1

Poslovni broj: Gž R-37/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-37/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice S. V., OIB: ..., iz B., zastupane po punomoćnici I. T. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva T. M. i P. u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici M. Ć. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5407/2021-15 od 28. studenog 2023., 28. svibnja 2024., 

 

p r e s u d i o   j e  

 

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5407/2021-15 od 28. studenog 2023. preinačuje u točki I. i II. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 370,55 EUR (slovima: tristo sedamdeset eura i pedeset pet centi) bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:

- od 4,11 € od 12.02.2016. do isplate,

- od 12,33 € od 12.03.2016. do isplate,

- od 2,23 € od 12.04.2016. do isplate,

- od 4,11 € od 12.05.2016. do isplate,

- od 1,41 € od 10.06.2016. do isplate,

- od 3,92 € od 12.07.2016. do isplate,

- od 1,35 € od 12.08.2016. do isplate,

- od 11,65 € od 10.09.2016. do isplate,

- od 5,46 € od 12.10.2016. do isplate,

- od 4,11 € od 12.11.2016. do isplate,

- od 15,77 € od 12.01.2017. do isplate,

- od 0,30 € od 11.02.2017. do isplate,

- od 11,53 € od 12.03.2017. do isplate,

- od 9,40 € od 12.04.2017. do isplate,

- od 13,87 € od 13.05.2017. do isplate,

- od 2,52 € od 10.06.2017. do isplate,

- od 8,04 € od 11.07.2017. do isplate,

- od 3,49 € od 12.08.2017. do isplate,

- od 10,24 € od 12.10.2017. do isplate,

- od 4,11 € od 11.11.2017. do isplate,

- od 12,55 € od 12.12.2017. do isplate,

- od 19,42 € od 12.01.2018. do isplate,

- od 10,22 € od 13.02.2018. do isplate,

- od 11,96 € od 13.03.2018. do isplate,

- od 5,36 € od 12.04.2018. do isplate,

- od 23,13 € od 12.10.2018. do isplate,

- od 3,85 € od 13.12.2018. do isplate,

- od 26,55 € od 12.01.2019. do isplate,

- od 4,41 € od 12.02.2019. do isplate,

- od 16,81 € od 12.03.2019. do isplate,

- od 5,80 € od 11.04.2019. do isplate,

- od 17,55 € od 11.05.2019. do isplate,

- od 7,65 € od 11.06.2019. do isplate,

- od 6,85 € od 11.07.2019. do isplate,

- od 6,77 € od 11.09.2019. do isplate,

- od 18,38 € od 11.10.2019. do isplate,

- od 11,49 € od 12.12.2019. do isplate,

- od 5,33 € od 11.01.2020. do isplate,

- od 4,92 € od 11.02.2020. do isplate,

- od 19,26 € od 11.03.2020. do isplate,

- od 0,45 € od 11.04.2020. do isplate,

- od 1,56 € od 11.06.2020. do isplate,

- od 0,32 € od 11.08.2020. do isplate,

- od 0,01 € od 10.10.2020. do isplate,

i to od 12. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za financijsko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj se na dio dosuđenog bruto iznosa od 370,55 EUR (slovima: tristo sedamdeset eura i pedeset pet centi) koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak isplati zakonska zatezna kamata.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 729,27 EUR (slovima: sedamsto dvadeset devet eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude 28. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku K. B. C. Z. iz Z., OIB: ... da tužiteljici S. V. iz B., OIB: ... isplati iznos od 370,55 € / 2.791,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- od 4,11 € / 30,97 kn od 12.02.2016.g. do isplate,

