1

                            Poslovni broj Gž-706/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-706/2024-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., OIB:…, I., koju zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB:…, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3168/17-0 od 18. listopada 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-3168/17-84 od 7. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3168/17-0 od 18. listopada 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3168/17-84 od 7. studenoga 2023. u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.258,32 eur[1]/39.616,40 kuna, sa zakonskim kamatama od 27. rujna 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3168/17-0 od 18. listopada 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-3168/17-84 od 7. studenoga 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.246,39 eur uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje o troškovima iz točke I. navedene presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.967,66 eur uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d. da tužiteljici M. D. isplati iznos od:

11.713,63 eura / 88.256,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 7.203,38 eura / 54.273,87 kuna od 27.09.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 631,21 eura / 4.755,85 kuna od 18.10.2023.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.08.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 10.09.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 281,64 eura / 2.122,04 kn od 11.10.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 10.12.2016.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.01.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.02.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.03.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.04.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.05.2017. g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 10.06.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.07.2017.g. pa do isplate,

na iznos od 360,74 eura / 2.717,97 kn od 11.08.2017.g. pa do isplate

a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.595,54 eura / 19.556,10 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 18. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv dijela navedene presude, kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 5.258,32 eur/39.616,40 kuna tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženici dosude parnični troškovi i troškovi žalbe.

 

3. Tužiteljica je podnijela prijedlog za ispravak presude, podredno žalbu, u kojem predlaže da sud ispravi presudu na način da joj dosudi 8.214,05 eura /61.888,76 kuna, kako je navedeno u obrazloženju, umjesto pogrešno navedenog iznosa od 2.595,54 eura /9.556,10 kuna.

 

4. Nadalje, rješenjem posl. br. Pn-3168/2017-84 od 7. studenoga 202320-32 od 13. svibnja 2022., protiv kojeg stranke nisu podnijele žalbe, odlučeno je:

 

"I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj: Pn-3168/17-80 od 18. listopada 2023. godine u izreci u odnosu na parnični trošak na način da se umjesto "Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužiteljici M. D. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.595,54 eura / 19.556,10 kuna", tako da pravilno ima pisati "Nalaže se tuženiku C. o. d.d. da tužiteljici M. D. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.214,05 eura / 61.888,76 kuna".

 

II. Ispravlja se presuda poslovni broj: Pn-3168/17-80 od 18. listopada 2023. godine u obrazloženju u odnosu na parnični trošak toč. 18 obrazloženja tako da umjesto "Sud je dosudio parnični trošak tužiteljice temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 2.595,54 eura / 19.556,10 kuna", tako da pravilno ima pisati " Sud je dosudio parnični trošak tužiteljice temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 8.214,05 eura / 61.888,76 kuna".

 

III. U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima parnice.

 

7. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene, kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a kako će biti nastavno obrazloženo.

 

8. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, odnosno primjenu čl. 190. st. 2. ZPP, valja odgovoriti da je pravilno sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u više navrata, nastavljajući s raspravljanjem po tako povećanom tužbenom zahtjevu, o istom zahtjevu u konačnome i odlučujući pobijanom presudom, koju preinaku je valjalo dopustiti sukladno odredbi čl. 190. st. 2. u svezi s čl. 191. st. 1 ZPP-a, jer tužiteljica, bez svoje krivnje, tužbu nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je tu preinaku iznimno mogla učiniti do zaključenja glavne rasprave (u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a).

 

9. Naime, u okolnostima u kojima su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe mogla tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio primjerenom za naknadu neimovinske štete, jer tada nije niti mogla znati za nešto što će naknadno biti u primjeni, s obzirom na to da se visina naknade štete u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud RH zauzeo novo pravno shvaćanje.

 

10. Visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske, kojih kriterija se stranke pridržavaju pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva u cilju maksimalnog uspjeha u sporu, budući da tužiteljica u tužbi nije mogla postaviti svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete (jer ni na koji način nije mogla predvidjeti da će se tijekom trajanja postupka navedeni kriteriji na opisani način izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV-47/2020-5, tužiteljica preinačila svoj zahtjev), za zaključiti je da je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. godine.

 

11. Stoga, neosnovano tuženik osporava zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

 

12. Tužiteljici je u predmetnom postupku dosuđena naknada štete pretrpljene u štetnom događaju od 28. srpnja 2016. kada je nastradala kao pješak u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženice I. J. osobnim vozilom reg. oznake ZG-...

 

13. U postupku nije sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, ali je, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporna visina štete.

