1

Poslovni broj: Gž-622/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-622/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. (nominativ: G.) iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1897/2022-50 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke I. i II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1897/2022-50 od 29. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka iz točke III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1897/2022-50 od 29. veljače 2024.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.674,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. veljače 2024. do isplate i

- preinačuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.500,00 EUR na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 2. ugovora o kreditu broj 028-50-4244482 koji su stranke sklopile 7. srpnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 4.494,06 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke dok mu je točkom III. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 4.174,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. veljače 2024. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je žalba protiv odluke o troškovima postupka djelomično osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi nisu međusobno proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima pa se može ispitati.

 

5.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope nepoštena (i ništetna) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

 

5.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

 

5.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih zahtjev tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

5.4. U postupku nisu počinjene ni (druge) bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 028-50-4244482 od 7. srpnja 2007. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamatne stope koja je odredba sadržana u članku 2. tog potrošačkog ugovora.

 

7. Na temelju isprava u spisu, provedenog financijskog vještačenja te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je 7. srpnja 2007. u Zagrebu između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu (za kupnju) s ugovorenim iznosom kredita od 92.630,00 EUR po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 5,95% godišnje, promjenjivu, s rokom otplate od 240 mjeseci

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 5,95 % godišnje valjan

- da ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope odukom tuženika nije jasno i razumljivo sastavljena te da stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj (povećanoj) kamatnoj stopi (6,45%, 6,75%, 6,70%, 6,37%, 6,16% i 6,05%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (5,95%) iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 2.158,60 kn

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 33.860,66 kn /4.949,06 EUR/[1]

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. ožujka 2018.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope odlukom kreditora utvrdio ništetnom te je obvezao tuženika vratiti tužitelju uplate koje su učinjene na temelju ispunjenja te ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

 

9. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke, prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

 

10. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju sadržaja ugovora o kreditu, Općih uvjeta tuženika za poslovanje sa stanovništvom od 11. ožujka 2005. i saslušanja tužitelja utvrdio da ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz članka 2. ugovora o kreditu nije  jasno i lako razumljivo sastavljena (transparentna). Transparentnost se ne može ograničiti isključivo na razumljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva i da potrošači moraju biti u stanju procijeniti pravne i ekonomske posljedice ugovorne odredbe ili ugovora. To je tzv. materijalna transparentnost. Ona u smislu članka 85. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača  ("Narodne novine" br. 96/2003. i 46/2007., dalje: ZZP/2003) zahtijeva od trgovaca da potrošaču prije sklapanja ugovora pruži jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim posljedicama. Zahtjev transparentnosti je instrument za ispravljanje neravnoteže do koje dolazi zbog razlika u informiranosti trgovca koji u ugovoru nastupa kao profesionalac i potrošača koji nije profesionalac.

 

10.1. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost promjene kamatne stope već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava. S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisao tužitelj i koji proizlazi iz tada važećih Općih uvjeta tuženika sa stanovništvom, jasno je da takav zahtjev nije bio zadovoljen.

 

11. S obzirom na to da je za ocjenu transparentnosti i poštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 83. ZZP/2003 odlučan trenutak prije i prilikom sklapanja ugovora, neodlučni su žalbeni navodi tuženika kojima dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o tome da je ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope netransparentna, pozivajući se na propise (pravilnike i zakone) koji su stupili na snagu nakon sklapanja ugovora, kao i na obavijesti i metodologije o kojima je tužitelj informiran naknadno.

