1              Poslovni broj Gž-1108/2024-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1108/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i  mr. sc. Dražana Penjaka, kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja OPG T. A. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. i P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika A. U. d.o.o. iz I. G., OIB ..., zastupanog po direktorici M. Z. Š., a ona po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I. G., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-52/2023-14 od 8. ožujka 2024. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-52/2023-16 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana, a ujedno djelomično uvažava žalba tužitelja te se:

 

-potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-52/2023-14 od 8. ožujka 2024. u toč. I./1 i I./2. te u toč. II. izreke.

 

- potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-52/2023-16 od 8. ožujka 2024. u dijelu kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja rješenja 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

 

- preinačuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-52/2023-16 od 8. ožujka 2024. u dijelu kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u daljnjem iznosu od 500,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja rješenja 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se u tom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo obvezivati tuženika na ime pretrpljene štete isplatiti tužitelju iznos od 64.734,12 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč. I./1.) kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I./2.) a ujedno je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.375,00 Eur (toč. II.).

 

1.1.Dopunskim rješenjem od 8. ožujka 2024. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 625,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja 8. ožujka 2024. do isplate.

 

2.Protiv navedene presude i dopunskog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga, posebno zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev i tuženik obveže naknaditi tužitelju parnične troškove uključujući i trošak žalbe.

 

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tužitelja glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a glede odluke o trošku je djelomično osnovana.

 

4.Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11 ZPP-a, jer presuda  nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

4.1.Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

 

4.2.Glede prigovora ocjeni dokaza, valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

 

4.3.Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio nepravilnom sadnjom nekvalitetnih približno 4400 sadnica aronije koje su se nakon sadnje osušile. Pri tome tužitelj tvrdi da je tuženik sadnju obavio preplitko, na dubini od cca 10cm umjesto na dubini od 20 do 30 cm te da su mogući razlozi i truli korijen biljke, suhi ili smrznuti korijen. Zahtjev se odnosi na običnu štetu i izmaklu korist, specificiran tako da za trošak pribave sadnica i pripremu zemljišta tužitelj potražuje 109.000,00 kn, za ekološko gnojivo 7.037,20 kn, trošak izlaza u nadzor tvrtke A. B. G. 2.144,25 kn i trošak angažmana odvjetnika za ulaganje reklamacije ili 122.539,23 kn te još i izmaklu korist od 365.200,00 kn odnosno sveukupno 487.739,23 kn/64.734,12 EUR.

 

6.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-kako je tužitelj T. A. nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, a poljoprivrednom proizvodnjom bavi se cijela obitelj pa je tako tužiteljev otac D. A. s tuženikom dogovorio pripremu zemljišta, kupnju i sadnju oko 5000 sadnica aronije koja se odvijala u tri navrata, na plantaži u D. Š. kod I. G., o čemu su i sastavljani zapisnici i to: prva sadnja od 25. ožujka 2017. kada je posađeno 600 sadnica (list 45, 46), zatim je 23. i 24. travnja 2018. posađeno još 1911 sadnica (list 47) i 30. travnja 2018. kada je posađeno još 2511 sadnica (list 48), sve po radnicima tuženika,

 

-kako se tužitelj, prema iskazu njegova oca, svjedoka D. A. (list 83 spisa), za kupnju sadnica kandidirao na natječaju za nepovratna sredstva iz Europske unije u visini koja bi približno pokrila trošak sadnje i u tome uspio ostvarivši poticaj u vrijednosti od 100.000,00 kn,

 

-kako je prva sadnja u količini od 600 sadnica obavljena u ožujku 2017. jer za sadnju preostalih zemljište nije bilo po tužitelju pripremljeno, a nakon sadnje  (zapisnik od 25. ožujka 2017.-list 45, 46) tužitelju preporučeno da sadnice zalijeva (u vrijeme suše češće), okopava, plijevi korov, ogrne sadnice, između redova tarupirati ili frezati uz zasijavanje djeteline u mjesecu rujnu,

 

-kako je (zapisnik od 24. travnja 2018.-list 47) nakon sadnje daljnjih 1911 sadnica ponovo tužitelj upozoren da sadnice nakon sadnje treba zalijevati i obrađivati odnosno plijeviti, okopavati i čistiti korov između redova, a tim se zapisnikom utvrđuje kako prethodno posađene (25. ožujka 2017.) sadnice (600 komada) nisu adekvatno obrađene niti ograđene, pa su ih životinje „oštetile tj. pojele“,

 

-kako se nakon druge sadnje, istoga dana 24. travnja 2018. tuženik obratio tužitelju mail porukom (list 49) u kojoj se rezimira da je do tada posađeno oko 2500 sadnica, ponavlja se da su sadnice koje su posađene u proljeće „u izrazito zapuštenom stanju“, odnosno da su „obrasle u korov, šikaru, neprepoznatljive, neokopane i neobrađene“, ponavlja se i da je održavanje nasada briga i obveza tužitelja,

 

-kako se (zapisnik od 30. travnja 2018.-list 48) nakon sadnje još daljnjih 2511 sadnica tužitelja ponovo upozorava da se sadnice mora okopavati, zalijevati, plijeviti, i ogrnuti jer se u protivnom u slučaju sušenja reklamacija neće uvažiti,

 

-kako je tužitelj 4. lipnja 2018. uputio tuženiku pismeno (list 50) kojim prigovara zbog „loših“ sadnica navodeći kako unatoč velikom naporu da bi cijeli projekt uspio, navodnjavanju, eko gnojivu, ogrtanju redova, se „ogromna većina“ sadnica nije primila i nije potjerala pupove, a grančice i korijen su suhi, tražeći prijedlog rješenja problema na koji se tuženik očitovao 14. lipnja 2018. (list 51-53) upućujući na dogovor stranaka prema kojemu su ugovorili „kupnju i pripremu sadnje“, pri čemu se tuženik nije obvezao održavati sadnice, podsjeća na navode zapisnika o sadnji, te tamo navedena upozorenja tužitelju o održavanju sadnica nakon sadnje, a na koje zapisnike tužitelj nije imao primjedbi. Također tuženik podsjeća da je tužitelja upozoravao na rizik proljetne sadnje na kojoj je inzistirao upravo tužitelj i napominje da su izvidom 4. lipnja 2018. radnici tuženika utvrdili da je sadnicama otpalo lišće, ali su se zametnuli pupovi novog lišća, što govori da sadnice nisu osušene,

-kako svjedoci I. P., M. M. i B. P. nemaju saznanja bitnih za parnicu jer su iskazivali o svojim nasadima aronije za koje su sadnice kupili od tuženika, koje su uzgojili po uputama M. Š. te imaju trajne nasade,

-kako je svjedok D. A., tužiteljev otac, saslušan kao svjedok (list 83-86) ugovarao nabavku sadnica i zasađivanje s M. Š., suprugom direktorice tuženika M. Š., iskazivao o dodjeli sredstava iz EU koja su približno pokrivala troškove sadnje, potvrdio da je prvih 500-600 komada zasađeno u proljeće 2017. jer zemljište po tužitelju nije bilo pravilno pripremljeno za sadnju, radi čega je dogovoreno da će pripremu preostale površine obaviti radnici tuženika, da je izbor sadnica prepušten tuženiku, da je tijekom sadnje prigovarao da su stabljike polegnute na što je odgovoreno da će se podići, nakon sadnje telefonom je o tome obavijestio M. Š. koji ga je savjetovao da sadnice zagrne i zalijeva te uputio na direktoricu, da je po uputi i postupio i po drugi put zalio sadnice i zaogrnuo, da ga je ponovo zvao M. Š. rekavši da je sadnice pregledao i da ih treba zagnojiti i zalijevati, što je i učinio bez uspjeha, da je razgovarao s direktoricom koja je bila neljubazna te angažirao tvrtku A. K. čiji je direktor došao s dva agronoma približno dva tjedna nakon sadnje i u bitnome rekli da su sadnice suhe, da su sađene preplitko, neke imale smrznut korijen prije sadnje i da im prehrana neće pomoći ali da je nastavio zalijevati, kositi, plijeviti i malčirati, sve bez uspjeha te angažirao vještaka M. radi pregleda i procjene, o čemu i nije obavijestio tuženika, a inače je potvrdio svoj i tužiteljev potpis na zapisnicima sadnje,

- kako je T. A., nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u svom stranačkom iskazu (list 101) potvrdio da je posao nabave i sadnje sadnica dogovorio njegov otac D. A. s M. Š., čija supruga M. je  direktorica tuženika, nije nazočio radovima sadnje, ali je od oca čuo kako je prigovarao i bio uvjeravan da će sve biti u redu, da su radnici tuženika njegovom ocu dali upute kako sadnice dalje obrađivati u skladu s kojima je zajedno s ocem i prijateljima i postupao, zalijevao, kosio travu, dodavao gnojivo i zasijao djetelinu,

-kako je M. Š., direktorica tuženika izjavila da je tri puta bila na zemljištu sa zasadom (list 150-152), da je posao sadnje zajedno sa suprugom M. dogovarala s tužiteljevim ocem D., da su sadnice bile iz uzgoja u rasadniku, poriče da bi bile smrznute, navodeći da je prva sadnja 600 sadnica obavljena u proljeće 2017. ručno jer zemljište nije bilo pripremljeno, a druge dvije strojno 2018., čemu nije nazočila, da je od svojih radnika čula kako tužitelj nije na odgovarajući način obrađivao sadnice posađene u 2017., što je i vidjela kada je došla obaviti pregled sadnica iz druge sadnje nakon prigovora da su posađene ukoso, te nije uočila osušene sadnice, a tužiteljevu ocu je telefonom objasnila na koji način se o sadnicama treba brinuti,

-kako je tužitelj privatno, bez znanja i obavještavanja tuženika, angažirao sudskog vještaka poljoprivredne struke dipl. ing. agr. M. M., prema čijem Procjembenom elaboratu “Zagreb srpanj 2018“ (str.18-16 spisa) je: 27. lipnja 2018. pregledao sporni usjev aronije utvrdivši kako je 600 sadnica posađenih 2017. zatekao zdrave i zelene, dok se oko 99% sadnica posađenih 2018. posušilo; kako voćnjak izgleda „vrlo održavano, kompletan prostor između redova i rubna granica su izmalčirani te dio između sadnica pokošen i oplijevljen od korova i trave“; sadnice posađene 2018. izgledaju posušeno, a kod prelamanja grančica (na nekoliko uzoraka po parceli) vidljivo je da su biljke potpuno suhe i čuje se zvuk pucanja suhe grane; uočio je da su sve sadnice posađene vrlo plitko na dubini od 10 cm i pliće, dok sadnice aronije treba saditi na dubini od 20 do 30 cm, a pregledom uzoraka korijena biljaka aronije utvrđuje da većina ima oštećen korijen, koji je posušen ili ga uopće nema, a na nekim mjestima pronađena je samo šiba utaknuta u tlo bez ikakvog korijena, a kao moguće uzroke opisanog stanja vještak sugerira truli korijen biljke, suhi korijen prije sadnje, plitku sadnju, nezaštićen korijen, i promrzli nasad,

 

-kako je na temelju zapažanja vještaka M. M. sastavljen i zapisnik o nadzoru tvrtke A. B. G. od 22. kolovoza 2018. (list 26 spisa) koji očigledno sadrži sažete identične navode kao i mišljenje vještaka M. M.,

 

-kako je sudski vještak za poljoprivredu, dipl. ing. agr. B. A. dostavio nalaz i mišljenje (list 133 do 137 spisa) koje je utemeljio na utvrđenjima po tužitelju privatno angažiranog vještaka i dokumentaciji u spisu, bez  pregleda spornog voćnjaka (saslušan na zapisniku od 18. listopada 2022., list 150 spisa), prema kojemu smatra kako postoji uzročno-posljedična veza između sadnje i propasti nasada aronije.

 

7.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud utvrdio kako su stranke zaključile ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) kojim se tuženik obvezao prodati i zasaditi sadnice aronije i izvesti radove sadnje na zemljištu tužitelja, što su u bitnome dogovarali tužiteljev otac D. A. i suprug direktorice tuženika M. Š., da je tuženik izvršio obvezu isporuke i sadnje te dao upute za daljnje održavanje, što nije bila njegova obveza, ali da tužitelj nije dokazao da bi tuženik isporučio i zasadio sadnice aronije sa skrivenim nedostatkom niti da bi tuženik svojim propustom ili činjenjem pri sadnji uzrokovao propast sadnica, radi čega je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev u cjelini obvezujući tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.

 

7.1.Također je dopunskim rješenjem obvezao tuženika na naknadu troškova zastupanja tužitelja na ročištu od 8. ožujka 2024. za objavu i uručenje presude u iznosu od 625,00 Eura s pripadajućim kamatama od dana presuđenja, koji trošak je bio popisan prije zaključenja glavne rasprave.

 

8.Proizlazi nespornim kako je tužitelj kupio od tuženika sadnice aronije, kako je  tuženik isporučio sadnice te ih zasadio i to 600 komada ručno 25. ožujka 2017. (zapisnik na listu 45 i 46), ali ne i ostale jer zemljište nije bilo pravilno pripremljeno, kako je 24. travnja 2018. zasađeno daljnjih 1911 sadnica (zapisnik na listu 47) te je 30. travnja 2018. zasađeno još 2511 sadnica (list 48), kao i da je tuženik naplatio sadnice i rad na sadnji.

 

9.Sporno je, što se posebno žalbom problematizira, je li tuženik izvršio (pravilno) ugovornu obvezu odnosno je li isporučio sadnice s materijalnim nedostatkom, je li posao sadnje obavljen prema pravilima struke te je li tužitelj zasađeni nasad aronije njegovao prema pravilima o uzgoju tih kultura, a s tim u svezi sporan je pravni osnov odštetne odgovornosti.

 

10.U smislu čl. 166. ZOO ispunjenje se sastoji u izvršenju onog što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo (st.1.) jer bi se u protivnom radilo o nepravovaljanom ispunjenju (st. 2.) i u tom slučaju bi tužitelj za štetu koju je s tim u svezi eventualno pretrpio imao pravo na naknadu prema odredbi iz čl. 360. ZOO.

 

11.Kada je tuženik isporučio tužitelju sadnice aronije, kako to iz sadržaja spisa proizlazi, nije isporučio drugu stvar, već ono što je ugovoreno, radi čega osnovu odštetne odgovornosti nije promatrati kroz institut prava jedne strane kada druga ne ispuni svoju obvezu.

 

12.Proizlazi kako bi se radilo o ugovoru o kupoprodaji i ugovoru o djelu, kao naplatnim pravnim poslovima kod kojih je, polazeći od činjeničnih navoda tužbe razmatrati tužbeni zahtjev kroz institut odgovornosti ugovaratelja za materijalne nedostatke ispunjenja u smislu čl. 357. ZOO-a, odnosno glede kupoprodaje sadnica odredbe 400. do 419. ZOO-a, a glede obavljanja radova, u konkretnom slučaju tuženik se kao izvođač obvezao tužitelju kao naručitelju obaviti zasađivanje sadnica aronije (dakle, obavljanje jasno određenog fizičkog rada), ugovora o djelu te odredbe čl. 590.-619. ZOO-a. 

 

13.Kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocjenjujući da tužitelj nije dokazao da je tuženik isporučio i zasadio sadnice sa skrivenim nedostatkom niti da bi svojim radom ili propustom kod zasađivanja uzrokovao propast sadnica, sud je odlučio primjenom pravila o teretu dokaza iako se na ista nije izričito pozvao.

 

14.Odredbom čl. 221.a. ZPP određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

14.1.Pri tome valja imati na umu da je prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, s time da se, a prema odredbi čl. 221. a. ZPP-a, o postojanju nekih činjenica koje sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi ima zaključiti, kako je to po prvostupanjskom sudu u predmetu i učinjeno, primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

15.U tom smislu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u smislu čl. 221.a., čl. 219. st. 1. i čl. 8. ZPP pa je zato zakonita pobijana odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

 

16.Prvenstveno, glede nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M. kojega je tužitelj samostalno angažirao prije pokretanja parnice navesti je kako prema odredbi članka 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

 

17.Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (članak 259. stavak 1. ZPP), a sud određuje i hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave (članak 260. stavak 1. ZPP); s time da vještak mora uvijek i obrazložiti svoje mišljenje (članak 260. stavak 2. ZPP)

 

18.Proizlazi kako nalaz i mišljenje vještaka privatno angažiranog po tužitelju nema dokaznu snagu vještačkog nalaza, jer to vještačenje nije provedeno po izričitoj zadaći prvostupanjskog suda i na propisani način (čl. 250. do 262. ZPP-a) i stoga tako izrađeni nalaz i mišljenje sud nije dužan prihvatiti samo zato što ga je izradila osoba koja je imenovana sudskim vještakom.

 

19.Prema stajalištu sudske prakse koje prihvaća i ovaj sud, nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na zahtjev jedne od stranaka izvan sudskog postupka, bez suglasnosti stranaka da se takav nalaz koristi za potrebe sudskog postupka, ne može se cijeniti jednako kao nalaz i mišljenje vještaka koje je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud u skladu s odredbom članka 250. ZPP. Stoga ni odluka suda ne može biti utemeljena na takvom nalazu i mišljenju. Tek u slučaju da je takav nalaz dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, a niti je predložila vještačenje u sudskom postupku, sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti svoju odluku (tako i VSRH u Rev-2277/2018-2 od 17. listopada 2018. i Rev-652/2022).

 

20.U konkretnom slučaju tužitelj je privatno angažirao vještaka M. M. ne obavijestivši o tome protivnu stranku, za što nije bilo nikakvih objektivnih zapreka jer su stranke, prema iskazima T. i D. A. te ispravama u spisu bile u kontaktu telefonom i elektroničkom poštom, pa je neprihvatljiva izjava D. A. te žalbeni navodi kojima se pokušava ukazati na probleme u komunikaciji koji bi takvo ponašanje opravdali.

 

21.Protivno žalbenim navodima, tuženik se s privatnim nalazom i mišljenjem nije suglasio te načinom na koji je provedeno u njegovoj odsutnosti osporavajući mu vjerodostojnost, objektivnost i istinitost (odgovor na tužbu, list 20 spisa) što je cijeniti njegovim protivljenjem da se taj nalaz i mišljenje koristi u parnici, pa isto nije prihvatiti niti se na njemu može temeljiti odluka.

 

22.Istina, u postupku je provedeno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke B. A. imenovanom od strane suda, koji nasad aronije nikada nije vidio i svoj nalaz i mišljenje je dao na temelju privatnog nalaza i mišljenja vještaka M. te podataka u spisu uključujući i Zapisnik tvrtke B. G., koji je također sačinjen bez znanja i nazočnosti tuženika i sadrži opis zatečenog stanja koji predstavlja sažeti nalaz vještaka M. pa je na isti način neprihvatljiv.

 

23.Pravilno je ocijenjen neprihvatljivim iskaz tužitelja T. A. i njegova oca D. A., za što je sud dao logične i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na iste upućuje.

 

24.Što se tiče žalbenog prigovora da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer, iako u odlomcima 8. i 9. prepričava iskaze svjedoka I. K. i D. G., niti jednom riječju iste ne ocjenjuje, odgovoriti je kako navedeno nema značaj istaknute povrede.

 

24.1.S tim u svezi žalitelju je ukazati da prema odredbi iz čl. 292. st. 7. ZPP-a po okončanju pripremnog ročišta sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak. Prema odredbi iz čl. 299. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i  predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st.1.) a tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

24.2.U ovom predmetu tužitelj je bio predložio saslušanje svjedoka I. K. i M. M., a tuženik M. Š. prije zaključenja prethodnog postupka zaključenog 26. lipnja 2019. (list 72 spisa) i sud je odredio njihovo saslušanje.

 

24.3.Međutim, tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka I. K. i M. M. (podnesak od 29. rujna 2022., list 145), a tuženik od saslušanja svjedoka M. Š. na raspravi od 18. listopada 2022. (list 150) na kojoj je određeno da se isti neće saslušati.

 

24.4.Nakon donošenja rješenja ovog suda Gž-776/2023 od 7. lipnja 2023. (kojim predmet nije vraćen u prethodni postupak) tužitelj ponavlja prijedlog za saslušanje svjedoka Ivice Kokota te još predlaže i saslušanje svjedoka D. G., a tuženik predlaže saslušanje M. Š., koje dokazne prijedloge sud prihvaća i ponovo zaključuje prethodni postupak (zapisnik od 28. studenog 2023., list 201) te na daljnjim ročištima provodi dokaze njihovim saslušanjem.

 

24.5.Kako se ne radi o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a kada stranke bez svoje krivnje te dokaze nisu mogle ranije iznijeti, to je sukladno odredbi iz čl. 299. st.3. ZPP-a, prvostupanjski sud trebao odrediti kako iste neće uzeti u obzir, a u svakom slučaju na njihovim iskazima se odluka ne može temeljiti, pa nema povrede u propuštanju njihove ocjene.

 

25.Može se samo ponoviti da sud utvrđuje činjenice, a koje će uzeti kao dokazane odlučuje prema svom slobodnom uvjerenju (čl. 8. ZPP), a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o njezinom postojanju zaključuje na temelju pravila o teretu dokaza (čl. 221.a. ZPP), kako je  prvostupanjski sud i postupio u ovom slučaju.

 

25.1.Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP u svezi sa čl. 8. tog Zakona) u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari - svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

 

25.2.Upravo je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik isporučio sadnice s nedostatkom, odnosno i obavio sadnju protivno pravilima struke uslijed čega je pretrpio utuženu štetu, što je tuženik osporio u osnovi i visini, a prvostupanjski sud zaključio na temelju provedenih dokaza da tužitelj nije dokazao postojanje nedostatka, odnosno da bi tuženik činjenjem ili nečinjenjem pri sadnji uzrokovao propast sadnica.

 

25.3.I po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u procesnoj situaciji kada je tuženik osporio zahtjev, kako u osnovi, tako u visini, teret dokaza je na tužitelju.

 

25.4.Kako temeljem izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nije utvrđena činjenica odlučna za osnovanost zahtjeva, to je o njezinom postojanju odnosno nepostojanju pravilno prvostupanjski sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, te odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije uspio dokazati odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva.

 

26.Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

             

27.Glede odluke o troškovima postupka u toč. II. presude žalitelju je odgovoriti kako ju je prvostupanjski sud pravilno zasnovao na odredbama članaka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a u svezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23  dalje: OT). Naime, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito tuženiku odmjerio troškove za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT za pristup na 9 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i to: 26. lipnja 2019., 14. studenog 2019., 10. ožujka 2022., 5.svibnja 2022., 18.listopada 2022., 10. siječnja 2023., 28. listopada 2023., 18. siječnja 2024. i 28. veljače 2024., a pravilno je odmjeren i trošak za pristup na ročište od 28. svibnja 2019. po Tbr 9. toč. 2. OT te za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. OT) i podneska od 12. listopada 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. 

 

27.1.Vezano za troškove pristupa na ročište za objavu presude o čemu je odlučeno dopunskim rješenjem kojeg tužitelj pobija žalitelju je odgovoriti kako je tuženik taj trošak također popisao (list 217 spisa), a na to je ročište i pristupio te mu naknada pripada po Tbr. 9. toč. 3. OT-a u svezi čl. 155. ZPP-a i u skladu je sa stavom Vrhovnog suda izraženom u više sudskih odluka pa tako i u Rev-832/2022 i Rev-935/2022.

 

27.2.Međutim, po Tbr. 9. toč. 3. OT-a za ročište na kojem se presuda objavljuje odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr 7. toč. 1. 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova, pa kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora 64.734,12 eur, to proizlazi kako tuženiku za pristup na to ročište pripada 50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr 54. OT) iznosi 100,00 eur na kojeg je valjalo dodati PDV (Tbr. 46 OT) u iznosu od 25,00 Eur, što je ukupno 125,00 Eur, radi čega je za više dosuđenih 500,00 Eura odluku o trošku objave valjalo preinačiti u tom dijelu zahtjev tuženika odbiti.

 

27.3.Pri tome je reći kako tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbom u pogledu glavne stvari nije uspio, dok je u odnosu na žalbu izjavljenu na sporedni zahtjev (troškovi postupka) uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi te je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci.

             

U Splitu 23. svibnja 2024.