1                    Poslovni broj  Gž-1020/2023-2

 

 

 

 

                      Poslovni broj Gž-1020/2023-2                         
                                                                          

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Branke Križanić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj P-932/2022-19 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeće održanoj 29. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.              Odbija se žalba tuženika Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj P-932/2022-19 od 31. listopada 2023. pod točkom I. izreke.

 

II.              Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj P-932/2022-19 od 31. listopada 2023. te se za navedeno sudi:

 

1.              Nalaže se tuženiku Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. naknaditi tužitelju Z. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 496,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

2.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. M. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.129,95 eura (preko priznatog iznosa od 496,51 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.

 

3.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.057,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

 

III.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Odvjetničko društvo G. & P. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 395,68 eura.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.770,19 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2017. pa do isplate u roku od 15 dana (toč. I. izreke), dok je tužitelj odbijen s preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.258,04 eura (toč. II. izreke). U toč. III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2.              Protiv toč. I. i III. izreke pobijane presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 395,68 eura.

 

3.              Protiv rješenja o trošku sadržanom u toč. III. izreke pobijane presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti odluku o trošku i dosuditi trošak zastupanja sukladno priloženom troškovniku.

 

4.              Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5.              Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi razlozima presude te razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.038,23 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ispunjenja ugovorne obveze, odnosno po osnovi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze prema Sporazumu o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života, zaključenog između stranaka 1. srpnja 2002.

 

8.              U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 20. travnja 2001. do 11. listopada 2018., kada je tužitelju sporazumno prestao radni odnos kod tuženika (list 7-10, list 69 spisa);

- da su Euroherc životno osiguranje d.d. kao osiguratelj i prednik tuženika kao ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja za slučaj smrti osiguranika i za slučaj doživljenja zaključili 20. lipnja 2002. policu životnog osiguranja broj: … (list 24 spisa);

- da je polica osiguranja zaključena za vrijeme od 1. srpnja 2002. do 1. srpnja 2017.;

- da su stranke 1. srpnja 2002. zaključile Sporazum o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života (list 11 i 12 spisa);

- da je čl. 2. Sporazuma o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života određeno da se prednik tuženika obvezuje kao ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja iz police osiguranja za život broj: … poštivati sve ugovorne obveze koje za njega proizlaze iz tog ugovora;

- da je čl. 3. st. 1. toč. a) Sporazuma  o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života određeno da se tuženik po nastanku osiguranog slučaja, odnosno isteka trajanja osiguranja, obvezuje isplatiti osiguranu svotu, umanjenu za sva zakonom i drugim propisima utvrđena davanja u trenutku isplate;

- da je čl. 5. Sporazuma o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života utvrđeno da ukoliko do prestanka Ugovora o radu dođe na temelju sporazuma ili je prošlo više od deset godina od zaključenja Sporazuma, tuženik se obvezuje isplatiti tužitelju otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom i drugim propisima utvrđena davanja;

- da je Sporazumom o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života određeno da je polica osiguranja života broj: … sastavni dio tog Sporazuma;

- da je obveza tuženika na isplatu ugovorene svote osiguranja prema Sporazumu o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju dospjela 1. srpnja 2017.;

- da je tuženik 28. listopada 2008. izvršio otkup predmetne police.

 

