1

Poslovni broj: Gž-643/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-643/2024-2

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz D., OIB:..., zastupane po punomoćniku T. S., odvjetniku u D., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-629/2021 od 11. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2024.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-629/2021-6 od 5. srpnja 2022. i rješava:

 

Općinski sud u Dubrovniku je mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet se ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

II. Ukidaju se točke II., III. i IV. presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-629/2021 od 11. siječnja 2024. i predmet se ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovi postupak.

 

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

IV. Točka I. presude i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-629/2021 od 11. siječnja 2024. ostaju neizmijenjeni.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen (glavni) zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu broj 029-50-3365899 od 27. ožujka 2006. te je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.859,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I.II. izreke. Točkama II. i III. izreke prihvaćeni su podredno kumulirani zahtjev pa su u točci II. izreke utvrđene ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe članaka 1. i 7. ugovora o kreditu broj 029-50-3365899 od 27. ožujka 2006. kojim je među strankama ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (dalje: CHF). Točkom III. izreke  naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 1.714,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.997,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

 

1.2. Nepobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva (pravilno: preinaka tužbe).

 

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2020. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu 029-50-3365899 od 27. ožujka 2006. te zahtjev za isplatu iznosa od 1.859,24 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Prema eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu predmet spora je djelomična ništetnost tog ugovora te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koje su odredbe sadržane u tom ugovoru o kreditu za koji tužiteljica tvrdi da je potrošački.

 

6. U žalbenoj je fazi prije svega sporna mjesna nadležnost Općinskog suda u Dubrovniku za odlučivanje o tim tužbenim zahtjevima.

 

7. Prvostupanjski je sud u skladu s člankom 301. stavcima 1. i 2. ZPP-a na pripremnom ročištu 5. srpnja 2022. odbio tuženikov pravovremeni prigovor mjesne nenadležnosti i odlučio odmah nastaviti s raspravljanjem o glavnoj stvari. Razloge kojim se rukovodio prilikom ocjene svoje mjesne nadležnosti nije iznio niti u odluci o glavnoj stvari.

 

7.1. Tuženik to rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba (članak 301. stavak 2. ZPP-a) u skladu s člankom 378. stavkom 2. ZPP-a, pobija u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

8. Tužiteljica koja prebiva u Dubrovniku podnijela je prvostupanjskom sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj 029-50-3365899 od 27. ožujka 2006. i isplate, podredno radi utvrđenja djelomične ništetnosti tog ugovora i isplate, ne obrazlažući razloge mjesne nadležnosti suda svoga prebivališta.

 

9. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da je predmet spora zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti i za isplatu iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu broj 029-50-3365899 od 27. ožujka 2006.

- da je tim ugovorom ugovoreno da je u slučaju spora mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika

- da je sjedište tuženika u Z. pa da je prema sporazumu stranaka mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu

- da se o ugovornim odredbama nisu vodili pojedinačni pregovori

- da je ugovor zaključen u Z.

- da tužiteljica prebiva u D..

 

10. Na temelju članka 81. stavka 1. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br.  96/2003., 46/2007. i 79/2007. dalje: ZZP/2003) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. U skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003 nepoštena ugovorna odredbe je ništetna. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (članak 327. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 12520/11, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO). U tom je smislu sud ovlašten i dužan po službenoj dužnosti ispitati poštenost prorogacijske klauzule neovisno o tomu je li se potrošač pozvao na nepoštenost te odredbe ili nije, pod pretpostavkom da je riječ o odredbi koja potpada pod primjenu zakonskih odredbi o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi. To znači da je sud dužan po službenoj dužnosti najprije provjeriti potpada li ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti pod pojam nepoštene ugovorne odredbe iz članka 81. ZPP/2003 i, ako potpada, ocijeniti je li nepoštena.

 

12. Imajući na umu da Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/22. s izuzecima propisanim odredbama članka 107. stavaka 2. i 3. tog Zakona) ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavka 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima).

 

13. Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

 

13.1. Iz sadržaja članka 12. ugovora o kreditu jasno proizlazi da je za slučaj spora predviđao nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora. Ta je odredba omogućavala tužiteljici da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/2003.

