Poslovni broj:  Gž -321/2023-8

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                       Poslovni broj: Gž -321/2023-8.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz R., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima u O. D. B. i P., j.t.d. iz Z., protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: …, zastupane po punomoćniku T. S., dipl. iur kod tuženika, te umješača na strani tuženika C. Š. d.o.o. Š., zastupane po zakonskom zastupniku direktoru A. M., a ovaj po punomoćnici J. M. dipl. iur kod umješača, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 27. siječnja 2023., poslovni broj: 39 Pn-32/2020, u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

I. Žalbe tuženika Hrvatske ceste d.o.o. i umješača C. Š. d.o.o. odbijaju se kao neosnovane, dok se žalba tužitelja J. M. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 27. siječnja 2023. poslovni broj: Pn-32/2020:

 

1. potvrđuje u točki I. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da isplate tužitelju J. M. s osnova naknade štete novčani iznos od 1.513,04 eura/11.399,99 kuna[1] sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate;

 

2. potvrđuje u točki II. izreke;

 

3. preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka, tako da se nalaže tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. da tužitelju J. M. na ime naknade parničnog troška isplate iznos od 3.994,36 eura/30.095,56 kuna1 (umjesto iznosa od 3.966,76 eura/29.877,55 kuna1).

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb da isplati tužitelju s osnova naknade imovinske štete novčani iznos od 1513,04 eura/11.399,99 kuna, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3966,76 eura/29.877,55 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan. 

 

II. U preostalom dijelu za iznos od 378,26 eura/2.849,99 kuna tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."

 

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbe su pravovremeno izjavili tužitelj, tuženik i umješač.

 

2.1. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze s obzirom da ne postoji njegov doprinos nastanku štete. Navodi kako je vozio daleko ispod zakonom ograničene brzine kretanja za mjesto nezgode, a nesreća u danim okolnostima ne bi bila izbjegnuta ni pri manjim brzinama kretanja, s obzirom da svaka nagla reakcija na volan ili kočnicu u uvjetima kliskog kolnika bez obzira na brzinu kretanja može uzrokovati destabilizaciju vozila. U dijelu žalbe kojom se osporava odluka o troškovima postupka tužitelj navodi kako se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sastavljanje podnesaka kojima se odgovara na navode prigovora ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka odvjetniku treba priznati naknada prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, a sud tužitelju uopće nije priznao nagradu za podneske koji su predani na sud nakon ukidbene odluke a kojima se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Ž., te prigovore tuženika i umješača. Dalje, navodi kako je tijekom postupka imao troškove za provođenje dva prometna vještačenja, te troškove dopune navedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 909,00 eura, a navedeni trošak je sud bio dužan priznati tužitelju u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, s obzirom da se radilo o trošku koji je bio neophodan za vođenje parnice. Predlaže stoga prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u skladu s žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

 

2.2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako je nalaz i mišljenje vještaka Ž. izrađen u cijelosti pogrešno, te ga kao takvog nije ni trebalo uzeti u obzir. To zato što vještak Ž. izrađuje dinamiku načina nastanka prometne nezgode pod pretpostavkom da je vozilo umješača dijelom ralice prešlo u kolnički trak vozila tužitelja, a navedeno je pravomoćno utvrđeno kao netočno, tj. utvrđeno je da je ralica u cijelosti bila u svojoj kolničkog traci, jer je tako proizlazilo iz nalaza i mišljenja vještaka P., koji je u međuvremenu preminuo. Kako zbog činjenice smrti vještaka P. nije bilo moguće provesti dokaz usuglašavanjem vještaka, predloženo je novo vještačenje koje nije izvedeno. Tuženik dalje u žalbi navodi da je iz izvedenih dokaza vidljivo da je predmetna dionica ceste uredno očišćena od snijega, dan ranije posuta radi sprečavanja poledice, te je u trenutku prometne nezgode ponovno posipana, a prvostupanjski sud unatoč tome ipak obvezuje tuženika da tužitelju naknadi štetu. U žalbi se dalje ističe kako se taj dan na toj dionici osim tužiteljeve, nije dogodila niti jedan druga prometna nezgoda. Predlaže stoga žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predlaže ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.3. I umješač je žalbu uložio zbog svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavku 1. ZPP-a. Prvenstveno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Žalbom ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, kao i relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. i 261. stavkom 3. ZPP-a, jer mu nije pružena mogućnost neposrednog obraćanja vještaku postavljanjem pitanja, neovisno o tome jesu li stranke imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, navodi kako je u svom podnesku od 15. lipnja 2022. iznio obrazložene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Ž., pa je i zbog toga prvostupanjski sud bio dužan provesti dokaz usmenim saslušanjem navedenog vještaka na ročištu za glavnu raspravu, što je isti propustio učiniti. Nadalje, ističe kako prvostupanjski sud pogrešno poklanja vjeru vještačkom nalazu vještaka Ž.. Zaključno navodi da nema uzročno posljedične veze između tuženikove djelatnosti redovnog održavanja cesta i predmetne prometne nezgode, pa predlaže da se njegova žalba uvaži i da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Trošak žalbe ne traži.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane, dok je žalba tužitelja osnovana samo djelomično i to u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

