1                            Poslovni broj: Gž R-288/2024-2

Poslovni broj: Gž R-288/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja R. K., OIB: ..., iz M. L., kojeg zastupaju punomoćnici J. B. i D. J., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u N. G., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-187/2019 od 26. ožujka 2024., 29. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-187/2019 od 26. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do donošenja Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-3343/2021 ili dok sud ne utvrdi da ne postoji daljnji razlozi za prekid.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koji je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Naime, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud, donošenjem pobijanog rješenja o prekidu predmetnog postupka do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-3343/2021, pogrešno primijenio odredbu članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, a za koju odredbu prvostupanjski sud navodi da je na njoj utemeljio pobijanu odluku.

4.1. Navedenom odredbom, naime, propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.). Prethodno pitanje je odredbom članka 12. ZPP-a definirano kao pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos, a da o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, te da o prethodnom rješenju tog pitanja ovisi odluka suda.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Postaje pomorske policije Rijeka za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te su prijeporna pitanja da li se tužitelju svo vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je duže od 40 sati tjedno priznaje kao prekovremeni rad te da li se ukupan broj sati provedenih na brodu iznad 40 sati tjedno može umanjiti za 8 sati odmora. 

5.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-3343/2021 dopušteno je podnošenje revizije u odnosu na slijedeća pitanja: Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena=sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora=sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)? Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaće za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)? Je li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik-tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57 Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44 st. 4.)?

5.2. Imajući u vidu sporna pravna pitanja u ovom postupku i naprijed citirana pitanja u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije, prvostupanjski je sud smatrao da „odgovor na ista predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer izravno utječe na način na koji će ovaj sud u predmetnom postupku određivati sate prekovremenog rada“. Međutim, takvo shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti je pogrešno.

6. Navedena pitanja na koja Vrhovni sud Republike Hrvatske tek treba odgovoriti u svojoj odluci ne predstavljaju prethodno pitanje zbog kojeg sud može odrediti prekid postupka u smislu odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, već je u pitanju primjena materijalnog prava, a zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti za prekid postupka propisani zakonskom odredbom na koju se prvostupanjski sud pozvao.

7. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. t. 3. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci, a prvostupanjski sud se upućuje na daljnje nadležno postupanje.

Split, 29. svibnja 2024.