1

Broj: Ppž-804/2022

                             

 

 

   Broj: Ppž-804/2022

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. M., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okr. S. M., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 10. prosinca 2021., broj 35. PpJ-3541/2020-12, u sjednici Vijeća održanoj 28. svibnja 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.  Odbija se kao neosnovana žalba okr. S. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. S. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu Stalna služba u Sinju od 10. prosinca 2021., broj 35. PpJ-3541/2020-12 proglašen je krivim okr. S. M., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

 

1.1.              Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona okrivljeniku je oduzet predmet opisan u izreci presude, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxx.

 

2.              Protiv te presude okr. S. M. je osobno pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.             

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

 

6.               U žalbi okrivljenik ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom navodeći da je proglašen krivim na osnovi pretpostavke i lažnog iskaza policijskog službenika B. V. Dakle, okrivljenik u žalbi ne navodi nikakve nove činjenice, koje već nisu bile poznate prvostupanjskom sudu kod donošenja odluke.  

 

7.              U konkretnom slučaju, krivnja žalitelja utvrđena je u prekršajnom postupku nakon provedenog dokaznog postupka pred nadležnim Općinskim sudom. Okrivljeniku je bilo omogućeno pratiti tijek postupka, sudjelovati u postupku u kojem se odrekao prava na branitelja, izjašnjavati se i predlagati dokaze u odnosu na odlučne činjenice, te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Iz presude prvostupanjskog suda razvidno je koje dokaze je taj sud proveo i na kojim dokazima temelji svoje utvrđenje da je okrivljenik počinio prekršajno djelo koje mu je stavljeno na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge.

 

8.              U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka policijskog službenika B. V., ističe se da je procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati taj iskaz, odnosno da ne prihvati njegovu obranu u skladu sa zakonskom odredbom čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka B. V. i njegov je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka, koji dovedeni u vezu s materijalnim dokazom-službena zabilješka čine dovoljnu osnovu za neprijeporno utvrđenje krivnje okr. Siniše Mravka za terećeni prekršaj.

 

8.1.              Navodi žalbe o „lažnom“ iskazu svjedoka policijskog službenika nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je svjedok, prethodno upozoren na posljedice lažnog svjedočenja, detaljno opisao svoja zapažanja o radnjama okrivljenika i potom poduzetim mjerama utvrđivanja njegova identiteta i upoznavanja sa počinjenim prekršajem. Nasuprot ovom iskazu, okrivljenik je porekao prekršaje tvrdeći da droga, kao ni vozilo, nisu njegovi. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz svjedoka kao detaljan i logičan, osobito jer je pratio radnju okrivljenika, utvrdio njegov identitet i upoznao ga sa prirodom prekršaja koji će mu biti stavljeni na teret, dok je znakovitim za otklon obrane cijenio da okrivljenik nije predložio ispitivanje svjedoka T. T., vozača spornog vozila u kojem je okrivljenik bio na mjestu suvozača. Žalitelju se ukazuje da se okolnost lažnog iskaza može dokazivati samo pravomoćnom presudom kojom je određena osoba proglašena krivom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza.  

 

8.2.              Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.               Okrivljenik se nije posebno žalio zbog izrečene novčane kazne, no kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

9.1.              Naime, za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost,  primjenom propisa o ublažavanju kazne, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu blažu od propisane, smatrajući da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i tako ublaženom novčanom kaznom.

 

9.2.               Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj, primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud  smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenika i tako ublaženom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, te da su sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika našle dovoljno odraza u visini tako izrečene ublažene novčane kazne.

 

10.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.  Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

Zagreb, 28. svibnja 2024.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.