- od 12,33 € / 92,90 kn od 12.03.2016.g. do isplate,

- od 2,23 € / 16,80 kn od 12.04.2016.g. do isplate,

- od 4,11 € / 30,97 kn od 12.05.2016.g. do isplate,

- od 1,41 € / 10,62 kn od 10.06.2016.g. do isplate,

- od 3,92 € / 29,54 kn od 12.07.2016.g. do isplate,

- od 1,35 € / 10,17 kn od 12.08.2016.g. do isplate,

- od 11,65 € / 87,78 kn od 10.09.2016.g. do isplate,

- od 5,46 € / 41,14 kn od 12.10.2016.g. do isplate,

- od 4,11 € / 30,97 kn od 12.11.2016.g. do isplate,

- od 15,77 € / 118,82 kn od 12.01.2017.g. do isplate,

- od 0,30 € / 2,26 kn od 11.02.2017.g. do isplate,

- od 11,53 € / 86,87 kn od 12.03.2017.g. do isplate,

- od 9,40 € / 70,82 kn od 12.04.2017.g. do isplate,

- od 13,87 € / 104,50 kn od 13.05.2017.g. do isplate,

- od 2,52 € / 18,99 kn od 10.06.2017.g. do isplate,

- od 8,04 € / 60,58 kn od 11.07.2017.g. do isplate,

- od 3,49 € / 26,30 kn od 12.08.2017.g. do isplate,

- od 10,24 € / 77,15 kn od 12.10.2017.g. do isplate,

- od 4,11 € / 30,97 kn od 11.11.2017.g. do isplate,

- od 12,55 € / 94,56 kn od 12.12.2017.g. do isplate,

- od 19,42 € / 146,32 kn od 12.01.2018.g. do isplate,

- od 10,22 € / 77,00 kn od 13.02.2018.g. do isplate,

- od 11,96 € / 90,11 kn od 13.03.2018.g. do isplate,

- od 5,36 € / 40,38 kn od 12.04.2018.g. do isplate,

- od 23,13 € / 174,27 kn od 12.10.2018.g. do isplate,

- od 3,85 € / 29,01 kn od 13.12.2018.g. do isplate,

- od 26,55 € / 200,04 kn od 12.01.2019.g. do isplate,

- od 4,41 € / 33,23 kn od 12.02.2019.g. do isplate,

- od 16,81 € / 126,65 kn od 12.03.2019.g. do isplate,

- od 5,80 € / 43,70 kn od 11.04.2019.g. do isplate,

- od 17,55 € / 132,23 kn od 11.05.2019.g. do isplate,

- od 7,65 € / 57,64 kn od 11.06.2019.g. do isplate,

- od 6,85 € / 51,61 kn od 11.07.2019.g. do isplate,

- od 6,77 € / 51,01 kn od 11.09.2019.g. do isplate,

- od 18,38 € / 138,48 kn od 11.10.2019.g. do isplate,

- od 11,49 € / 86,57 kn od 12.12.2019.g. do isplate,

- od 5,33 € / 40,16 kn od 11.01.2020.g. do isplate,

- od 4,92 € / 37,07 kn od 11.02.2020.g. do isplate,

- od 19,26 € / 145,11 kn od 11.03.2020.g. do isplate,

- od 0,45 € / 3,39 kn od 11.04.2020.g. do isplate,

- od 1,56 € / 11,75 kn od 11.06.2020.g. do isplate,

- od 0,32 € / 2,41 kn od 11.08.2020.g. do isplate,

- od 0,01 € / 0,08 kn od 10.10.2020.g. do isplate,

i to od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se K. B. C. Z. iz Z., OIB: ... da tužiteljici S. V. iz B., OIB: ... naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 827,24 eura / 6.232,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 1. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji cjelokupni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove žalbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

 

3. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 6. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te ju obveže na naknadu parničnih troškova ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

6. Pobijanom presudom tužiteljici je dosuđen iznos od 370,55 eura, kako je to tužiteljica i zahtijevala u sređenom tužbenom zahtjevu, pa se s obzirom na navedeni novčani iznos ovaj spor ima smatrati sporom male vrijednosti, zbog čega se na isti primjenjuju procesne odredbe ZPP-a koje reguliraju postupak u sporovima male vrijednosti.

 

6.1. Odluka donesena u sporovima male vrijednosti kojom se završava postupak sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. S obzirom na navedeno, žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu odlučni za ocjenu prvostupanjske presude jer se iz tog razloga žalba u sporovima male vrijednosti ne može podnijeti.

 

6.2. Tuženik se poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika danih tijekom postupka.

 

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge i ne postoji proturječnost na koju ukazuje tuženik. Također nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 370,55 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a koji potražuje tužiteljica kao zaposlenica tuženika. Radi se o iznosu koji joj nije plaćen na odrađene sate prekovremenog rada kao dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a sve za vremenski period od siječnja 2016. do rujna 2020.

 

7.1. Nesporno je između stranaka da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje u rađaonici, da je tužiteljica prekovremene sate odradila na istom radnom mjestu kao i redovni rad te da joj je za redovni rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

 

7.2. Prvostupanjski sud je utvrdio, a na temelju provedenog financijskog vještačenja, na temelju dokumentacije kojom raspolaže tuženik, da u vremenskom periodu od 1. siječnja 2016. do 28. veljače 2020. tuženik po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene radne sate tužiteljici nije isplatio iznos od 225,07 eura, po osnovu neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos od 56,37 eura, te je manje obračunao iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u iznosu od 89,11 eura, ili ukupno za utuženo vremensko razdoblje joj je manje plaćen iznos od 370,55 eura.

