1

                                                                                     Poslovni broj: Gž-390/2023-2.

 

 

                                 

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                                 Poslovni broj: Gž-390/2023-2.

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. A. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. M. iz J., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. P., odvjetnici u R., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2023., poslovni broj: 121 Povrv-3609/2021-17., 29. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja A1 H. d.o.o. Z. i tuženika T. M. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2023., poslovni broj: 121 Povrv-3609/2021-17., u pobijanim točkama II. i III. izreke.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadu troška žalbi. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv-7653/2018 od 28. rujna 2018., u dijelu kojim je tuženiku T. M. iz J., OIB: …, naloženo tužitelju A1 H. d.o.o., Z., OIB: …, isplatiti iznos od 457,14 EUR / 3.444,32 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 111,38 EUR / 839,16 kuna od 17. siječnja 2018.,

- na iznos od 89,05 EUR / 670,98 kuna od 16. veljače 2018.,

- na iznos od 67,22 EUR / 506,50 kuna od 16. ožujka 2018.,

- na iznos od 43,14 EUR / 325,00 kuna od 17. travnja 2018.,

- na iznos od 34,86 EUR / 262,68 kuna od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 15,93 EUR / 120,00 kuna od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 15,93 EUR / 120,00 kuna od 17. srpnja 2018.,

- na iznos od 79,63 EUR / 600,00 kuna od 17. kolovoza 2018.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. Ć. iz R., poslovni broj Ovrv7653/2018 od 28. rujna 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 136,40 EUR / 1.027,74 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 0,75 EUR / 5,65 kuna od 17. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 1,53 EUR / 11,51 kuna od 17. travnja 2018. do isplate i na iznos od 134,13 EUR / 1.010,58 kuna od 17. kolovoza 2018. do isplate do isplate te se tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 297,65 EUR / 2.242,66 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude tužitelj i tuženik pravovremeno su podnijeli žalbe.

 

2.1. Tužitelj pobija točku II. izreke presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede odredaba parničnog postupka, dok iz žalbe tuženika proizlazi da pobija odluku o troškovima postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.2. Tužitelj u žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada neosnovano nije primijenio članak 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, te da je neosnovano utvrdio kako izmaknuće plaćenih mjesečnih naknada ne može za tužitelja predstavljati štetu. Nadalje, tužitelj smatra da je sud prvog stupanja počinio povrede odredbi parničnog postupka kada se uopće nije osvrnuo na činjenicu da je tuženik, zbog sklapanja ugovora na razdoblje od 24 mjeseca pod povoljnijim uvjetima, dobio usluge tužitelja i kupio uređaj proizvođača Samsung Galaxy S6 32 GB crn, zatim da temeljem naprijed navedenog nisu raspravljana pitanja vezana za sva prava i obveze stranaka iz spornog ugovornog odnosa, zbog čega presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Osim toga, smatra da je sud, sukladno članku 288.a stavku 2. ZPP-a, bio dužan postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka, pa kako sud nije raspravljao o pitanjima vezanim uz sva prava i obveze stranaka iz spornog ugovornog odnosa, a posebno pogodnosti koje je sklapanjem konkretnog ugovora dobio, došlo je i do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 288.a stavkom 2. ZPP-a. Osim toga, ističe kako tuženik nije tijekom postupka istaknuo razlog ništetnosti, već je naslovni sud po službenoj dužnosti utvrdio da je ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna, pa ako je sud neku od odredbi ugovora utvrdio ništetnom, po službenoj dužnosti trebao je o istome izvijestiti parnične strane i dati im mogućnost da se o tome konkretno očituju, pa kako to nije učinio, u prvostupanjskom je postupku došlo i do povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Predlaže žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se platni nalog održi na snazi u cijelosti, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

 

2.3. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom sporu, pa mu pripada pravo na naknadu troška u cijelosti, iako je samo djelomično uspio u sporu. Smatra da odmjeravanje troškova prema uspjehu u sporu, kao u konkretnom slučaju, narušava pravičnu ravnotežu između interesa stranaka, jer je osporavana odluka o trošku prekomjeran teret za tuženika (potrošača), koji nije dao povoda za parnicu i da takva odluka o troškovima postupka rezultira ograničenjem koje umanjuje samu bit tuženikova prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi, zbog čega predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka, odnosno predlaže istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži sastava trošak žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.

 

6. Ispitujući odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj s obzirom da presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost.

 

6.1. Iako tužitelj nije ovlašten pobijati presudu radi relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a, treba istaknuti da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 288.a ZPP-a, na koju se također ukazuje u žalbi tužitelja, jer je prvostupanjski sud raspravio predmet spora primjenom načela otvorenog pravosuđenja.