5. Suprotno navodima žalbi, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbama.

 

5.1. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, kao i relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. ZPP-a, na koju umješač ukazuje u žalbi, ovaj drugostupanjski sud postupio je sukladno članku 373.b stavku 3. ZPP-a, te je dopisom od 18. svibnja 2023. vratio spis prvostupanjskom sudu uz napomenu da je potrebno podnesak umješača od 15. lipnja 2022. u kojemu je umješač iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka M. Ž. dostaviti vještaku na očitovanje, te potom zakazati raspravu na kojoj će strankama i umješaču omogućiti da vještaku neposredno postavljaju pitanja u vezi sa danim nalazom i mišljenjem. Prvostupanjski sud je postupio po uputi, dostavio je podnesak umješača vještaku koji se na primjedbe iz podneska očitovao podneskom od 30. listopada 2023. (strana 445. – 448. spisa), a 7. prosinca 2023. održao je i raspravu na kojoj je omogućio vještaku da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno, a strankama je dao mogućnost da vještaku neposredno postavljaju pitanja u vezi sa danim nalazom i mišljenjem, čime je otklonjena uočena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, kao i relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. i 261. ZPP-a, na koju je umješač ukazivao u žalbi.

 

5.2. U vezi sa naprijed navedenim ovaj drugostupanjski sud je postupio i sukladno članku 373.b stavku 5. ZPP-a, te je na sjednicu vijeća koja je održana 24. svibnja 2024., pozvao stranke.

 

5.3. Ispitujući dalje pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, a i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da su počinjene bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu koja je nastala na njegovom osobnom automobilu uslijed prometne nezgode koja se dogodila 16. veljače 2012. na državnoj cesti … u smjeru K. – D., a za koju prometnu nezgodu je odgovoran tuženik, jer je neadekvatno održavao kolnik koji je u trenutku štetnog događaja bilo zaleđen, uslijed čega je došlo do zanošenja tužiteljeva osobnog vozila koje je udarilo u zaštitnu ogradu, a potom i u teretno vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera, zbog čega je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

 

- da se prometna nezgoda dogodila 16. veljače 2012. na državnoj cesti … između mjesta K. i grada D.;

- da se tužitelj kretao svojim osobnim automobilom iz smjera R. prema D.;

- da je kolnik u trenutku prometne nezgode bio sklizak i zaleđen i da na istom, prilikom očevida nisu zatečene čestice soli, pijeska ili nekog drugog materijala;

- da je tužitelj prilikom izlaska iz zavoja primijetio da mu iz suprotnog smjera u susret dolazi teretno vozilo sa ralicom zbog čega je pritisnuo kočnicu uslijed čega je došlo do proklizavanja njegova vozila, te je prvo udario u zaštitnu ogradu sa desne strane, a potom nakon rotacije vozila sa zadnjom stranom vozila udario je i u ralicu, uslijed čega je na njegovu vozilu nastala šteta.