 

14. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka V. B. tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljede, udarac u meki oglavak, prijelom desnog acetabuluma, udarac u područje desnog prsišta, udarac u područje desnog koljena, trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Trajne posljedice gore opisanih posljedica umanjile su opću, životnu kao i radnu sposobnost za oko 21-22% i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem povećanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužiteljice.

Tužiteljica je pretrpila bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera 5,5 dana do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 14 dana i manjeg intenziteta još tri mjeseca. Primarni strah koji se javlja u trenutku živote ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, jačeg intenziteta bio je u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha, u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo 6 tjedana. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, zatim u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 8 tjedana i potom u smanjenom opsegu 2 sata dnevno kroz idućih 4 tjedana.

 

15. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka ortoped-traumatolog V. P., trajne posljedice umanjenja opće i životne sposobnosti je uvećan za 3 % jer pri prethodnoj procjeni nije cijenjeno oštećenje desnog kuka što je posljedica prijeloma acetabuluma te su opisane posljedice umanjile opću, životnu i radnu sposobnost za oko 25% i u tom obujmu postoji potreba za pojačanim naporom u svakodnevnim aktivnostima tužiteljice. Fizička bol jakog intenziteta tužiteljica je imala u trajanju 6-7 dana do smirivanja akutne boli, srednjeg intenziteta 14 dana, a manjeg intenziteta do povremenog srednjeg intenziteta 3 mjeseca. Kasniji bolovi po svojoj naravi od slabijeg do srednjeg intenziteta ostaju trajno u ovisnosti o fizičkom naprezanju. Primarni strah jačeg intenziteta bio je u momentu ozljeđivanja i životne ugroženosti i bio je kratkotrajan. Sekundarni strah se javlja tijekom liječenja uslijed zabrinutosti za ishod i posljedicu liječenja. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 5-7 dana, srednjeg intenziteta 12-14 dana dok je stanje kasnog straha u trajanju 5-6 tjedana. Tužiteljici je bila potreba tuđa pomoć i njega za svakodnevne higijenske i fiziološke potrebe 4-5 sati dnevno kroz 4 tjedna, zatim 2-3 sata dnevno tijekom 8 tjedana, a potom 2 sata dnevno kroz idućih 4 tjedna.

 

16. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka oftalmologa B. C. tužiteljica je u predmetnom događaju prema medicinskoj dokumentaciji zadobila traumu glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice te je na ponovljenim testiranjima vidnog polja nađeno opisano oštećenje koje se s odmakom vremena pokazalo stacionarnim i koje objektivizira subjektivne iskazane tegobe tužiteljice jer slabije i mutnije vidi osobito sa strane, u obliku trajnih posljedica koje dovode do smanjenja opće životne sposobnosti sa oftalmološkog motrišta je u opsegu do 10%.

 

17. Vještak P. P. je naveo da je bol jačeg intenziteta trajala 5 dana, srednjeg jakog intenziteta 3 tjedna, slabijeg intenziteta daljnja 3 mjeseca. Tzv. primarni strah bio je intenzivan i trajao je koliko i događaj. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, te slabijeg intenziteta 20 dana. Tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja trajao je 3 mjeseca. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice sa kirurškog stanovišta je 25% u kojem će obimu trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna 4 sata dnevno prva 3 tjedna po završetku prve hospitalizacije. Potom je uslijedila druga hospitalizacija, nakon koje je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno tijekom naredna 3 mjeseca. Nadalje tuđa pomoć u obimu od 2 sata dnevno tužiteljici je bila potrebna tijekom sljedeća 2 mjeseca.

 

18. Na ročištu održanom 19.9.2023. stranke su učinile nespornim postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 33% te se za procjenu fizičkih bolova i straha prihvatile nalaz vještaka P. P. u cijelosti kao i činjenicu da naruženosti nema. Stranke su učinile nespornim 400 sati za tuđu pomoć i njegu te satnicu od 3,32 eura / 25,00 kuna kao i da zakonska zatezna kamata teče za tuđu pomoć i njegu od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

 

19. Tuženik u žalbi isto ne osporava, ali osporava primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija, koje je Vrhovni sud RH na sjednici građanskog odjela održanoj 15.06.2020., izmijenio na način da se do tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 % te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete koji su u tijeku.

 

20. Osnovano je zato prvostupanjski sud navedeno uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva. Činjenica, da je tuženik djelomično nadoknadio štetu isplatom iznosa od 51.000,00 kn, u situaciji kada ta šteta nije bila nadoknađena u cijelosti, ne utječe na primjenu izmijenjenih orijentacijskih kriterija za naknadu štete. Tuženik je doista bio dužan tužiteljici još 2017. godine naknaditi štetu primjenom kriterija koji su tada bili na snazi, ali je isto ostvario samo djelomično, pa kada šteta nije već tada nadoknađena u cijelosti (a sam tuženik u žalbi priznaje da šteta u odnosu na kriterij smanjenja životne aktivnosti nije niti po Orijentacijskim kriterijima važećima u vrijeme isplate, nadoknađena u cijelosti), ista je pravilno ocijenjena prema izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima.

