1              Poslovni broj: Gž Ovr-673/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-673/2023-2

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad S., OIB: ..., S., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., protiv ovršenika S. G. T. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica N. M., a nju punomoćnik V. M., odvjetnik u S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2493/2022 od 22. prosinca 2022., 28. svibnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2493/2022 od 22. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem proglašeni su nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom između ovdje ovrhovoditelja i ovršenika, a koji je postupak pokrenut 25. svibnja 2022. na temelju ovršne isprave - Rješenja o ovrsi Grada S., klasa: UP-I-415-01/19-03/1251 od 11. studenog 2019. (točka I. izreke). Također, naloženo je Financijskoj agenciji odmah po primitku pobijanog rješenja izvršiti deblokadu svih računa ovršenika, a koji su blokirani na temelju predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu (točka II. Izreke). Konačno, odbijen je i prijedlog ovrhovoditelja od 17. studenog 2022. za prekid postupka (točka III. Izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ-a).

2.1. Žalba ovrhovoditelja protiv pobijanog rješenja nije osnovana.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. tog članka propisano da se na odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

3.1. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavku 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. t. 7. i t. 9.-11. OZ-a.

4. U konkretnom slučaju, ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to iz razloga što je ovršna isprava-Rješenje o ovrsi Grada S., klasa: UP-I-415-01/19-03/1251 od 11. studenog 2019. poništena rješenjem SD županije, Klasa: UP/II 363-03/22-0002/0045, Ur. broj: 2181/1-10/15-22-0002 od 14. rujna 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

4.1. Navedeno predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a (ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka). S obzirom da spisu prileži odluka-Rješenje SD županije, Klasa: UP/II 363-03/22-0002/0045, Ur. broj: 2181/1-10/15-22-0002 od 14. rujna 2022., a kojom je ovršna isprava nesporno poništena i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

5. U odnosu žalbene navode kojima se osporava odluka prvostupanjskog suda iz točke III. izreke pobijanog rješenja, a u kojoj je, ponavlja se, odbijen prijedlog ovrhovoditelja od 17. studenog 2022. za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Usl-2235/2022, za navesti je kako slijedi.

5.1. Imajući u vidu odredbu članka 9. OZ-a iz koje bi proizlazilo da je u ovršnom postupku predviđen prekid samo radi okolnosti nastalih na strani koje od stranaka postupka, a u kojem se slučaju stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida postavlja privremeni zastupnik da bi se postupak mogao nastaviti i prije nego što taj razlog prestane, ovaj sud u potpunosti prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da se u ovom postupku ne može odrediti prekid do okončanja postupka pred Upravnim sudom, a koji je postupak pokrenut tužbom radi poništenja Rješenja SD županije, Klasa: UP/II 363-03/22-0002/0045, Ur. broj: 2181/1-10/15-22-0002 od 14. rujna 2022. kojim je predmetna ovršna isprava poništena i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

6. Preostali žalbeni navodi ovrhovoditelja svode se na isticanje pogrešne primjene odredaba članka 65. OZ-a od strane prvostupanjskog suda, međutim, takvi žalbeni navodi su u cijelosti irelevantni.

6.1. Kako je već naprijed navedeno, ovršenik je, nakon što je primio obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, predložio sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a nije, naglašava se, predložio sudu donošenje rješenja kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, zbog čega prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 210. stavka 2. OZ-a, pravilno, uopće nije primjenjivao odredbe OZ-a o odgodi ovrhe (članak 65. OZ-a) već odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

6.2. Odredbe članka 65. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a, reguliraju, dakle, odgodu ovrhe (odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava) na prijedlog ovršenika, i to za slučaj da upravo ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje koje od 11 taksativno navedenih objektivnih pretpostavki za odgodu ovrhe. Zbog navedenog, suprotno shvaćanju ovrhovoditelja, sud ne može njegove navode da bi mu potvrđivanjem pobijanog rješenja od strane ovog drugostupanjskog suda nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, razmatrati u okvirima navedene zakonske odredbe iz članka 65. OZ-a. Ovdje je posebno još jednom za naglasiti da je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem se ne može preispitivati pravilnost odluke drugostupanjskog upravnog tijela kojom je poništena ovršna isprava, niti se isti može s uspjehom provesti u slučaju da je ovršna isprava poništena (ukinuta, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka), a što je upravo ovdje slučaj.

7. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 28. svibnja 2024.