1              Broj: Gž-766/2022-6

              Broj: Gž-766/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. A. C. iz K., OIB:…, zastupan po punomoćniku L. R., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, zastupan po OD K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno broj: P-224/2022. od 23. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno broj: P-224/2022. od 23. kolovoza 2022. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno broj: P-224/2022. od 23. kolovoza 2022. utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje su sklopili tužiteljica i tuženik i to Ugovora od 28. lipnja 2005. u članku 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te u članku 3. u dijelu kojim je propisano da se kredit otplaćuje u  kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF za devize na dan dospijeća odnosno dan plaćanja kao i Ugovora od 27. lipnja 2006. u članku 2. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te u članku 4. u dijelu u kojem je propisano da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, pa da stoga navedene odredbe Ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (točka I. izreke).

              Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati ukupno preplaćeni novčani iznos od 160.544,07 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos preplate kako je pobliže navedeno u izreci (točka  II. izreke), kao i da joj naknadi parnične troškove u iznosu od 21.898,86 kuna (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

              2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tuženika je osnovana.

              5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05.,  2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

              6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi dva Ugovora o kreditu i to od 28. lipnja 2005. i 27. lipnja 2006. u članku 2. i 3. odnosno 2. i 4. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te u dijelu u kojem je propisano da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, a slijedom toga i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa od 160.554,07 kuna sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos razlike.

              7. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 29. lipnja 2022. smatrajući da se ne radi o preinaci tužbe već o smanjenju iznosa kojeg je tužiteljica potraživala tužbom od 166.271,36 kuna na 160.544,07 kuna.

              8. S pravom međutim tuženik u žalbi navodi da je knjigovodstveno financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica s osnove tečajne razlike anuiteta preplatila iznos od ukupno 153.108,25 kuna, dok je s osnove tečajne razlike troškova i naknada preplatila iznos od 7.435,82 kuna.

              Tužiteljica je naknadno, u fazi glavne rasprave, podneskom od 29. lipnja 2022. preinačila točku II. tužbenog zahtjeva na način da je zahtijevala isplatu iznosa od 160.544,07 kuna što bi značilo da tužiteljica nije specificirala točku II. tužbenog zahtjeva na način da je utuženi iznos uskladila sa nalazom vještaka utvrđenim iznosom preplate s osnove tečajne razlike anuiteta odnosno iznosom od 153.108,25 kuna nego je tužbu preinačila odnosno proširila na način da je tužbenim zahtjevom obuhvatila sada i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa s osnove tečajne razlike troškova i naknada iako te iznose nije potraživala tužbom.

              Prvostupanjski sud o tome odnosno o iznosu od 7.435,82 kuna ne obrazlaže ništa ali ga dosuđuje onako kako je zatraženo u ukupnom iznosu od 160.544,07 kuna.

              9. Prema stanju spisa tuženik je, a kako navodi i u žalbi podneskom od 8. srpnja 2022. prigovorio nalazu vještaka ali sud protivno odredbi članka 260. Zakona o parničnom postupku vještaka nije pozvao na ročište za glavnu raspravu dana 11. srpnja 2022. čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku.

              Pravilno je naime, da vještak iznosi nalaz i mišljenje usmeno s tim da sud može odlučiti da on iznese nalaz i mišljenje i usmeno i pisano ali nikada samo pisano osim ako se stranke tako izričito sporazume.

              10. Prvostupanjski sud je odbio predložene dokaze od strane tuženika saslušanjem bivših djelatnika L. M. i L. V., te javnog bilježnika i tužiteljice na okolnost da su stranke prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale o sada spornim odredbama oba Ugovora o kreditu, te da su iste bile tužiteljici pojašnjene smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke a da odluka suda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove sukladno odredbi članka 502a. i članka 502c. Zakona o parničnom postupku te članka 118. Zakona o zaštiti potrošača/14.

              11. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021. od 30. lipnja 2022., dakle prije donošenja pobijane presude, u istovjetnom predmetu Ustavni sud je zauzeo pravno shvaćanje da je podnositelju tužbe povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava s aspekta prava na jednakost oružja time što je prvostupanjski sud odbio prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke o davanju odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora odnosno u predugovornoj fazi jer ova činjenica nije utvrđivana po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

              12. Stoga se prihvaćaju žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud zbog ovog propusta onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom čime je počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, a zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

              13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku uvažiti žalbu tuženika te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otkloniti navedene povrede te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

Vukovar, 27. svibnja 2024.

              Predsjednik vijeća:

              Željko Marin,v.r.