9.              Prethodno navedena utvrđenja suda prvog stupnja u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku pa ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u kojem dijelu je neosnovan žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.              Jednako tako, ispravno utvrđuje sud prvog stupnja da se Sporazumom o prestanku ugovora o radu tužitelj nije odrekao potraživanja koja ima prema tuženiku na temelju Sporazuma o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života. Naime, uvidom u predmetni sporazumni raskid, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj izjavio da nema potraživanja prema tuženiku osnovom Ugovora o radi i njegovog Aneksa te osnovom članstva koje je imao temeljem Društvenog ugovora od 11. siječnja 2017. i ranijih društvenih ugovora, kao i da se odriče bilo kakvog potraživanja koje bi se temeljilo na pravima i obvezama iz radnog odnosa te s osnove članstva u odvjetničkom društvu, dakle iz taksativno navedenih osnova. Potraživanja po osnovi radnog odnosa, suprotno žalbenom navodu tuženika, odnose se na prava propisana odredbama Zakona o radu, poput plaće, naknade plaće, naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor i slično. S druge strane, Sporazumom o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života ugovorena je određena financijska koristi za tužitelja, pod uvjetom ispunjenja pretpostavki određenih tim Sporazumom. Dakle, riječ je o zasebnom ugovornom odnosu između tužitelja i tuženika koji je stvorio određena prava i obveze za obje ugovorne strane. Iako ispravno ukazuje tuženik da do sklapanja predmetnog Sporazuma ne bi došlo da tužitelj nije stupio u radni odnos kod tuženika, isto se ne može smatrati potraživanjem koje bi se temeljilo na pravima iz radnog odnosa, s obzirom na to da je riječ o potraživanju tužitelja koje je stečeno zasebnim ugovorom. Jednako tako, s obzirom na to da je u Sporazumu o prestanku ugovora o radu izostala opća klauzula o tome da bi se tužitelj odrekao svih potraživanja koje ima prema tuženiku po svim osnovama, to se ne može smatrati da bi se tužitelj odrekao i potraživanja na ime otkupne vrijednosti police, u kojem dijelu je neosnovan žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11.              Također, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije. Naime, suprotno žalbenom navodu tuženika osnova potraživanja tužitelja nije polica životnog osiguranja broj: …, već Sporazum o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života, kojim se tuženik obvezao poštivati sve ugovorne obveze iz predmetne police životnog osiguranja za cijelo vrijeme osiguranja (dakle, do 1. srpnja 2017.) te se obvezao prema navedenoj polici isplatiti tužitelju kao osiguraniku iz police osiguranja za slučaj doživljenja otkupnu vrijednost umanjenu za sva zakonom predviđena davanja. Dakle, predmetni Sporazum je osnova za aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika.

 

12.              Nadalje, treba ukazati da je čl. 946. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) propisano da ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekoga trećega, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pisana suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, s naznakom osiguranog iznosa. Dakle, prethodno navedena suglasnost obvezna je samo ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti neke treće osobe, dok suprotno žalbenom navodu, u odnosu na ostale posljedice osiguranog slučaja, kao što je doživljenje, nije potrebna suglasnost osobe kojoj se osigurani slučaj može dogoditi, u kojem dijelu je neosnovan žalbeni navod tuženika o tome da bi se u konkretnom slučaju radilo o nepostojećem ugovoru. 

 

13.              Suprotno žalbenom navodu tuženika, otkupom police nije prestao i Sporazum o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života. Naime, ugovor o osiguranju života sklopljen je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja te Euroherc životnog osiguranje d.d. kao osiguratelja, dok je Sporazum o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života sklopljen između ovdje parničnih strana, kojim tuženik prenosi svoje potraživanje iz ugovora o osiguranju za slučaj doživljenja. Dakle, riječ je o zasebnom ugovornom odnosu između ovdje parničnih stranaka, u kojem slučaju ne dolazi do primjene čl. 295. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da se prestankom glavne obveze gasi i jamstvo, zalog i druga sporedna prava.

 