 

21. Trajanje postupka te provođenje brojnih vještačenja ne može ići na teret tužiteljice, koja je bila dužna dokazati osnovanost i visinu svog zahtjeva, koji je tuženik u odgovoru na tužbu, te tijekom cijelog postupka, osporavao iznad nesporno isplaćenog iznosa od 51.000,00 kuna.

 

21.1. Nadalje, dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata također je posljedica zakonske odredbe koja isto određuje, a ne teret koji je tuženiku nametnut uslijed okolnosti na koje nije mogao utjecati, kako se sugerira u žalbi.

 

22. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazivanih tjelesnih boli, duševnih boli, pretrpljenog straha, te je na temelju odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) prvostupanjski sud tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imajući na umu kriterije pretrpljenih tjelesnih boli, dosudio iznos od 4.860,11 eura / 36.618,50 kuna, pretrpljenog straha 3.716,24 eura / 28.000,00 kuna, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 4.423,65 eura / 33.330,00 kuna, umanjivši za isplaćeni iznos od 5.939,35 eura / 44.750,00 kuna, te je tako dosudio iznos 7.060,65 eura / 53.198,47 kuna, na iznos 6.005,71 eura / 45.250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2017. pa do isplate, a time je materijalno pravo navedene odredbe pravilno primijenio. Sud je pri tom vodio računa o svim kriterijima koje propisuje navedena odredba kao što su opseg smanjenja životnih aktivnosti, kao i jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha, cilju kojem naknada služi, te okolnostima konkretnog slučaja.

 

23. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH samo su orijentacija i sud iste primjenjuje imajući na umu sve okolnosti slučaja, kao što je u predmetnom postupku i postupio, te je o svom uvjerenju dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

24. Osnovano sud zaključuje i da nakon preinačenja nije nastupila zastara potraživanja s obzirom da je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je određen činjeničnom osnovom postavljenom u tužbi, koja se tijekom postupka nije mijenjala, a samim povišenjem, dakle isključivo kvantitativnom izmjenom istog, nije promijenjena istovjetnost zahtjeva nego je riječ o istom zahtjevu o kojim parnica već teče od podnošenja tužbe.

 

25. Stranke su se usuglasile te čine nespornim tuđu pomoć i njegu 400 sati i satnica u iznosu od 3,32 eura / 25,00 kuna. Sud je dosudio tužiteljici iznos od 1.328,00 eura / 10.005,82 kuna, umanjivši za isplaćeni iznos od 696,79 eura / 5.250,00 kuna, dosudio iznos 631,21 eura / 4.755,85 kuna, a prema odredbi čl. 1095. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. rujna 2023. pa do isplate.

 

26. Sud je dosudio na iznos nematerijalne štete zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za štetu tuženiku, pa do isplate, a prema čl. 1103. ZOO-a, jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

 

27. Radi toga navodi žalbe o tome, da bi tuženik mogao biti u zakašnjenju tek od kada je saznao za nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, objavljene 15.6.2020., nisu utemeljeni na zakonu.

 

28. U preostalom dijelu, u kojem je odlučeno o zahtjevu za naknadu za uništenu odjeću i obuću te razliku između naknade plaće i plaće koja bi bila ostvarena za redovni rad, sud je odlučio na temelju čl. 1085. i čl. 1089. ZOO a što se žalbom posebno eno sprava.

 

29. Tuženik nakon preciziranog tužbenog zahtjeva od 3.10.2023. ističe da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva odnosno djelomičnom povlačenju tužbe te predlaže da se uzme u obzir prilikom odmjeravanja troška. Na glavnoj raspravi održanoj 9.9.2023. stranke su učinile nespornim smanjenja životnih aktivnosti i procjenu bolova straha kao i tuđu pomoć i njegu te je nakon suglasnosti tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, a nakon zaključenja glavne rasprave se utvrdilo da nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva nego ispravku, a što je i precizirano u tužbenom zahtjevu od 3.10.2023.

 

30. Neosnovano tuženik prigovara odluci o troškovima parnice u dijelu, u kojem je sud o istima odlučio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 126/22), odnosno imajući na umu vrijednost predmeta spora od 2,00 eur, za sve poduzete radnje, budući da je isto predviđeno upravo odredbama čl. 2. te Tarife.

