- 1 -              Revd-3183/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-3183/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. P. iz V.-V., J. (OIB: …), zastupane po punomoćniku mr. sc. E. K., odvjetniku iz P.-P., protiv tuženice Općine Vižinada-Visinada, V. (OIB: …), zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Č. i p. iz P.-P., radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-123/2022-2 od 21. veljače 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. Psp-55/2021-34 od 29. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je:

 

- odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika uspostaviti posjedovno stanje kakvo je „prethodilo smetanju posjeda na način da se s k.č.br. 2264/3 k.o. S. V. ukloni površina od 15 m2 prikazana na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke V. M. dipl. ing. geod. (fotografija br. 2) i površina od 3 m2 k.č.br. 2264/3 k.o. S. V. prikazana na spomenutom nalazu na fotografiji br. 1, koji nalaz i mišljenje predstavlja sastavni dio rješenja“ s time da tužiteljici naknadi parnični trošak i da mu se zabrani „svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda nekretnine označene k.č.br. 2264/3 k.o. S. V.“,

 

- tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn.

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanja:

 

1./ „Kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda, je li sud dužan rješenjem unaprijed navesti radi razjašnjenja kojih činjenica i kojih okolnosti se izvodi uviđaj te je li prilikom izvođenja uviđaja na licu mjesta dužan neposredno opažati i zabilježiti svoja opažanja o tim činjenicama i okolnostima u zapisnik o obavljenom uviđaju?“

 

2./ „Je li sud u posjedovnoj parnici ovlašten upuštati se u raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi posjeda te iz toga izvoditi zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za posjedovnom zaštitom?“

 

3./ „Znači li sama činjenica da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi da ta nekretnina ne može biti u posjedu točno određene osobe i da je u tom slučaju isključena sama mogućnost smetanja posjeda, a time i pravo na posjedovnu zaštitu?“

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 21. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“, u svezi sa odredbom čl. 443. st. 4. ZPP-a.

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Te odredbe ZPP-a, u tome sadržaju, predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je (u posjedovnoj parnici, u kojoj predmetom raspravljanja i utvrđivanja mogu biti samo dvije činjenice: činjenica posljednjeg posjeda nekretnine i činjenica čina smetanja toga posjeda - ali i je li uopće riječ o nekretnini koja može biti predmetom posjedovne zaštite) odlučnim za dopuštenost toga prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni i dostatni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti tvrdnje kojima predlagateljica napada obrazloženje ili polemizira sa obrazloženjem osporenog rješenja - izražavajući nezadovoljstvo njegovim sadržajem, odnosno kojima u suštini samo preocijenjuje provedene dokaze (u odnosu na utvrđenje „je li sporni dio nekretnine doista javni put pristupačan većem broju korisnika za promet vozila ili se nalazi isključivo u posjedu tužiteljice i užeg kruga njene obitelji“) i ističe samo svoju ocjenu ovih,

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila (bitno za dopuštenost revizije) važna prema smislu iz točke 7. ovoga rješenja,

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

8.4. da se postavljena pitanja (prema kojima tužiteljica sugerira prihvatiti i da je osporena nekretnina samo uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi, dakle - da je takva samo formalno ali ne i stvarno) odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica (a ne i sudovi) “vidi”, a odluke na koje se predlagateljica poziva u prijedlogu (pa i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i revizijskog suda), one koje sugerira prihvatiti (pa i kada ističe da o pojedinom po njoj postavljenom pitanju nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena) kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljeno osporeno rješenje (i to bez određenog obrazloženja u čemu bi one bile u toj suprotnosti) - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno ne mogu uspoređivati sa osporenim rješenjem.

 

9. Prethodno navedeno pod točkama 8. treba sagledati uvažavajući da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Pritom revizijski sud samo primjećuje, a sve obzirom da su pitanja tužiteljice suštinski usmjerena i na preocjenu dokaza - u specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja, da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupajući po tim ovlastima - uz to što jedna stranka (ovdje tužiteljica) ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je trebalo istinitim i pravno relevantnim prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, ne čine povredu niti jednog prava stranke.

 

11. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

11.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

11.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

12. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 28. svibnja 2024.