Poslovni broj: Gž Ob-34/2024-2

Poslovni broj: Gž Ob-34/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja zavoda – P. ured Č., OIB: protiv protustranke H. I., OIB:... K., i S. I., OIB: ... K., uz sudjelovanje mlt. L. I., OIB:... zastupane po posebnoj skrbnici L. L. G. iz C. za posebno skrbništvo Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, povodom žalbe protustranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 27. veljače 2024., poslovni broj: R1 Ob-837/2023-9, dana 29. svibnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 27. veljače 2024., poslovni broj: R1 Ob-837/2023-9.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 27. veljače 2024., poslovni broj: R1 Ob-837/23-9 protustranke H. i S. I., lišeni su prava na roditeljsku skrb u pogledu njihove mlt. kćerke L. I.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu izjavile su protustranke bez navođenja žalbenih razloga te predlažu ovome sudu da im se omogući povratak djece u obitelji.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba protustranaka nije osnovana.

5. Predmet ovog spora jest prijedlog zavoda ... P. ured Č. (dalje: Zavod), za lišenje prava na roditeljsku skrb protustranaka u odnosu na njihovo zajedničko mlt. dijete L. I.

6. Svoju odluku o osnovanosti prijedloga Zavoda prvostupanjski sud temelji na tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su roditeljima izricane mjere iz nadležnosti Zavoda te obzirom da iste nisu polučile nikakve rezultate, to je Zavod podnio sudu prijedlog da se roditeljima oduzme pravo stanovanja s mlt. M., J. i L. te u konačnici i da se isti liše prava na roditeljsku skrb u odnosu na njih. Upravo obzirom na dugotrajni nadzor u obitelji protustranaka te očito grubo zanemarivanje dobrobiti mlt. djece, mlt. L. je odmah po otpustu iz rodilišta žurnom mjerom izdvojena iz obitelji, a kako bi se prevenirala bilo kakva opasnost po život i zdravlje djeteta. Sud obrazlaže kako je primarni problem u obitelji protustranaka kognitivna podkapacitiranost oba roditelja, s naglaskom na majci kod koje je ta podkapacitiranost izrazito naglašena te sud u obzir uzima i okolnost da se protiv oba roditelja vodi kazneni postupak radi povrede djetetovih prava, a otac je iskazivao i nasilničko ponašanje prema supruzi, time da su oba roditelja već lišeni prava na roditeljsku skrb u odnosu na troje djece, a što sve, prema stavu prvostupanjskog suda, ukazuje na dosljednost istih u neprihvatljivom načinu vršenja roditeljske skrbi u odnosu na svu djecu. Sud prvog stupnja naglašava kako je protustrankama pružena mogućnost da, protivno svoj dostavljenoj dokumentaciji, uvjere sud da mogu adekvatno skrbiti o mlt. L., i to na način da se provede vještačenje njihovih roditeljskih kompetencija, no isto nije provedeno (budući da protustranke smatraju kako vještačenje nije u konačnici potrebno), sukladno čemu sud nije imao na temelju čega zaključiti da je u najboljem interesu mlt. L. povratak u primarnu obitelj. Sud zaključuje da takvo postupanje protustranaka ukazuje na nedovoljni interes za preuzimanjem skrbi o djetetu odnosno da njihova želja ostaje na razini verbalnog, bez poduzimanja raspoloživih koraka za realizaciju te želje. Stoga, na temelju sve dostupne dokumentacije, zaključuje kako protustranke ne mogu pružiti djetetu okruženje koje će biti poticajno za rast i razvoj djeteta, a obveza je društva u cjelini pružiti mogućnost djetetu za odrastanje u okruženju koje će poduzimati sve potrebno kako bi isto imalo priliku za kvalitetan život.

7. U svojoj žalbi protustranke navode kako smatraju da se mogu brinuti o mlt. L. te mole još jednu priliku da dokažu da mogu biti dobri roditelji. Naglašavaju kako je S. zaposlen te da se bore da dobiju kredit, kako bi djeci omogućili uvjete kakve zaslužuju, dok H. ističe kako je uredno vodila trudnoću s L. za razliku od prijašnjih trudnoća.

8. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22  i 114/22– dalje: ZPP) u vezi sa čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 dalje ObZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Ovdje se posebno ističe da prilikom donošenja odluka koje se tiču djece, sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kako je propisano čl. 5. st. 1. Obiteljskog zakona. Ocjena je suda prvog stupnja da sve činjenice utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. L. potrebno usvojiti prijedlog Zavoda da se roditeljima oduzme roditeljska skrb, obzirom obilježja djeteta i njeno zdravstveno stanje jasno ukazuju na ugroženost razvoja u primarnoj obitelji. Uzme li se u obzir velik broj perzistirajućih rizika na strani roditelja, u odnosu na izostanak roditeljskih snaga, povratak djeteta u primarnu sredinu obitelj i prema ocjeni ovoga suda predstavljao bi ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

10. I po mišljenju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako nije u interesu malodobnog djeteta povjeriti ga sa skrb roditeljima, jer kognitivna insuficijencija roditelja predstavlja realnu opasnost po zdravlje i život mlt. L., a radi se o djetetu s posebnim potrebama, koje treba pojačanu skrb, koju mu roditelji u ovom trenutku ne mogu pružiti.

11. Za dodati je da je postupak radi oduzimanja prava na roditeljsku skrb iz članka 171. ObZ-a složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života predlagatelja kao roditelja, zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje u tekstu: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, jer je ta obveza države utemeljena na odredbi članka 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 12/92). Usvajanjem prijedloga Zavoda za oduzimanjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo predlagatelja na njihov obiteljski život, a to je prihvatljivo jedino ukoliko je nužno. U tom je smislu u ovom postupku bilo potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa predlagatelja kao roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno te glede žalbenih navoda predlagatelja treba istaći kako ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je s jedne strane predlagateljima oduzeto pravo na roditeljsku skrb iz razloga što predlagatelji zbog svojih kognitivnih potkapacitiranosti ne mogu organizirati kvalitetnu skrb o djetetu, te iako verbaliziraju želju da dijete živi s njima i o njemu skrbe, nekritični su prema vlastitim roditeljskim kompetencijama, dok je s druge strane, mlt. L. od rođenja živi izvan primarne obitelji, te uz to ima posebne potrebe koje joj biološki roditelji u ovom trenutku ne mogu zadovoljiti. Predlagatelji u žalbi protiv prvostupanjske odluke neutemeljeno ukazuju da se mogu brinuti o L. i traže još jednu priliku ukazujući u biti na svoju želju, koja se u ovom trenutku bitno razlikuje od njihovih mogućnosti. Međutim, svojim žalbenim navodima ni na koji način ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.

13. Iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, u smislu citiranih odredaba ObZ-a, kada je prijedlog usvojio. U opisanim okolnostima sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da su ostvarene okolnosti iz članka 171. ObZ-a za oduzimanje prava na roditeljsku skrb.

14. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.