 

7.1. U prvostupanjskom postupku provedena su dva prometna vještačenja. Vještačenje po vještaku dr.sc. Z. P., a potom i po vještaku M. Ž., dipl.ing. Iz njihovih nalaza i mišljenja proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 16. veljače 2012. u 7,25 sati, da je tužitelj upravljao osobnim automobilom marke Opel Astra registarske oznake … od smjera istoka prema zapadu, sjevernom kolničkom trakom …, da je dolaskom do mjesta događaja nakon izlaska iz desnog nepreglednog zavoja naglo reagirao na kočnicu uočivši iz suprotnog smjera nailazak teretnog vozila marke Mercedes s ralicom, da je nastupom kočenja po zaleđenom i neposutom kolniku, vozilo tužitelja u zanošenju prednjim dijelom vozila udarilo u metalnu zaštitnu ogradu uz sjeverni rub kolnika, a nakon toga se zarotiralo, te je zadnji dio vozila prešao na južnu kolničku traku gdje je došlo do sraza s ralicom teretnog vozila Mercedes, koje se kretalo južnom kolničkom trakom od smjera zapada prema istoku. Oba vještaka u svojim su nalazima i mišljenjima naveli da je brzina kretanja tužiteljeva vozila u nastupu kritične situacije, na početku zanošenja iznosila između 50 ili 51 km/h (vještak P.) odnosno 51,94 km/h (vještak Ž.).

 

7.2. Njihovi nalazi i mišljenja razlikuju se u dijelu u kojem vještak dr.sc. Z. P. navodi da je desni kolnički trak, kojim se kretalo teretno vozilo, bio čist i prohodan za promet, da se smet snijega nalazio izvan kolnika, a djelomično i na rubu kolnika, te da ralica koja se nalazila na teretnom vozilu nije niti u jednom dijelu prešla preko središnje linije razdvajanja prometnih traka, dok je vještak M. Ž., dipl.ing. u svom vještačenju istaknuo da je do nagle reakcije tužitelja na kočnicu došlo nakon što je isti izašavši iz nepreglednog zavoja uočio iz suprotnog smjera nailazak teretnog vozila Mercedes s ralicom, kojoj se lijevi kut nalazio na sjevernoj kolničkoj traci po kojoj se kretao tužitelj. Vještak Ž. u svom je nalazu i mišljenju istaknuo da se ne slaže sa onim dijelom mišljenja vještaka P. u kojem isti navodi da je kolnik bio čist, to zato što je iz priloženih fotografija vidljivo da je kolnik bio sužen za smet snijega širine oko 0,4 metra, koji se nalazio na južnoj prometnoj traci uz rub kolnika.

 

7.3. Prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje oba vještaka u dijelu u kojem isti navode da je kolnik bio sklizak i zaleđen, ali prihvaća nalaz vještaka P. u dijelu u kojem je isti naveo da ralica na teretnom vozilu nije prešla preko središnje linije razdvajanja (dok je vještak Ž. tvrdio da je prešla) i to stoga što je tako utvrđeno u pravomoćnom dijelu presude koja je donesena pod poslovnim brojem: Pn-23/2015, u kojemu je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na C. O., dok je u dijelu u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o. presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. ožujka 2020., poslovni broj: Gž-377/2018-2).

 

7.4. Ovaj stav prvostupanjskog suda nije pravilan. To stoga što je presuda poslovni borj: Pn-23/2015 od 26. siječnja 2018. pravomoćna samo u odnosu na tuženicu C. O., a ne i u odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., zbog čega je bilo dopušteno u ovom postupku činjenično stanje utvrditi drugačije u odnosu na presudu kojom je reguliran odnos između tužitelja i C. O..

 

8. Međutim i neovisno o činjenici je li ili nije teretno vozilo marke Mercedes sa ralicom neposredno prije štetnog događaja lijevim bočnim dijelom djelomično bilo na kolničkoj traci kojom se kretao tužitelj, činjenica je da je do prometne nezgode došlo jer je tužitelj, izlaskom iz nepreglednog zavoja, uočio teretno vozilo sa ralicom koje je dolazilo iz suprotnog smjera, da je naglo reagirao pritiskom na kočnicu, a uslijed takve njegove reakcije (i neprilagođene brzine kretanja tužiteljeva vozila) na zaleđenom kolniku, došlo je do destabilizacije vozila, što je u konačnici dovelo do zanošenja vozila koje je prednjim dijelom udarilo u metalnu zaštitnu ogradu uz sjeverni rub kolnika, nakon čega se vozilo tužitelja zarotiralo, te je njegov zadnji dio prešao na južnu kolničku traku, gdje je došlo do sraza sa ralicom teretnog vozila koje se kretalo južnom kolničkom trakom od smjera zapada prema istoku.