 

31. Osnovano se međutim prigovara, da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe, pa kada isto, kao u konkretnom postupku, nije uslijedilo nakon što je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja (do djelomične isplate došlo je već prije podnošenja tužbe) tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, prema kojem je donesena konačna odluka. Zato je za sve provedene radnje tužiteljici trebalo dosuditi naknadu prema vrijednosti predmeta spora od 11.713,63 eur/88.256,35 kuna, pri čemu se, djelomično, osnovano prigovara i primjeni čl. 155. st. 1. ZPP tj. ocjeni suda koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Tako je tužiteljici osnovano dosuđen trošak podneska od 13.12.2017., kojim se očitovala na odgovor na tužbu i dostavila daljnju medicinsku i financijsku dokumentaciju, koja je datirana kasnije od tužbe pa nije mogla, suprotno žalbenim navodima, biti priložena tužbu, ali je za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe i podneska od 13.12.2017. tužiteljici trebalo dosuditi po 100 bodova (umjesto dosuđenih 250), pripremno ročište 50 bodova (umjesto 125), dok se neosnovano prigovara trošku sastava podneska od 1.2.2018. kojem je priložena dokumentacija zatražena na prethodnom ročištu od 25 bodova, te onom od 4.4.2018., kojim se tužiteljica očituje na dopis KVC "S. m." od daljnjih 25 bodova, za ročište od 21.5.2018. trebalo je dosuditi 50 bodova (umjesto 125), troškovi podneska od 15.6.2018. i 5.9.2018. te 2.10.2018. osnovno su dosuđeni u visini 25 bodova, troškovi podneska od 16.1.2019. kojim se tužiteljica očituje na nalaz vještaka, dosuđeni u iznosu od 50 bodova, osnovano su dosuđeni, dok je za pristup ročištu od 3.4.2019. trebalo dosuditi 100 bodova (umjesto 250), troškovi podneska od 9.4.2019. od 25 bodova također su opravdani, kao i troškovi podneska od 4.9.2019., kojim se tužiteljica očituje na nalaz vještaka, dosuđeni u iznosu od 25 bodova, te oni za podnesak od 10.10.2019., kojim je dostavljena daljnja dokumentacija (koja nije postojala u vrijeme podnošenja tužbe) radi vještačenja, od 25 bodova, za pristup ročištu od 10.12.2019. opravdan je trošak od 50 bodova (umjesto 125), za sastav podneska od 16.1.2020., kojim se tužiteljica očituje na nalaz dr. C. opravdano je dosuđen trošak (od 25 bodova), troškovi podnesaka od 4.2.2020. od 250 bodova pravilno iznosi 100 bodova, dok trošak podneska od 24.9.2020. od 50 bodova nije osnovan jer je povišenje tužbe moglo biti obavljeno na ročištu od 14.10.2020., za koje tužiteljici pripada naknada od 100 bodova (umjesto 250), trošak podneska od 1.2.2021. opravdan je u dosuđenom iznosu od 25 bodova, jer se istim tužiteljica očitovala na daljnji nalaz vještaka, trošak pristupa ročištu od 13.5.2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznosi pravilno 25 bodova, (umjesto 62,5), ročištu od 7.10.2021. 50 bodova (umjesto 62,50) trošak podneska od 10.12.2021. kojim se tužiteljica očituje na dostavljenu dokumentaciju pravilno iznosi 100 bodova (umjesto 250), trošak ročišta od 19.4.2022. 100 bodova (umjesto 125), trošak podneska od 19.9.2022. 100 bodova, ročišta od 16.3.2023. 100 bodova, ročišta od 19.9.2023. 100 bodova, što ukupno iznosi 1625 bodova, odnosno 3.250 eur. Na taj iznos treba dodati PDV od 25% odnosno daljnjih 812,50 eur, radi čega trošak zastupanja po Tbr. 7/1, 8/1, 8/3, 9/1 i 9/2 OT iznosi ukupno 4.062,50 eur.

 

31.1. Pri tom treba naglasiti da je tužiteljica tražila samo ispravak odluke o trošku zbog razlike u iznosu dosuđenog troška u izreci i obrazloženju, dok samu tu odluku nije pobijala.

 

31.2. Nadalje tužiteljici pripadaju troškovi vještačenja od 995,42 eur i sudske pristojbe na presudu od 188,47 eura, radi čega ukupni trošak tužiteljice iznosi 5.246,39 eur, te je u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda potvrđena kao pravilna i zakonita.

 

32. U dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.967,66 eur/22.359,83 kn prvostupanjska presuda preinačena i taj dio zahtjeva za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

 

33. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 28. svibnja 2024.

                                                                                              

                                                                                                                             

                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                        Milena Frankić, v.r.