 

6.2. Također, neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a također i relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 3. ZPP-a (koju, osim toga, sukladno članku 467. stavku 1. nije niti ovlašten isticati), jer je na pripremnom ročištu koje je održano 16. svibnja 2022, prvostupanjski sud upozorio tužitelja da je sukladno članku 327. Zakona o obveznim odnosima ocijenio ništetnim odredbu Općih uvjeta tužitelja kojom se propisuje naknada za prijevremeni raskid (strana 90. spisa), zbog čega je tužitelj, a s obzirom na upozorenje suda, zatražio rok za očitovanje. Prvostupanjski sud ostavio je tužitelju rok od 15 dana radi očitovanja, pa stoga neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud postupio protivno načelu kontradiktornosti i kako prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenicama i dokazima o kojima mu nije dana mogućnost da se izjasni.

 

6.3. Osim toga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a.

 

7. Predmet tužbenog zahtjeva je ispunjenje obveze tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od prosinca 2017. do lipnja 2018., te naknada za prijevremeni raskid.

 

8. Žalbenim navodima kojima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da ugovaranje prava na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, u konkretnom slučaju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, tužitelj sadržajno prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg zakonskog razloga se presuda u sporu male vrijednosti, kao što je konkretni, ne može pobijati.

 

8.1. S obzirom da je prvostupanjski sud iznio jasne razloge na temelju kojih je utvrdio da ugovaranje naknade za prijevremeni raskid ugovora u konkretnom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika i zbog čega je otklonio primjenu članka 14. stavka 2. Općih uvjeta, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog u dijelu koji sadrži nalog za isplatu po tom osnovu i pravilno je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

 

8.2. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe kako prvostupanjski sud neosnovano na konkretni odnos nije primijenio članak 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, zbog čega je, kako to smatra tužitelj, ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremeni raskid izuzeta od ispitivanja ništetnosti primjenom članka 296. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO). Naime, ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremeni raskid odnosi se na preostale mjesečne naknade do isteka ugovornog razdoblja, a ista je nepoštena u smislu članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, jer je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tužitelja kao trgovca, na čiji sadržaj tuženik nije imao utjecaj, te protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, obzirom da je tužitelj oslobođen obveza iz ugovora, dok je tuženik u obvezi i nadalje plaćati naknadu, a to je u suprotnosti i s pravnim učincima raskida ugovora iz članka 368. ZOO-a.

 

8.3. Isto tako su, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovane i žalbene tvrdnje tužitelja da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na popuste i pogodnosti koje je tuženik ostvario na usluge tužitelja. Tužitelj je tužbeni zahtjev podnio kao zahtjev za isplatu ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora. Tužitelj tijekom postupka nije objasnio pod kakvim je to povoljnijim uvjetima tuženik dobio usluge tužitelja zbog sklapanja ugovora na 24 mjeseca u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na isto razdoblje, odnosno kakve je popuste (i u kolikim iznosima) tuženik ostvario sklapanjem navedenog ugovora. U pravu je i prvostupanjski sud kada u obrazloženju pobijane presude navodi da tužitelj nije svoj zahtjev postavio kao zahtjev za naknadu štete i da u tom smislu nije uopće konkretizirao u čemu se šteta sastoji, niti da li se radi o običnoj šteti ili izmakloj koristi. Stoga, a kako tužitelj nije postavio takav tužbeni zahtjev, sud nije bio ovlašten utvrđivati opće i posebne pretpostavke ugovornog odnosa odgovornosti za štetu, pa je ovaj drugostupanjski sud i ovaj žalbeni navod tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

O žalbi tuženika

 

9. Suprotno navodima žalbe tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a. Također je vodio računa o Zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. te pravilno zaključio da nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni i parnični trošak, jer se radi jednom trošku. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima ističe kako je riječ o potrošačkom sporu, pa da mu pripada pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti, iako je djelomično uspio u sporu, valja navesti da su ovi navodi neosnovani. To zato što je upravo tuženik svojim ponašanjem, odnosno neispunjenjem ugovorne obveze plaćanja dospjelih računa doveo do potrebe za pokretanjem i vođenjem ovog postupka, pa činjenica da je jedan dio tužbenog zahtjeva (naknada za prijevremeni raskid ugovora) odbijen zbog toga što je sud našao da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, ne dovodi automatski do toga da bi tuženik kao potrošač trebao biti u cijelosti oslobođen plaćanja troškova postupka, kako to smatra tuženik u svojoj žalbi.

 

10. Slijedom navedenog, žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovane, te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama II. i III. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

13. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

14. Parnične stranke odbijene su sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi, jer sa istima nisu uspjele.

 

Slavonski Brod, 29. svibnja 2024.

 

                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                   Draženka Ilak