1

Poslovni broj: 15 Gž-676/2023-4

 

                           

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

        STALNA SLUŽBA U POŽEGI

              Sv. Florijana 2, Požega

 

Poslovni broj: 15 Gž-676/2023-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u  Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi,  u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ured Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. ceste d.o.o., Z.,  OIB: …, zastupanog po generalnom punomoćniku M. K., dipl. pravniku, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4079/2011-34 od 7. prosinca 2016.,  u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4079/2011-34 od 7. prosinca 2016.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

                           

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Tuženik H. ceste d.o.o., Z. dužan je tužitelju H. U. Z. O., Z. platiti iznos od ukupno 39.771,87 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 38.747,87 kn teče od 08.01.2011. do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena (trenutno iznosi 14% godišnje), na iznos od 475,00 kn od 26.09.2009. do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena (trenutno iznosi 14% godišnje), na iznos od 366,00 kn od 18.11.2008.g. do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena (trenutno iznosi 14% godišnje), na iznos od 183,00 kn od 07.07.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena (trenutno iznosi 14% godišnje), kao i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena (trenutno iznosi 14% godišnje), tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."  

 

1.1. Nakon donošenja drugostupanjske odluke ovog suda broj Gž-232/2017 -2 od 20. studenog 2017, kojom je preinačena prvostupanjska presuda, povodom podnesene revizije tuženika, Vrhovni sud RH je odlukom broj Rev-1137/2022-2 od 30. kolovoza 2023. ukinuo drugostupanjsku presudu i vratio predmet u drugostupanjski stadij odlučivanja o podnesenoj žalbi tužitelja.

 

2. Tužitelj žalbom pobija presudu suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) koju u žalbi ističe tužitelj ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je prvostupanjski sud obrazložio sva bitna činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, tako da pobijana presuda nije nerazumljiva, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, tako da se pobijana odluka u žalbenom postupku može ispitati. Osim toga ovaj sud smatra i da je prvostupanjski sud u smislu članka 8. ZPP-a ocijenio sve bitne činjenice i dokaze koji su tijekom postupka izvedeni, tako da nije osnovano ni tužiteljevo sadržajno u žalbi isticanje postojanja relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s navedenim člankom 8. ZPP-a. Ispitujući nadalje pobijanu presudu te pazeći   po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na ostale apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka,  ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka  354. stavka 2.  točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a.

 

6. Činjenično stanje koje se također osporava podnesenom žalbom je po prvostupanjskom sudu pravilno i potpuno utvrđeno, tako da je žalba i u tom dijelu neosnovana. Naime, predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja koji je u cijelosti podmirio štetu nastalu oštećeniku N. V. u prometnoj nesreći za koju je u parničnom predmetu istog prvostupanjskog suda broj Pn-3919/02 utvrđeno da je odgovoran vozač nepoznatog motornog vozila. Prethodno tom parničnom postupku protiv oštećenika je vođen kazneni postupak u Općinskom sudu u Rijeci broj K-705/99, te je isti N. V. pravomoćno oslobođen odgovornosti za nastanak te prometne nesreće. U oba ta sudska predmeta se kroz dokazni postupak provlačilo pitanje postojanja masne mrlje na kolniku koja je po tvrdnjama N. V. i mišljenjima sudskih  prometnih vještaka danim u tim postupcima, mogla doprinijeti destabilizaciji vozila N. V. kao konkurirajući uzrok nastanka konkretne prometne nesreće, koju je prouzrokovalo nepropisno kretanje nepoznatog vozila. U tim sudskim postupcima su prometni vještaci iskazivali o postojanju masne mrlje na kolniku ceste gdje je došlo do prometne nesreće na temelju uvida u fotografije iz fotoelaborata sačinjenog prilikom očevida na licu mjesta, jer postojanje masne mrlje na kolniku nije bilo naznačeno u pismenom zapisniku o očevidu policijskih službenika.

7. Budući u izreci pravomoćne parnične presude prvostupanjskog suda broj Pn-3919/02, kao niti u kaznenoj presudi Općinskog suda u Rijeci broj K-705/99, nije utvrđena odgovornost tuženika H. c d.o.o. za propust u održavanju kolnika ceste gdje se dogodila prometna nesreća, a sud u ovom parničnom postupku može biti vezan samo izrekama pravomoćnih presuda, osnovanost svog regresnog zahtjeva za isplatu polovine novčanog iznosa na ime utvrđene i isplaćene štete, tužitelj je u odnosu na tuženika morao dokazati u ovom parničnom postupku.

7.1. Tužitelj je osnovanost svog tužbenog zahtjeva prema tuženiku utemeljio  na činjenici postojanja masne mrlje na kolniku koja je po njegovom mišljenju djelomično utjecala na nastanak prometne nesreće, te je u pravcu utvrđivanja osnovanosti tog zahtjeva prvostupanjski sud izveo predložene dokaze saslušanja svjedoka N. V., te je provedeno prometno vještačenje po sudskom vještaku N. E.. Prometni vještak je u svom nalazu i mišljenju iskazao da se ne može utvrditi postojanje masne mrlje na asfaltnom kolniku ceste, jer ista nije navedena u policijskom zapisniku o očevidu, u kojem stoji samo da je kolnik mokar i klizav te da je vrijeme kišovito. Utvrđivanje te bitne činjenice nije bilo moguće ni uvidom u fotografije o kojima su se očitovali sudski vještaci u ranije vođenom kaznenom i parničnom postupku, iako je prvostupanjski sud iste pokušao pribaviti, a to iz razloga što je kazneni spis u kojem se nalazio fotoelaborat očevida, nakon proteka roka čuvanja bio uništen. Saslušani svjedok je u svom iskazu potvrdio postojanje sporne masne mrlje, ali prvostupanjski sud prilikom ocjene istinitosti tog iskaza nije istom povjerovao, jer je iskaz u suprotnosti sa podacima iz zapisnika o očevidu, a koji ima dokaznu snagu javne isprave.

8. Zbog navedenog prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik zbog propuštanja svoje obveze o održavanju kolnika javne ceste u ispravnom stanju, što uključuje i otklanjanje nečistoća na asfaltu koje mogu utjecati na sigurnost vožnje, odgovoran za nastanak prometne nesreće u kojoj je sudjelovao vozač N. V. sa svojim vozilom, pa da stoga nije niti regresno odgovoran tužitelju za isplatu bilo kojeg dijela isplaćene naknade štete nastale u toj prometnoj nesreći.

9. Naprijed navedeno mišljenje i pravno stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, zbog čega se podnesena žalba tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanom, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio da je podnesena tužba tužitelja neosnovana.

10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe i trošak sudske pristojbe, jer tužitelj sa svojom žalbom u drugostupanjskom postupku nije uspio. Zahtjev za naknadu troškova revizijskog postupka nije bio postavljen, pa o istim troškovima nije odlučivano.

11. Zbog svega iznesenog temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Požegi, 27. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                                Branimir Miljević