 

7.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama iz članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13., 96/15., 29/18.; dalje: KU/2013) i članka 59.a KU/2013, jer da tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenata.

 

7.4. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje: ZR) kojim je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

7.5. Kako je tuženik zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka na sate rada koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu tužiteljici isplatio manju plaću, to je posljedično i naknada za godišnji odmor bila manja, zbog čega joj pripada i isplata po tom osnovu.

 

7.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, dok je visina troška određena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za trošak financijskog vještačenja.

 

8. Tužiteljica je žalbu podnijela samo protiv odluke o naknadi parničnog troška smatrajući da joj pripada parnični trošak upravo u onom iznosu kako je ona to zatražila troškovnikom, odnosno u iznosu od 1.464,47 eura jer da je nagradu za rad punomoćnika tužiteljice trebalo računati prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje u postupku, a ne prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu i u istoj označila kao vrijednost predmeta spora iznos od 10.001,00 kn ili 1.327,23 eura, s obzirom da nije mogla postaviti točno određen tužbeni zahtjev jer nije raspolagala s dokumentacijom koju je trebao po nalogu suda dostaviti tuženik, pa je tek po dostavi dokumentacije i provedenom vještačenju mogla postaviti određen zahtjev na novčanu isplatu, što je ona i učinila na način da je konačnim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 370,55 eura. Isto tako, da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 19. ožujka 2021., a da prvostupanjski sud nije naveo zbog čega je odbio tužiteljici priznati nagradu za sastav tog podneska.

 

8.1. Žalbu protiv odluke o trošku podnosi i tuženik, pa će o obje žalbe biti riješeno u nastavku ove odluke, a nakon što se odgovori na žalbene navode tuženika koji se odnose na glavnu stvar.

 

9. Tuženik ponavlja u svojoj žalbi navode iz odgovora na tužbu i navode koje je isticao tijekom postupka, a to je da se dodaci na otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi računaju na osnovnu plaću kao fiksni dodaci koji ne ovise o odrađenim satima u mjesecu, zbog čega se isti ne mogu dosuđivati i na prekovremene sate, a koji se posebno plaćaju.

 

9.1. Ovakvo pravno shvaćanje tuženika nije pravilno. Člankom 94. ZR-a propisano je pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom. Iz te zakonske odredbe ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već da se međusobno mogu kumulirati.

 

9.2. Prvostupanjski sud je na cijelo utuženo razdoblje primijenio odredbe KU/2013 umjesto i odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19. i 56/20.; dalje KU/2018) koji je također trebalo primijeniti s obzirom na utuženo razdoblje, pa je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu na jednak način.

 

9.3. Člankom 47. KU/2013 i člankom 45. KU/2018 određena je struktura plaće na način da plaću radnika čini osnovica plaće i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

9.4. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada je jedan od dodataka propisan člankom 51. stavak 1. KU/2013 i člankom 49. stavak 1. KU/2018, a dodaci na plaću prema odredbama tih kolektivnih ugovora se međusobno ne isključuju.

 

9.5. Prema članku 57. KU/2013 i članku 55. KU/2018 radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća. Kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnik u djelatnosti zdravstva koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, to joj pripada pravo na dodatak na plaću od 18% do 31. kolovoza 2018., a 21% od 1. rujna 2019.

 

9.6. Prema člancima 59.a KU/2013 i 58. KU/2018 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruje se dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće do 31. kolovoza 2019., odnosno od 8% od osnovne plaće od 1. rujna 2019.

 

9.7. KU/2013 i KU/2018 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati je očigledna jer u protivnom bi stranke u kolektivnim ugovorima izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

 

9.8. Po ocjeni ovog suda, kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ako u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda proizlazi zaključak da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za navedene dodatke na sate prekovremenog rada. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na Sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, a isto je ustaljeno i u važećoj sudskoj praksi.

 

9.9. Kako posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužiteljici u utuženom razdoblju pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, s obzirom da se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prema članku 36. stavak 2. KU/2013 i članku 34. KU/2018, to je pravilno dosuđen i iznos neisplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

9.10. Međutim, člankom 433.a stavak 1. ZPP-a propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

 

9.11. U konkretnom slučaju, tužiteljica u tužbenom zahtjevu ne navodi da potražuje bruto iznos, ali kako se radi o isplati razlike plaće koja se utvrđuje u bruto iznosu, tada se taj utuženi iznos ima smatrati bruto iznosom.