 

8.1. Dakle, primarni uzrok štetnog događaja je zaleđen, neposut i klizav kolnik za koji je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, odgovoran tuženik koji je propustio u dovoljnoj mjeri pristupiti čišćenju i preventivnom posipanju kolnika rasutom soli i sipinom, što je u konkretnoj situaciji dovelo do nastanka štetnog događaja. Neosnovano tuženik i umješač u žalbi ističu kako je predmetna dionica ceste uredno očišćena od snijega, dan ranije posuta radi sprečavanja poledice, te je u trenutku prometne nezgode ponovno posipana, s obzirom da iz zapisnika o očevidu koji je sačinjen neposredno nakon štetnog događaja (očevid započet 16. veljače 2012. u 7,40) proizlazi da je na mjestu nastanka štetnog događaja kolnik bio mokar, zaleđen, neposut i klizav, a isto proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka M. M., policijskog službenika koji je obavio očevid, a također i iz iskaza samog tužitelja.

 

8.2. S obzirom na utvrđeno stanje kolnika prilikom očevida, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da dionica ceste na kojoj se dogodio štetni događaj nije tretirana sa adekvatnom količinom sipine koja je bila potrebna s obzirom na vremenske prilike, odnosno elementarnu nepogodu koja je bila proglašena na navedenom području.

 

8.3. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik zadužen za održavanje predmetne dionice na kojoj se dogodila prometna nezgoda i da za nastalu štetu odgovara po načelu presumirane krivnje u smislu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), kojom odredbom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stoga, a budući da tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje, isti je u obvezi tužitelju naknaditi nastalu štetu.

 

9. Pravilan je također i zaključak prvostupanjskog suda da postoji doprinos tužitelja nastanku štete. Naime, suprotno navodima iz žalbe tužitelja koji tvrdi kako se kretao brzinom koja je daleko ispod zakonom ograničene brzine kretanja za mjesto nezgode i kako nesreća u danim okolnostima ne bi bila izbjegnuta ni pri manjim brzinama kretanja, valja navesti da je, sukladno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11 dalje ZSPC) koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, tužitelj bio dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Kako je tužitelj propustio brzinu kretanja svog vozila prilagoditi stanju kolnika, iako je znao i mogao je znati da je za navedeno područje proglašeno stanje elementarne nepogode zbog velike visine snijega, snježnih nanosa i jakog mraza, te je s tim u vezi mogao i očekivati da je kolnik mjestimice klizav, a također s obzirom na uvjete na cesti mogao je očekivati i nailazak vozila za čišćenje snijega, tužitelj je trebao brzinu kretanja svog vozila prilagoditi stanju i uvjetima na cesti, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud njegov doprinos nastanku štete ocijenio u visini od 20%.

 

10. Visina štete na osobnom automobilu, a uzimajući u obzir i doprinos tužitelja nastanku štete, utvrđena je u visini od 1.513,04 eura/11.399,99 kuna1 i ista se žalbama stranaka ne osporava.

 

11. Zbog svega navedenog žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je potvrđena u točki I. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1513,04 eura/11.399,99 kuna1, te u točki II. izreke. Ova odluka temelji se na članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

12. U odnosu na žalbu tužitelja, u dijelu u kojem se pobija odluka o troškovima postupka, valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava četiri obrazložena podneska, kako je to i propisano Tbr. 8. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa), pa neosnovano tužitelj u žalbi navodi da su i ostali podnesci bili nužni za vođenje parnice.

 

12.1. Pravilno je također, primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a obračunat uspjeh tužitelja u sporu, jer je prvostupanjski sud imao u vidu uspjeh tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva (80%), pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika u pogledu visine (20%), dobije se 60%. U konačnici navedenom uspjehu potrebno je pribrojati uspjeh tužitelja u pogledu osnove 100%, što dijeljeno na dva (pravna osnova i visina) iznosi 80%. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a kada je utvrđivao trošak tuženika i vršio prijeboj tako dobivenih troškova, zbog čega je odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti i tužitelju dosuditi trošak u iznosu od 3.994,36 eura/30.095,56 kuna1, umjesto iznosa od 3.966,76 eura/29.877,55 kuna1. Ova odluka temelji se na članku 380. točka 3. ZPP-a.

 

13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer je sa žalbom uspio samo djelomično, u pogledu odluke o trošku.

 

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 24. svibnja 2024.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                  Irena Dikanović-Terzić