Poslovni broj: Gž-2775/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2775/2023-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice N. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica J. O., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 58 P-145/2022-12 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 58 P-145/2022-12 od 29. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj Z. P. iz Z., OIB: ... stekao pravo vlasništva u 12/96 dijela na P. kčbr. 415, površine 64 čhv upisane u zk. ul. 1198 k.o. K. kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel Novi Zagreb.

2. Pravo tužitelja se ima upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu i to tako što će u istom z.k. ulošku biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženice N. P., Z., OIB: ... u 12/24 dijela, a ima se upisati pravo tužitelja i to Z. P. iz Z., OIB: ... u 12/96 dijela.“

 

2. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženici iznos od 746,56 eura / 5.625,00 kuna[1].

 

3. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske presude pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.

 

4. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražila je i trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenje da je vlasnik 12/96 dijela nekretnine koja među strankama u naravi predstavlja zemljište pored kuće na adresi u Z., ... pri čemu smatra da je vlasništvo tog dijela ove nekretnine stekao zakonskim nasljeđivanjem I. P. i to kao nasljednik njegovog brata i zakonskog nasljednika S. P.

 

7. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sada se ne može prihvatiti kao pravilan.

 

8. Naime, iza pok. I. P. donijeto je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-5682/79 od 26. lipnja 1980., kao i rješenje o naknadno pronađenoj imovini poslovni broj XIX-O-10104/02 od 8. siječnja 2003., kojim su dodani novi podaci o imovini.

 

9. Tim rješenjima utvrđeno je tko je nasljednik i što čini ostavinsku imovinu.

 

10. Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-5682/79 od 26. lipnja 1980. utvrđeno je da ostavinu čine nekretnine upisane u zk.ul. 936 k.o. K., a nasljednikom ostavitelja na temelju pisane oporuke proglašena je N. P. u cijelosti.

 

11. Rješenjem poslovni broj XIX-O-10104/02 od 8. siječnja 2003. utvrđeno je da naknadno pronađenu imovinu iza pok. I. P. čini k.č.br. 582/400 upisana u zk. ul. 1139 k.o. K. u naravi oranica, temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 15. siječnja 1968. između M. i Z. B. kao prodavatelja, te ostavitelja kao kupca, te se uručuje N. P.

 

12. Na ovo rješenje o naknadno pronađenoj imovini žalbe su uložili Z. P. i M. P. a njihove žalbe su odbačene kao nedopuštene, s obrazloženjem da u ovom slučaju stranke koje nisu sudjelovale u ostavinskoj raspravi, jer nisu bile na nju uredno pozvane, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane, pa svoje pravo za koje smatraju da je povrijeđeno mogu ostvarivati u posebnoj parnici, po pravilima za ponavljanje postupka u parničnom postupku.

 

13. Odredbom članka 237. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju, „Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) propisano je da kada je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ili rješenjem o zapisu, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka po pravilima parničnog postupka, neće se obnoviti postupak za ostavinsku raspravu već stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici.

 

14. Navedenim, sudionici ostavinske rasprave nisu vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju kada su u pogledu ostavinske rasprave ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku bilo dozvoljeno ponavljanje postupka.

 

15. Ostavinsku raspravu nikada nije moguće ponavljati, ali ako postoje pretpostavke za ponavljanje, tada stranke svoja prava mogu ostvariti u parnici (članak 237. ZN-a) s onim osobama u čiju je korist doneseno rješenje o nasljeđivanju.

16. Mogućnost da se provede takva parnica postoji samo u okvirima u kojima bi se po pravilima parničnog postupka moglo zahtijevati ponavljanje postupka.

17. Po tim pravilima bi se ponavljanje postupka moglo zahtijevati samo ako postoji neki od u zakonu taksativno navedenih razloga za to (članak 421. ZPP-a), uz pretpostavku da nije istekao prekluzivni rok iz članka 423. ZPP-a.

18. Naime, odredbom članka 423. stavak 3. ZPP-a propisano je da se prijedlog za ponavljanje postupka ne može podnijeti nakon što protekne rok od 5 godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (članak 421. stavak 1. toč. 1. ZPP-a) ili iz razloga navedenih u članku 421. stavak 1. toč. 2. i 3. ovog Zakona.

19. Kada u parničnom postupku nije moguće ponavljanje postupka, tada ni sudionik ostavinskog postupka ne može, pozivajući se na razloge za ponavljanje pokrenuti parnicu protiv onih u čiju korist je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju.

20. U pokrenutoj parnici sud o postojanju pretpostavki za ponavljanjem postupka odlučuje kao o prethodnom pitanju.

21. Međutim, zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije ispitao je li ostvaren istaknuti razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavak 1. toč. 2. ZPP-a odnosno jesu li ispunjene pretpostavke pod kojima se u parničnom postupku može zahtijevati ponavljanje postupka kako to određuje članka 232. stavak 5. podtočka 3. ZN-a.

22. Slijedom iznesenog, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 421. stavak 1. toč. 2. ZPP-a, pa je temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Prema članka 237. ZN-a nakon što odluči o ponavljanju postupka kao prethodnom pitanju sud će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH broj: Rev 2844/2016-32 od 9. listopada 2019.).

24. Pritom je također za istaći kako u obzir da bude u sastavu ostavine određenog ostavitelja dolazi ono što mu je u pravnim odnosima u trenutku smrti pripadalo, nasljedivo je i slobodno za nasljeđivanje.

25. Ono što mu opće nije pripadalo ne može ni biti u sastavu njegove ostavine (npr. suvlasnički dio u bračnoj zajednici drugog bračnog druga bez obzira što se on možda vodi kao osoba kojoj to pripada).

26. Isto tako, kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba nedvojbeno razjasniti je li kčbr. 415 k.o. K. istovjetna čestici iz kupoprodajnog ugovora od 15. siječnja 1968. sklopljenog između M. i Z. B. kao prodavatelja, te ostavitelja kao kupca, te ukoliko jest, je li pok. I. P. njome oporučno raspolagao.

27. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će dakle, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će dopuniti činjenično stanje u skladu s uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, nakon čega će ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 7. i 8. ZPP-a) ponovno odlučiti o  tužbenom zahtjevu, a time i o troškovima ovog postupka.

 

U Splitu 28. svibnja 2024.