 

9.12. U takvoj situaciji tužiteljici ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, zbog čega je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ovaj sud preinačio pobijanu odluku kako je to navedeno u izreci presude te za taj dio odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. U preostalom dijelu o zateznim kamatama je odlučeno uz pravilnu primjenu članka 92. stavak 4. ZR-a i članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.).

 

10. Kao što je već naprijed rečeno, i tužiteljica i tuženik osporavaju odluku o naknadi parničnog troška.

 

10.1. Po ocjeni ovog suda, odluka o naknadi parničnog troška nije pravilna. Tužiteljica je tužbu podnijela kao stupnjevitu tužbu, pri čemu je u samoj tužbi kao vps označila iznos od 10.001,00 kn, a što sada iznosi 1.327,23 eura. Prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu naložio tuženiku da dostavi svu dokumentaciju o isplaćenoj plaći i obračunatim satima rada za utuženo vremensko razdoblje, a nakon što je tuženik po istom postupio, provedeno je financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da je tuženik po utuženim osnovama tužiteljici manje isplatio novčani iznos od 370,55 eura pa je tužiteljica svojim podneskom od 5. svibnja 2023. konkretizirala svoj zahtjev na navedeni iznos.

 

10.2. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, visina nagrade za rad punomoćnice tužiteljice trebala se računati prema vrijednosti predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja pojedine radnje u postupku, a naknadu parničnog troška trebalo je dosuditi primjenom članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a.

 

10.3. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica bi imala pravo na nagradu za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 199,00 eura te za sastav podneska od 14. listopada 2022. po Tbr.8.1. Tarife u iznosu od 199,00 eura, sve prema troškovniku tužiteljice i vps-u od 1.327,23 eura, a nakon smanjenja vps-a na 370,55 eura imala bi pravo na nagradu za sastav podneska od 5. svibnja 2023. prema Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 16. listopada 2023. prema Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju na iznos od 99,50 eura. Tim iznosima treba dodati i iznos PDV-a od 25%, što iznosi 149,25 eura i trošak vještačenja od 331,27 eura, pa bi ukupan trošak tužiteljice iznosio 1.077,52 eura.

 

10.4. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 19. ožujka 2021. kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika jer su u tom podnesku ponovljeni navodi iz tužbe te se tužiteljica osvrnula na pravna pitanja i sudsku praksu pa troškovi koji su nastali zbog sastavljanja tog podneska nisu bili potrebni za vođenje parnice. Isto tako, tužiteljici se ne priznaje niti trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da na to ročište nije pristupila, kao ni za sastav podneska od 21. listopada 2022. kojim je obavijestila sud o plaćenom predujmu za vještačenje.

 

10.5. S obzirom na smanjenje tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon provedenog vještačenja, po ocjeni ovog suda za dio troškova koji se tužiteljici priznaju prema vps-u od 1.327,23 eura treba primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a te dio tih troškova dosuditi tužiteljici prema njezinom uspjehu u postupku. Tužiteljica je u odnosu na označenu vrijednost predmeta spora prije postavljanja određenog tužbenog zahtjeva na isplatu uspjela u osnovi sa 100%, a u visini sa 30%, pa bi njezin ukupan uspjeh bio 65%. Od tog uspjeha treba odbiti uspjeh tuženika od 35%, pa proizlazi da je uspjeh tužiteljice 30%. Zbog toga joj u tom postotku tuženik treba naknaditi trošak koji iznosi 497,50 eura, a sastoji se od troškova priznatih tužiteljici za sastav tužbe i podneska od 14. listopada 2022. uz uvećanje za iznos PDV-a, odnosno iznos od 149,25 eura. Nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužiteljici treba dosuditi trošak prema članku 154. stavak 1. ZPP-a u cijelosti, a radi se o iznosu od 248,75 eura, odnosno trošku za sastav podneska od 5. svibnja 2023. i zastupanje na ročištu 16. listopada 2023. uz uvećanje za iznos PDV-a. Navedenim iznosima treba dodati i iznos predujma za vještačenje od 331,27 eura pa bi ukupni trošak kojeg bi tuženik bio dužan naknaditi tužiteljici iznosio 729,27 eura kako je to i dosuđeno ovom odlukom.

 

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove odluke primjenom članka 373. točka 3. i članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

Koprivnica, 28. svibnja 2024.