Poslovni broj: Gž R-58/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. C. d.o.o., OIB: ….., iz V., C. ulica 1, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. J., odvjetniku u O. društvu P. J. i M. J. u O., S. R. 10, protiv tuženika R. industrijskog sindikata, OIB: ….., iz V., K. 1, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku G. G., odvjetniku u O. društvu M. & L. d.o.o., pisarnica V., K. trg 57I, radi nadomještanja suglasnosti sindikata na odluku o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-57/2023-10 od 29. veljače 2024., u sjednici održanoj dana 28. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I Odbija se žalba tuženika R. industrijskog sindikata kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-57/2023-10 od 29. veljače 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja C. C. d.o.o. za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku I. Č. uskratio dati tuženik R. I. S. dopisom od 05. svibnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 731,18 EUR, u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku, zajedno s troškovima sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja u konkretnom slučaju zaključuje da se ne radi o radniku u odnosu na kojeg postoji zabrana otkaza, da se ne radi o šikanoznom postupanju tužitelja te da je tužitelj dokazao da postoji osnovana sumnja u postojanje opravdanog razloga za otkaz. Međutim, tuženik smatra da je tužitelj dužan dokazati i da namjeravana odluka o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku nije šikanozna i diskriminatorna, a na što upućuje niz dokaza na koje tuženik ukazuje tijekom postupka. Stoga smatra da je bilo nužno saslušati predložene svjedoke kako bi se sa sigurnošću utvrdio radi li se o šikanoznom postupanju tužitelja te da li postoji osnovana sumnja u postojanje opravdanog razloga za otkaz. Pobija i odluku o troškovima postupka, koji nisu pravilno odmjereni.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako sindikat nije ovlašten u ime radnika osporavati zakonitost odluke o otkazu (koja još nije ni donesena), već će to biti ovlašten isključivo radnik i to tek kada odluka bude donesena. Jasno je da poslodavac ima pravo organizirati proces rada i poslovanja prema vlastitim potrebama i mogućnostima pa tako i ukidati i smanjivati broj radnih mjesta, te je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako tuženik nema ovlasti pretvoriti predmetni postupak u postupak suđenja o zakonitosti odluke. Činjenica da je radnik I. Č. protiv tužitelja pokrenuo sudski spor nikako ne može biti dokaz šikanoznog postupanja, bez obzira na to o čemu se vodi eventualno druga parnica između poslodavca i radnika. Također, u konkretnom postupku ne može se odlučivati o osnovanosti prigovora tuženika o diskriminatornom postupanju tužitelja, jer se to također može učiniti samo u posebnoj parnici koju pokreće radnik, a ni u kojem slučaju sindikat. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava žalbe. 

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sudska odluka nadomjesti suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga radniku tužitelja I. Č., koji je ujedno i sindikalni povjerenik kod tužitelja imenovan od strane tuženika, a koju suglasnost je tuženik uskratio očitovanjem od 5. svibnja 2023.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je zaposlenik tužitelja I. Č. član radničkog vijeća i sindikalni povjerenik kod tužitelja, da tužitelj zbog smanjenja obima poslova više nema potrebe za istim brojem radnika koji obavljaju različite poslove, da sukladno zakonski postavljenim kriterijima, obimu i kompleksnosti, ali i vještinama zaposlenika tužitelja zaposlenik I. Č. ima najniži zbroj bodova, zbog čega mu tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu, slijedom čega je od tuženika zatražio dostavu suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu tom zaposleniku, sukladno čl. 188. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje ZR), koju je tuženik uskratio, a nakon čega je sukladno odredbi čl. 188. st. 3. istoga Zakona podnio predmetnu tužbu.

8.1. U postupku je sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi o radniku u odnosu na kojega postoji zabrana otkaza, da se ne radi o šikanoznom postupanju tužitelja u odnosu na I. Č., te da je tužitelj dokazao da postoji osnovana sumnja u postojanje opravdanog razloga za otkaz, budući da se smanjio obim poslova kod tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 188. st. 3. ZR udovoljio u cijelosti postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

10. Prema odredbi čl. 188. st. 1. ZR sindikalnom povjereniku  za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, s tim da u smislu st. 3. istoga članka ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

11. Prije svega valja ukazati da se u postupku nadomještanja suglasnosti utvrđuje i ocjenjuje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu određuje kao dopuštene, je li poslodavac učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu te je li radnik radi svog statusa iz kojeg izvodi povećanu zaštitu doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji nemaju taj status.

12. U konkretnom slučaju, na temelju činjeničnih utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako ukidanje i smanjivanje broja radnih mjesta uslijed organizacijskih promjena kod tužitelja predstavlja zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, posebno i stoga što je autonomno pravo poslodavca određivati sistematizaciju radnih mjesta te organizirati proces rada i poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Također, radnik I. Č. ne spada u kategoriju radnika za koje ZR zabranjuje otkazivanje ugovora o radu, a sam tužitelj je u dovoljnoj mjeri učinio vjerojatnim razloge za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tog radnika, koji prema kriterijima koje je tužitelj, kao poslodavac, uzeo u obzir (postignuti rezultati, znanje i vještina koju koristi u svakodnevnom radu), ima najniži zbroj bodova, zbog čega nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike.

13. Pri tome pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako se u predmetnom postupku ne ocjenjuje zakonitost odluke koja će tek biti donesena nakon nadomještaja suglasnosti, kao ni osnovanost prigovora tuženika o diskriminatornom ponašanju tužitelja, u odnosu na koje prigovore tuženika radnik I. Č. može pokrenuti zaseban postupak.

14. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu        čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

16. Zahtjev tužitelja za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takva radnja nije bila nužna za vođenje postupka. 

Zadar, 28. svibnja 2024.

                                                                                                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                                                      Igor Delin