14.              Ispravno ukazuje tuženik u svojoj žalbi da bi imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja te da takvo pravo tuženika proizlazi i iz čl. 6. Posebnih uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja, radi čega takvo postupanje tuženika nema obilježja protupravnosti s obzirom na sklopljeni ugovor o osiguranju. Međutim, opravdanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju ne ovisi o tome je li tuženik postupao u skladu sa svojim ovlaštenjima iz ugovora o osiguranju, budući da je tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu štete zbog kršenja odredbi Sporazuma o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života. Iako je točan navod tuženika da je čl. 6. predmetnog Sporazuma ugovoreno da je njegov sastavni dio polica osiguranja života, kao i svi drugi dokumenti koji čine sastavni dio ugovora o životnom osiguranju, takva odredba nije dala tuženiku ovlaštenje na otkup police osiguranja prije isteka ugovorenog trajanja osiguranja. Naime, sukladno odredbi čl. 99. st. 2. ZOO-a pri tumačenju spornih odredbi ugovora ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava. Dakle, uzimajući u obzir namjeru sklapanja predmetnog Sporazuma, odnosno da je svrha njegova sklapanja bila ugovaranje određene financijske koristi za tužitelja, kao svojevrsni poticaj za ostanak u navedenom radnom odnosu, ne može se prihvatiti navod tuženika da bi paušalnom ugovornom odredbom, o tome da bi polica osiguranja i svi pripadajući dokumenti činili njezin sastavni dio, dalo tuženiku ovlaštenje na prijevremeni otkup police osiguranja bez znanja i suglasnosti tužitelja. Takvim tumačenjem Sporazuma u potpunosti se gubi iz vida namjera njegova sklapanja te dopuštanje takvog ponašanja ne bi bilo u duhu temeljnog pravnog načela da su sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 12. ZOO-a) te zabrane zloupotrebe prava (čl. 13 ZOO-a). Dakle, s obzirom na to da stranke nisu izričito ugovorile pravo tuženika na prijevremeni otkup police, to se ima smatrati da je u Sporazumu bilo isključeno pravo tuženika na prijevremeni otkup police. Slijedom navedenog, suprotno žalbenom navodu tuženika čl. 6. predmetnog Sporazuma ne predstavlja osnovu da tuženik prijevremeno otkupi policu osiguranja života.

 

15.              Dakle, otkupom predmetne police životnog osiguranja prije isteka trajanja osiguranja, tuženik je vlastitom krivnjom onemogućio ispunjenje svoje obveze iz Sporazuma o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života. Ovo stoga, jer je tuženik preuzeo obvezu da će kao ugovaratelj i korisnik osiguranja za osiguranje života osiguranika (tužitelja) poštivati sve ugovorne obveze iz predmetne police životnog osiguranja za cijelo vrijeme osiguranja (dakle, do 1. srpnja 2017.) te se obvezao isplatiti tužitelju za slučaj doživljenja osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja. Tuženik navedenu ugovornu obvezu nije ispunio, već je suprotno Sporazumu sklopljenim s tužiteljem, kao ugovaratelj osiguranja na vlastito traženje izvršio otkup predmetne police s danom 28. listopada 2008.

 

16.              Sukladno odredbi čl. 266. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Dakle, s obzirom na to da je tuženik u vrijeme sklapanja Sporazuma morao moći predvidjeti štetne posljedice prijevremenog otkupa predmetne police, to je isti dužan tužitelju naknaditi time nastalu štetu. U navedenim okolnostima došlo je do povrede ugovorne obveze, a čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu koju nalažu odredbe čl. 262. - 269. ZOO-a.

 

17.              Naime, prema odredbi čl. 262 st. 1. i 2. ZOO-a, vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze, shodno odredbi čl. 269. ZOO-a, supsidijarno se primjenjuju pravila o izvanugovornoj (deliktnoj) odgovornosti za štetu tj. odredbe čl. 154. - 208. ZOO-a, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju ispunjene, u kojem dijelu je neosnovan žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18.              Nadalje, s obzirom na to da se tuženik obvezao da će poštivati sve ugovorne obveze za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, koje je sklopljeno za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 1. srpnja 2017., to je isti suprotno žalbenom navodu dužan tužitelju isplatiti osiguranu svotu za slučaj doživljenja na dan 1. srpnja 2017., umanjenu za sva zakonom i drugim propisima utvrđena davanja, a ne na dan prijevremenog otkupa predmetne police osiguranja dana 28. listopada 2008. S obzirom na to da iz obračuna isplate po polici broj: … (list 141-142 spisa) proizlazi da u slučaju doživljenja police na dan 1. srpnja 2017. otkupna vrijednost iznosi 8.764,78 eura (66.038,30 kuna), što umanjeno za sve poreze i davanja iznosi 3.770,19 eura (28.406,48 kuna), to je neosnovan žalbeni navod tuženika o tome da bi sud prvog stupnja pogrešno utvrdio visinu potraživanja tužitelja.

