj 2 pripada u posjed tužitelju, prema dogovoru suvlasnika zgrade u V ulici (zgrada koja je, prema priloženim ispravama u spisu, izgrađena na istoj nekretnini na kojoj se nalazi sporno parkirno mjesto, opaska drugostupanjskog suda), a ne vjeruje navodima tuženika koji je rekao da je u posjed spornog parkirnog mjesta u koji je uveden prije godinu i pol dana.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik tvrdeći da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud, u suštini, obrazložio kako smatra vjerojatnim postojanje tužiteljeve tražbine (zahtjeva za zaštitu od smetanja posjeda), te (očito je) potrebu sprječavanja nasilja do kojeg može doći zbog sukoba oko parkirnog mjesta (za sada samo verbalni sukob).

 

8. Žalitelj dalje tvrdi kako je privremenom mjerom iscrpljen sadržaj zahtjeva za zaštitu od smetanja posjeda, te da nije dokazano da bi nedonošenjem privremene mjere nastala opasnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa stoga da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ).

 

9. Ove žalbene tvrdnje ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanima, jer zahtjevi za zaštitu od smetanja posjeda i privremene nisu identični. Također iz za sad poznatih činjenica proizlazilo bi kako je postojao dogovor nekih suvlasnika oko korištenja parkirnih mjesta na predmetnoj nekretnini (među kojima i tužitelja), dok bi iz tvrdnje tuženika proizlazilo da je on u posjed spornog parkirnog mjesta uveden od strane treće osobe, one od koje je kupio stan u zgradi koja je izgrađena na nekretnini na kojoj se nalazi sporno parkirno mjesto.

 

10. Uvođenje u posjed je akt vlasništva, jer pravo na posjed jest pravo koje vlasnik neke stvari ima i uvođenjem u posjed novom vlasniku predaje. Ako vlasnik ili suvlasnik posjed stvari nema, ima pravo tražiti predaju posjeda od osobe koja taj posjed ima, a na njega nema pravo. Prenošenjem vlasništva prepušta novom stjecatelju to pravo (na posjed, odnosno na predaju u posjed), ali ne može predati posjed (faktičnu vlast na stvari) ako sam posjed nema.  O pravu na posjed se u posesornoj parnici ne raspravlja kako to propisuje odredba članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV): Tom je odredbom propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (članak 22. stavak 3. ZVDSP), a to ovdje nije slučaj. Kako je privremena mjera vezana za tražbinu koja se odnosi na zaštitu od smetanja posjeda, to ni prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri nije relevantno ono što nije relevantno ni za samu odluku o pružanju zaštite od smetanja posjeda.

 

10.1. Stoga su žalbeni navodi o tome kako je parkirno mjesto dio zajedničkih dijelova zgrade (u kojoj su, čini se, parnične stranke vlasnici stanova), kao i navodi o prethodnom vlasniku nekretnine, točnije posebnog dijela nekretnine, za ovu pravnu stvar nebitni, sve da i sporno parkirno mjesto predstavlja dio tog posebnog dijela.

 

10.2. Pitanje tko ima pravo na posjed nije, dakle, predmet parnice za zaštitu od smetanja posjeda (suposjeda) pa, onda ni relevantno za donošenje privremene mjere vezane za tu parnicu, a pravo na posjed može se utvrđivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadležnim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zaštitu posjeda (članak 26. ZVDSP).  

 

11. Žalbeni navodi koji se tiču štete (nenadoknadive, a ne neodgodive) i nedokazanosti njezine visine nisu relevantni, jer je prvostupanjski sud ispunjenje uvjeta za donošenje privremene mjere našao u nasilju, odnosno mogućnosti da do njega dođe zbog sukoba parničnih stranaka oko parkirnog mjesta, o vjerojatnosti kojeg je zaključak donio na temelju očevida. Sukobi oko parkirnog mjesta, nažalost, u današnjem su svijetu realnost i mogu dovesti i do nasilja posljedice kojeg mogu biti i nenadoknadive, ali za određivanje privremene mjere, u slučaju kada je to potrebno da se spriječi nasilje, nije niti potrebno utvrđivati da li bi to nasilje moglo dovesti do štete i, ako da, do kakve.   

 

12. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

                                                        U Dubrovniku 29. svibnja 2024.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović v.r.