12. Iako, transparentnost i nepoštenost nisu istoznačnice, prema članku 85. ZZP/2023, odredbe koje se nude potrošaču, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, uvijek moraju biti sročene jasno i lako razumljivo. Stoga je transparentnost svakako element koji se uzima u obzir prilikom ocjene poštenosti neke ugovorne odredbe. Naime, ako trgovac bez pregovaranja unese u ugovor odredbu koja je nerazumljiva, nejasna, i  nedovoljno obrazložena, teško se može uzeti da je korištenjem takvih ugovornih odredbi prodavatelj nastupao u dobroj vjeri, vodeći računa o interesima potrošača. To tim više što je riječ o odredbi sadržanoj u točkama 11. i 13. članak 82. ZZP/2003 koji sadrži indikativan i netaksativan (sivi) popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima. S time u vezi, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju pojedinačne procjene sadržane u točkama 13. do 16. pobijane odluke, utvrdio da je sporna ugovorna odredba koja omogućuje tuženom trgovcu da jednostrano izmijeni kamatnu stopu nepoštena ugovorna odredba iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003 jer stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ju je pravilno, uz primjenu članka 87. stavka 1. ZZP/2003, ocijenio ništetnom.

 

13. Zbog toga je pravilno primijenjena odredba članka 1111. stavka 1. ZOO-a kada je točci II. izreke pobijane presude naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja te ništetne ugovorne odredbe i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem.

 

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare kondikcijskog zahtjeva. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iza stavka I. prvostupanjske presude postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok nije niti počeo teći.

 

15. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pravilno dosuđena zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ima ispunjenja nepoštene ugovorne odredbi tekuća od dana plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

 

16. Na pravilnost primjene materijalnog prava ne utječu žalbeni navodi o tome da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada nije primijenio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/2015.) kojim je propisana konverzija ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR. To stoga što u ovom predmetu nije riječ o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pa se taj propis ne primjenjuje ratione materiae.

 

17. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi kao ni oni na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 368. savka 1. odbijena je žalba tuženika te su potvrđene točke I. i II. prvostupanjske presude.

 

18. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pravilno je primijenjena odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a kad mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka.

 

19. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. ZPP-a kada je tužitelju uz primjenu Tbr. 8/4 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 138/2023., dalje: OT) pobijanom odlukom dosuđena naknada troškova sastava podneska od 12. siječnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR jer je riječ o podnesku kojim je tužitelj predložio dopunu financijskog vještačenja.

 

20. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podneska od 15. siječnja 2024., jer je riječ o podnesku kojim je tužitelj nakon dopunskog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev što je u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a bilo potrebno za vođenje parnice. Pritom je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a kada je tužitelju za naknadu tih troškova primijenio Tbr. 8/1 OT-a (250,00 EUR) jer nije riječ o obrazloženom podnesku u smislu tog propisa. Tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 8/4 i 46. OT-a pripada naknada za sastav tog podneska u iznosu od 62,50 EUR.

 

21. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je  tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podneska od 14. studenog 2018., 14. veljače 2019., 27. studenog 2019., 24. veljače 2020. i 8. travnja 2022. u iznosu od po 250,00 kn za svaki (PDV uključen). Riječ je o podnescima u kojem se tužitelj očitovao na navode podnesaka tuženika ponavljajući već iznesene navode te se osvrćući na pravna pitanja i sudsku praksu pa nije riječ o podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice. Zbog toga tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tih podnesaka.

 

22. Imajući na umu da je u razdoblju iz 43. stavka 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.) obvezni subjekt odnosno obveznik dvojnog iskazivanja novčanih vrijednosti u smislu članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 42. stavkom 2. i člankom 43. stavkom 1. toga Zakona sud, kao tijelo javne vlasti, a ne tužitelj, podnesak tužitelja od 14. listopada 2022. u kojem je novčani iznos koji potražuje tužbom dvojno iskazao nije bio potreban za vođenje postupka pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kad mu je za sastav tog podneska dosudio naknadu od 62,50 EUR.

 

23. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka sadržanu u točci III. pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.500,00 EUR dok je u odnosu na dosuđenu naknadu troškova parničnog postupka od 2.674,71 EUR koja je dosuđena uz pravilnu primjenu članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a žalba tuženika na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

 

24. Imajući na umu da je tuženik sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio, dok je sa žalbom protiv odluke o troškovima uspio djelomično, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

U Varaždinu 29. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.