1

Poslovni broj: Gž Ovr-226/2024-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-226/2024-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. T., OIB: ..., iz T., zastupanog po punomoćnici M. P. I., odvjetnici u B. M., protiv ovršenika D. V. kao nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva D. V., OIB: ..., iz B. M., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1685/2024-6 od 8. travnja 2024., dana 27. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1685/2024-6 od 8. travnja 2023.:

 

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate glavnice u iznosu od 28.686,95 EUR-a i pod točkom II. izreke kojom je ovrhovoditelju odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a,

 

- preinačuje pod točkom I. izreke u odnosu na zatraženu stopu zatezne kamate na glavnicu i rješava da zatezna kamata na pojedinačne iznose glavnice teče i to:

- na iznos od 1.638,82 EUR od 01. listopada 2013.

- na iznos od 5.341,96 EUR od 01. listopada 2013.

- na iznos od 1.266,18 EUR od 01. prosinca 2013.

- na iznos od 537,53 EUR od 31. srpnja 2013.

- na iznos od 447,94 EUR od 01. kolovoza 2013.

- na iznos od 1.472,84 EUR od 05. rujna 2013.

- na iznos od 58,40 EUR od 01. listopada 2013.

- na iznos od 896,31 EUR od 09. studenoga 2013.

- na iznos od 802,49 EUR od 01. siječnja 2014.

- na iznos od 6.965,03 EUR od 01. listopada 2014.

- na iznos od 5.371,29 EUR od 01. prosinca 2014.

- na iznos od 59,73 EUR od 01. prosinca 2014.

- na iznos od 1.204,79 EUR od 16. listopada 2014.

- na iznos od 273,24 EUR od 30. listopada 2014.

- na iznos od 1.216,69 EUR od 07. prosinca 2014.

- na iznos od 335,32 EUR od 10. prosinca 2014.

- na iznos od 798,39 EUR od 16. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

 

- preinačuje pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u odnosu na stopu zatezne kamate i rješava da na dosuđeni trošak zatezna kamata teče od 8. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1685/2024-6 od 8. travnja 2024., koje je izdano sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršni zakon (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje u tekstu: OZ), prvostupanjski sud je, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 2. travnja 2024., donio na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice OV-2459/2014 solemnizirane po javnom bilježniku D. M. iz B. M. dana 2. travnja 2014., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 28.686,95 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose opisane u izreci rješenja o ovrsi, kao i troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, te odredio ovrhu na nekretninama ovršenika upisanim u zk.ul.br. 266, 1581, 1685 i 2613 k.o. B. M.. Navedenim rješenjem određena je ovrha na nekretnini ovršenika sukladno odredbi čl. 80. OZ-a.

 

2. Navedeno rješenje o ovrsi pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik, navodeći da zadužnica kao javnobilježnička isprava nije ovršna u smislu odredbe čl. 28. st. 1. OZ-a i da ista ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. OZ-a, da u spis ovršna isprava nije dostavljena u izvorniku, da je ovrha određena na nekretninama koje se izuzimaju iz ovrhe obzirom se radi o poljoprivrednom zemljištu potrebnom za uzdržavanje članova ovršenikove obitelji (sve čestice osim kčbr. 3032 upisane u zk.ul.br. 1581 k.o. B. M.), ističe prigovor zastare te predlaže u smislu odredbe čl. 5. st. 2. OZ-a ograničiti predmet ovrhe na nekretnine dostatne za podmirenje tražbine. Predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu jer je predmet nedopustiv radi izuzimanja, a u odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a uputiti ga na parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

 

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve žalbene navode ovršenika te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.

 

4. Žalba ovršenika nije osnovana, osim u dijelu zatražene stope zateznih kamata na dosuđene pojedinačne iznose glavnice i dosuđeni trošak ovršnog troška.

 

5. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. OZ. Imajući u vidu da ovršenik od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave sadržajno ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a (da isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava), čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a (da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti) i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je, pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, odredivši ovrhu na nekretnini ovršenika temeljem čl. 80. OZ-a.