 

14. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

 

15. U skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

15.1. Prema članku 82. točci 19. ZZP/2003 (tzv. siva lista nepoštenih odredbi), nakon pojedinačne procjene u skladu s člankom 81. tog Zakona, ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom može se smatrati nepoštenom.

 

15.3. Ugovorna odredba kojoj je svrha prenijeti nadležnost za sve sporove koji mogu proizaći iz potrošačkog ugovora na sud u kojem trgovac ima sjedište, obvezuje potrošača da se podvrgne isključivoj nadležnosti suda koji može biti udaljen od njegova prebivališta (boravišta). To njemu može otežati sudjelovanje u postupku jer troškovi  mogu biti odvraćajući i uzrokovati to da on odustane od tužbe koja je jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi.

 

15.4. Osim toga, riječ je o ugovornoj odredbi koja isključivo pogoduje trgovcu jer mu omogućuje da sve sporove u vezi sa svojim profesijom vodi na sudu koji se nalazi u mjestu njegova sjedišta i da time olakšano organizira svoje sudjelovanje pred sudom, bez da potrošač zauzvrat uživa ikakvih pogodnosti od nje. Kakva god bila priroda potrošačkog ugovora, ovakva ugovorna odredba umanjuje učinkovitost sudske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi pa takva ugovorna odredba stoga potpada pod kategoriju odredbi čije je predmet ili svrha isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe, a što je kategorija na koju se odnosi točka 19. članka 82. ZZP/2003.

15.5. Iz navedenog slijedi da prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi isključivu mjesnu nadležnost na sud u  Zagrebu gdje tuženik ima sjedište i koji je 600 km udaljen od mjesta prebivališta tužiteljice što, samorazumljivo, povećava troškove sudjelovanja tužiteljice, uključivo i njezinog osobnog sudjelovanja u postupku u smislu članka 89. stavka 2. i članka 264. ZPP-a, zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

16. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 ništetna pa se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikad nije niti postojala (ništetnost prorogacijeske klauzule ex tunc).

17. U nedostatku takvog sporazuma, u primjeni je ZPP koji, osim odredbi o općoj mjesnoj nadležnosti iz članka 46. stavka 1. ZPP-a, sadrži i odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz članka 59. ZPP-a, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

18. Naprotiv, taj propis za ovu vrstu predmeta ne predviđa posebnu nadležnost prema mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja. Iako je tada u poziciji tužitelja, potrošač je uvijek slabija strana, a nerijetko je tužba potrošača protiv trgovca jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu potrošačkih prava. Premda je predviđena posebna mjesna nadležnost za sporove u kojima sudjeluju druge „slabije“ stranke, poput radnika (članak 65. ZPP) ili oštećenika (članak 52. ZPP), posebne mjesne nadležnosti za potrošačke sporove nema. Niti jedna postupovna odredba ZZP-a o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja. Do toga da potrošač tuži na području svojeg prebivališta može doći tek incidentalno, u situacijama kada trgovac ili njegova poslovna jedinica imaju sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište.

 

18.1. Imajući na umu da je predmetni ugovor zaključen u Zagrebu te tužiteljica posebno naglašava da nije zaključen u poslovnici tuženika u Dubrovniku, očito je da riječ o sporu u odnosu na koji nije moguće primijeniti odredbu u posebnoj mjesnoj nadležnosti iz članka 59. ZPP-a, nego je na temelju članka 46. stavka 1. ZPP-a nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

 

18.2. S obzirom na to da je u smislu članka 48. stavka 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, što je u ovom predmetu Zagreb, pogrešno je sud prvog stupnja u povodu prigovora tuženika odlučio da je mjesno nadležan pa je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačeno prvostupanjsko rješenje od 5. srpnja 2022. i predmet je ustupljen nadležnom prvostupanjskom sudu. S obzirom na to da je istodobno počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a koju je tuženik određeno naveo u žalbi, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen nadležnom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

19. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

 

20. S obzirom na to da točka I. prvostupanjske presude, kao niti prvostupanjsko rješenje nisu pobijani žalbom, nisu ispitivani u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 29. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.