Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1               Kž-144/2024-6

 

             

       Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                    -144/2024-6

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. J., zbog kaznenih djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. R. J. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K-1927/2023-21 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijske državne odvjetnice u Šibeniku, Zvonka Ivića

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. R. J., preinačuje se prvostupanjska presuda u toč. III. izreke, uračunavanje istražnog zatvora i oduzimanje slobode u izrečenu kaznu zatvora, tako da ista sada glasi:

''Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku R. J. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2023. do 6. srpnja 2023. te od 30. siječnja 2024. pa nadalje.''

 

II. U ostalom dijelu žalba opt. R. J., a žalba državnog odvjetnika u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje:

 

1.               Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K-1927/2023-21 od 8. ožujka 2023. proglašen je krivim opt. R. J. zbog kaznenog djela tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 te na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1.               Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. R. J. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u vezi s predmetnim kaznenim djelom od 30. siječnja 2024. pa nadalje.

 

1.2.               Temeljem čl. 69. KZ/11 opt. R. J. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogama, koje liječenje može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.2.               Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. R. J. oslobođen je od optužbe za kaznena djela nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. je oslobođen obveze naknade troška kaznenog postupka.

 

2.               Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, iz obrazloženja žalbe proizlazi, u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se u oslobađajućem dijelu prvostupanjska presuda ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te opt. R. J., po branitelju Z. G., odvjetniku iz Z., u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se u osuđujućem dijelu prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu preinači u odluci o kazni ''na način da istu znatno ublaži''.

 

3.               Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. R. J. po svom branitelju, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4.               Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5.               Optuženik je u žalbi i u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika zatražio da o sjednici vijeća bude izviješten i optuženik i njegov branitelj, a u podnesku optuženika po branitelju od 13. svibnja 2024. je zatraženo da se o sjednici vijeća izvijesti samo branitelj optuženika, pa je o sjednici vijeća izviješten državni odvjetnik i branitelj optuženika.

 

5.1.              Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Šibeniku, Zvonka Ivića, a u odsutnosti uredno izviještenog branitelja optuženika Z. G., na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

 

6.              Žalba opt. R. J. je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

7.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik u žalbi navodi da je proturječno to što je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, dok je istodobno prvostupanjski sud optuženika oslobodio za kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, navodeći u obrazloženju da nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženik počinio ta kaznena djela jer oštećenica na raspravi nije potvrdila svoj raniji iskaz pred policijskim istražiteljem, što je u suprotnosti sa zapisnikom s rasprave, iz čega proizlazi zaključak po državnom odvjetniku da je prvostupanjski sud takvim stavom očigledno išao in favorem optuženiku. Time državni odvjetnik ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

7.1.              Suprotno takvim žalbenim navodima, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda u tome nema nikakve proturječnosti, a niti u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza oštećenice danog na raspravi i zapisnika s ročišta rasprave održanog 13. veljače 2024. (list 158-162 spisa), budući je iskaz oštećenice u tom dijelu, u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede, potvrđen nalazom i mišljenjem vještaka za sudsku medicinu D. M. i liječničkom dokumentacijom za oštećenicu, dok u odnosu na kazneno djelo prijetnje oštećena D. J. je na raspravi najprije kazala da ''misli da joj je optuženik uputio inkriminirajuće riječi prijetnje'', da bi nastavno kazala da se ne može sjetiti u smislu da bude sigurna je li joj optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje, uz konstataciju da ''zapravo nisam sigurna''.

 

8.               Nije osnovana žalba državnog odvjetnika ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude. Naime, kao što je naprijed već kazano, u odnosu na kazneno djelo prijetnje, obzirom da je oštećenica na raspravi, u kontradiktornom postupku, kazala da misli da joj je optuženik kazao riječi ''ubit ću te kurvo, mrtva si'', da bi potom pojasnila da se ne može sjetiti da bude sigurna je li joj optuženik doista rekao navedene riječi prijetnje, uz zaključak da zapravo nije sigurna, kod obrane optuženika u kojoj izričito poriče da je oštećenici uputio navedene riječi prijetnje, a u nedostatku drugih dokaza, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da se nije na nedvojben način moglo utvrditi da je optuženik uputio inkriminirane riječi prijetnje oštećenici D. J..

 

8.1.              Ovdje je za kazati da je u pravu državni odvjetnik da je predmetno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 počinjeno kada su upućene riječi koje su bile objektivno podobne da izazovu strah i uznemirenost kod osobe kojoj su upućene, i nije od značaja za ostvarenje obilježja kaznenog djela je li oštećenica osjećala strah zbog riječi koje su joj upućene. Međutim, u predmetnom slučaju je oslobađajuća presuda protiv optuženika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 donesena prije svega jer prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio da je optuženik inkriminirane prigode uopće uputio naprijed navedene riječi prijetnje oštećenici.