 

6. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da predmetna bjanko zadužnica nije ovršna isprava i da nije stekla svojstvo ovršnosti. Naime, odredbom čl. 214. st. 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku, te se takva isprava izdaje u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Stavkom 7. istog članka određeno je da isprave iz stavaka 1. i 2. tog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Dakle, Ovršni zakon bjanko zadužnici u odredbi čl. 215. st. 3. vezi čl. 214. st. 7. OZ-a daje značaj pravomoćnog rješenja o ovrsi, radi čega ista ne može biti opskrbljena klauzulom ovršnosti koju u smislu odredbe čl. 36. st. 2. OZ-a daje sud ili tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju. Kako potvrda ovršnosti nije pretpostavka za određivanje ovrhe temeljem bjanko zadužnice, a niti se može tražiti da bjanko zadužnica sadrži potvrdu ovršnosti, a bjanko zadužnica je ovršna isprava u smislu čl. 23. toč. 5. OZ-a, to su žalbeni navodi ovršenika kojima se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a ocijenjeni neosnovanim.

7. Žalbeni navodi ovršenika da su nekretnine (osim kčbr. 3023) na kojima je određena ovrha izuzete iz ovrhe, sadržajno predstavljaju prijedlog ovršenika za izuzimanje iz ovrhe u smislu odredbe čl. 91. st. 1. OZ-a, o kojem je prijedlogu nadležan odlučiti prvostupanjski sud.

 

8. Ovršeni u žalbi ističe prigovor zastare, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, ali o tom žalbenom razlogu nije ovlašten odlučiti ovaj sud, te će o tom žalbenom razlogu u nastavku postupka u okviru svoje nadležnosti odlučiti prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a. 

 

9. Protivno žalbenim navodima ovršenika, ovrhovoditelj je dostavio bjanko zadužnicu u izvorniku (list 29 do 31 prvostupanjskog spisa), pa je taj žalbeni navod ovršenika proturječan stanju spisa.

 

10. Međutim, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na stopu zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose glavnice i trošak ovršnog postupka. Naime, prijedlog za ovrhu podnesen je protiv ovršenika kao nositelja OPG.

 

10.1. Pojam trgovca određen je čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) prema kojoj je odredbi trgovac, osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, dok je odredbom čl. 3. st. 2. ZTD-a propisano da osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu tog Zakona samo ako je to u tim propisima određeno. Prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivredi (''Narodne novine'' broj 30/2015, dalje: ZOP) obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je fizička osoba ili skupina fizičkih osoba članova zajedničkog domaćinstva, koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim ili unajmljenim proizvodnim jedinicama.

 

10.2. Dakle, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je posebna zajednica koja počiva, s jedne strane, na obiteljskoj povezanosti svojih članova, a s druge strane na slobodnoj volji sudjelovanja u zajedničkom bavljenju poljoprivrednom djelatnošću, te je nositelj prava i obveza OPG fizička osoba koju članovi OPG biraju među sobom i jedini je od članova koji nastupa kao trgovac u pravnom prometu prema trećima u svoje ime, a za račun svih članova, ali nositelj prava i obveza OPG-a nije trgovac u smislu odredbe čl. 3. st. 1. i st. 2. ZTD-a te čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivredi, pa se stoga u odnosu na nositelja OPG-a stopa zatezne kamate određuje kao u ostalim odnosima uvećanjem za pet postotnih poena (do 31. srpnja 2015.), odnosno za tri postotna poena (od 1. kolovoza 2015. pa nadalje).

 

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi pod točkom I. izreke u dijelu koji se odnosi na glavnicu i pod točkom II. izreke u odnosu na dosuđeni trošak postupka, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom I. i II. izreke u odnosu na stopu zatezne kamate na način opisan u izreci ovog rješenja.

 

U Varaždinu 27. svibnja 2023.