 

19.              Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je priznao tužitelju kao štetu koju trpi uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika iznos od 3.770,19 eura.

 

20.              Kako se sukladno odredbi čl. 186. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, to su ispravno tužitelju u okviru postavljenog zahtjeva na dosuđeni iznos imovinske štete priznate zatezne kamate od 1. srpnja 2017., u kojem dijelu je neosnovan žalbeni navod tuženika.

 

21.              U odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prigovor zastare, ovaj sud ukazuje da sukladno odredbi čl. 376. st. 3. ZOO-a tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Odredbom čl. 380. st. 1. ZOO-a propisano je da potraživanja ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. S obzirom na to da je obveza tuženika na isplatu ugovorene svote prema Sporazumu dospjela 1. srpnja 2017., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. lipnja 2022., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka, neosnovan je žalbeni navod tuženika da bi u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

22.              Slijedom navedenog, trebalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi u tom dijelu presudu suda prvog stupnja kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

23.              Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

24.              Suprotno prethodno citiranoj odredbi Zakona, sud prvog stupnja je prilikom utvrđivanja omjera uspjeha u parnici propustio uzeti u obzir i uspjeh tužitelja s dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je u pogledu osnove uspio sa 100%. Kada se uzme u obzir ukupno dosuđeni iznos od 3.770,19 eura te da tužitelj nije uspio sa iznosom od 4.258,04 eura, u pogledu visine tužitelj je u postupku uspio sa 46,90%. Dakle, uzimajući u obzir uspjeh tužitelja kako glede osnove, tako glede visine, tužitelj je uspio s ukupno 73,45%, dok je tuženik uspio s ukupno 26,55%. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, uspjeh tužitelja od 73,45% umanji za uspjeh tuženika od 26,55%, dobiva se iznos od 46,90%.

 

25.              Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova temeljem Tbr. 7. toč. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), za sastav podneska od 21. studenog 2022. u visini od 100 bodova temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup na ročište 1. veljače 2023. i ročište 20. rujna 2023., svaki u visini od 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ili ukupno 400 bodova. S obzirom na to da vrijednost boda sukladno Tbr. 50 Tarife iznosi 1,99 eura (15,00 kuna), tužitelj ostvaruje pravo na trošak u visini od 796,34 eura (6.000,00 kuna), što uvećano za iznos PDV od 25% iznosi 995,42 eura (7.500,00 kuna). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,23 eura (476,44 kune). Dakle, tužitelj ostvaruje pravo na ukupni trošak od 1.058,66 eura (7.976,44 kuna), što uzimajući u obzir omjer uspjeha tužitelja u sporu iznosi 496,51 eura (3.740,95 kuna).

 

26.              Tužitelju nije priznato pravo na trošak za sastav podneska od 30. siječnja 2023. i podneska od 18. rujna 2023., jer su u istima ponovljeni navodi istaknuti u tužbi i u podnesku od 21. studenog 2022., slijedom čega nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznato niti pravo na trošak sudske pristojbe na presudu, jer iz stanja spisa ne proizlazi da je istu platio.

 

27.              Tužitelju je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), priznato pravo na zatezne kamata od donošenja drugostupanjske presude 29. svibnja 2024. pa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

             

28.              Tuženik nije uspio u sporu te mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova.

 

29.              Slijedom navedenog, trebalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu presudu u odluci o trošku, kako je i odlučeno u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

30.              Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP), kao što je odlučeno u toč. III. izreke ove drugostupanjske presude.

 

31.              U nepobijanom dijelu (toč. II. izreke pobijane presude) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 29. svibnja 2024.

 

 

 

   Predsjednik vijeća

 

   Nikola Ramušćak, v.r.