 

9.              Također, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije na nedvojben način mogao utvrditi da je optuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, obzirom da se očito radilo o ''turbulentnoj vezi'' u kojoj su jedno vrijeme bili optuženik i oštećenica, koji su zajedno konzumirali alkohol i opojnu drogu kokain, te da je oštećenica na raspravi kazala da se ne može sjetiti pogrdnih riječi koje bi joj optuženik upućivao, uz konstataciju da optuženik nije cijelo vrijeme trajanja njihove veze bio agresivan prema njoj, već da je bio korektan i divan, odnosno pažljiv, dok nije bio pod utjecajem opijata, zbog čega nije osnovana žalba državnog odvjetnika ni u dijelu u kojem pobija pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja i u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koje je kazneno djelo optuženik, jednako kao i za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 oslobođen optužbe.

 

U odnosu na žalbu optuženika

 

10.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude, optuženik navodi da je zaključak o njegovoj krivnji prvostupanjski sud bazirao isključivo na iskazu oštećene D. J., koji iskaz da nije uvjerljiv, a niti precizan da bi se na osnovi njega donijela osuđujuća presuda. Oštećenica na raspravi da je kazala da sve što je rekla policiji ''prilikom davanja prijave'', da bi na nastavno pitanje da li se sve inkriminirano dogodilo, odgovorila da je, a potom kada joj predočen iskaz pred policijskim istražiteljem, da je odgovarala sa škuro da ili ne, bez navođenja detalja koji su joj zasigurno trebali biti poznati. Ističe se da je oštećenica zajedno s optuženikom konzumirala alkohol i kokain i da vjerojatno zbog toga nije bila precizna i sigurna prilikom podnošenja prijave policiji, da se nastavila viđati s optuženikom nakon što je izišao iz istražnog zatvora. Ukazuje se i na to da je tijekom postupka po vještaku psihijatru vještačen samo optuženik, a ne i oštećenica, koja da očito i sama ima problem s ovisnošću, a da se može opravdano postaviti pitanje može li joj se vjerovati i u kojem dijelu njenog iskaza.

 

10.1.              Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud svoje utvrđenje da je optuženik inkriminirane prigode počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ11 na štetu D. J., na nedvojben način utvrdio na iskazu oštećenice, koja je u tom dijelu detaljno opisala što se dogodilo inkriminirane prigode, na koji način je ozlijeđena i uloga optuženika u njenom ozljeđivanju, a što je potvrđeno provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku za sudsku medicinu D. M. i liječničkom dokumentacijom na ime oštećenice.

 

11.               Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik u bitnom tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio doprinos same oštećenice, koja da je kazala da je bila agresivna prema optuženiku i da ga je fizički napala, a nakon izlaska iz istražnog zatvora da je upravo ona kontaktirala optuženika i tražila da se nađu, a što da ''baca sasvim drukčiju sliku na dinamiku njihovog odnosa, kao i na sam doprinos oštećene'', zbog čega da se izrečena kazna ukazuje prestrogom.

 

11.1.               Protivno takvom viđenju pravilnosti izrečene kazne optuženiku, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne (čl. 47. KZ/11). Pritom je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio smanjenu ubrojivost, a kao otegotnu okolnost njegovu dosadašnju osuđivanost i to višestruku, i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, na bezuvjetnu višegodišnju kaznu zatvora. Upravo kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, uvažavajuću utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, koje je ispravno cijenio prvostupanjski sud, postići će se ciljevi specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve druge, da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna ja takva da će omogućiti optuženiku, po izdržanoj kazni, a na čije izdržavanje je optuženik zatražio upućivanje prije pravomoćnosti presude, ponovno uključivanje u društvo.

 

12.              Međutim, u pravu je optuženik kada ukazuje na to da je prvostupanjski sud, protivno odredbi čl. 54. KZ/11, prilikom uračunavanja vremena provedenog u istražnom zatvoru, optuženiku propustio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, uz vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje je optuženiku uračunao u izrečenu kaznu, od 30. siječnja 2024. pa nadalje, propustio uračunati vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru u ovom predmetu po rješenju Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-1093/2023, od 6. lipnja 2023. do 6. srpnja 2023. Zbog toga je žalbu optuženika u tom dijelu valjalo prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na uračunavanje istražnog zatvora i oduzimanje slobode u izrečenu kaznu zatvora, tako da se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku R. J. u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2023. do 6. srpnja 2023. te od 30. siječnja 2024. pa nadalje.

 

13.               Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 29. svibnja 2024.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Nives Nikolac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu