- 1 -              Poslovni broj: Usž-2465/2023-2

 

 

             

 

             

Poslovni broj: Usž-2465/2023-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane  Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. V. d.o.o., P. – K., kojeg zastupa N. D., D., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z. u predmetu radi dodjele koncesije, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2259/2022 od 24. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2259/2022 od 24. travnja 2023.

 

Obrazloženje

             

1.              Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-342-22/22-01/41, urbroj: 530-03-2-1-2-22-2 od 14. rujna 2022. i rješenje Ravnatelja Županijske lučke uprave D., poslovni broj 113/22-2 od 27. lipnja 2022., te je odbačen prigovor tužitelja izjavljen protiv odluke Upravnog vijeća Županijske lučke uprave D. o dodjeli koncesije za obavljanje prodaje autohtonih proizvoda i umjetničkih radova na području Gradske luke D., poslovni broj 69/18-9 od 26. veljače 2019., kao nepravodoban.

2.              Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu zbog povrede materijalnog prava, nepravilno provedenog sudskog postupka i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Poziva se na odredbu članka 11. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru koja u pogledu pravnih lijekova upućuje na primjenu odredbi Zakona o općem upravnom postupku te se poziva na odredbu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da ima pravo podnijeti prigovor protiv dijela nezakonite odluke Upravnog vijeća Županijske lučke uprave D. sve dok je povrijeđeno njegovo pravo na dužinu trajanja dodijeljene koncesije kako je zajamčeno odredbom članka 20. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama prema kojoj se koncesija daje na rok od 5 do 99 godina. Poziva se na odredbe članaka 31. do 36. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru i zaključuje da prigovor Ministarstvu nije bio ni potreban. Poziva se na odredbu članka 248. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i predlaže da Sud žalbu usvoji i presudi da u konkretnom slučaju koncesija traje 5 ili više godina od dana potpisivanja ugovora o koncesiji na pomorskom dobru.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika i rješenje Ravnatelja Županijske lučke uprave D. te je odbačen prigovor podnositelja izjavljen protiv odluke Upravnog vijeća Županijske lučke uprave D. o dodjeli koncesije za obavljanje prodaje autohtonih proizvoda i umjetničkih radova na području Gradske luke D., poslovni broj 69/18 od 26. veljače 2019., kao nepravodoban. Presuda prvostupanjskog suda između ostalog poziva se na odredbu članka 36. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine, broj 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12. i 10/17.) kojom je propisano da upravno vijeće davatelja koncesije donosi odluku o davanju koncesije u roku od 60 dana od dana završetka javnog prikupljanja ponuda, a na odluku upravnog vijeća podnositelj ponude može uložiti prigovor Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka u roku od 8 dana od dana primitka odluke.

6.              U ovoj upravnoj stvari  nije sporno da je odlukom o dodjeli koncesije od 26. veljače 2019., tužitelju odobreno obavljanje prodaje autohtonih proizvoda i umjetničkih radova na području Gradske luke D. uz postavljanje štanda za prodaju proizvoda do 31. prosinca 2022. Navedenu odluku tužitelj je zaprimio 28. ožujka 2019., te je 8. travnja 2019., izjavio prigovor protiv te odluke u dijelu u kojem se odnosi na razdoblje davanja koncesije. Tužitelj je prigovor temeljio na odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) kojom je propisano pravo osobe koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava u kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili dok traju njegove posljedice.

7.              Navedeni prigovor tuženik je odbacio rješenjem klasa: UP/II-342-22/19-01/2, urbroj: 530-03-1-1-1-19-13 od 13. listopada 2020. uz obrazloženje prema kojem protiv odluke o dodjeli koncesije na pomorskom dobru nije dopušten prigovor temeljem odredbi članaka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku. Budući da je prvostupanjski sud svojom presudom broj UsI-1486/21 od 31. prosinca 2021., poništio navedeno rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak ravnatelj Županijske lučke uprave D. rješenjem od 27. lipnja 2022., odbio je prigovor tužitelja, a tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu koju je tužitelj izjavio protiv ovog rješenja ravnatelja. Pri tome su javnopravna tijela meritorno odlučivala o prigovoru odnosno žalbi tužitelja, vezana pravnim shvaćanjem iz naprijed navedene pravomoćne presude prvostupanjskog suda, iako su ocijenila da u konkretnom slučaju nije dopušteno sredstvo pravne zaštite propisano odredbom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku. Javnopravna tijela također su ocijenila da je tužitelju istekao rok za izjavljivanje prigovora određen propisima koji su mjerodavni za postupak davanja koncesije na pomorskom dobru.

8.              U ovom upravnom sporu prvostupanjski sud nije prihvatio stajalište izraženo u ranijoj presudi prvostupanjskog suda. Obrazloženjem osporene presude sud je ukazao da se vezano za dodjelu koncesije na pomorskom dobru prvenstveno primjenjuje Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/13., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) kao specijalni propis, te Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, dok se Zakon o koncesijama kao opći propis koji uređuje područje koncesije, a tek potom odredbe Zakona o općem upravnom postupku primjenjuju u slučajevima kada specijalni propisi ne sadrže posebne odredbe vezane za postupak. Kako je u konkretnom slučaju rok za podnošenje prigovora protiv odluke o davanju koncesije propisan odredbom članka 36. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, te kako je tužitelj prigovor podnio izvan zakonom propisanog roka prvostupanjski sud je prigovor odbacio kao nepravodoban.

9.              Prema odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.) ovaj Sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pri čemu po službenoj dužnosti pazi na ništavost pojedinačne odluke i ništetnost upravnog ugovora.

10.              Tužitelj žalbenim navodima nije obrazložio u čemu nalazi povredu pravila sudskog postupka i nepravilno utvrđeno činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.

11.              Žalbeni navodi kojima tužitelj osporava primjenu mjerodavnog prava na njegovu štetu nisu osnovani. Navedeno iz razloga što ovaj Sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je za postupak dodjele odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru prvenstveno mjerodavan specijalan propis odnosno Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, a potom odredbe Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru koje razrađuju postupak dodjele koncesije kojom je propisan rok za izjavljivanje prigovora na odluku o dodjeli koncesije.

12.              Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 23. svibnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.