Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj -90/2024-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj -90/2024-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.J., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), povodom žalbe optuženika na presudu Općinskog suda u Koprivnici od 7. prosinca 2023. poslovni broj K-187/2023-40, u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. Z.J., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen je krivim opt. Z.J. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. Z.J. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 500 eura / 3.767,25 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. Z.J. po branitelju D.V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene kaznenog zakona", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi "kaznene odgovornosti" ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. Z.J. i branitelj optuženika D.V., odvjetnik iz B..

 

5.1. Na sjednicu vijeća nisu pristupili obaviješteni državni odvjetnik, opt. Z.J. i branitelj optuženika D.V., odvjetnik iz B., te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenih.  

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. Z.J. podnesene po branitelju, koju je izložio sudac izvjestitelj.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Opt. Z.J. u uvodu žalbe po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. S tim u vezi u žalbi navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da su navedeni razlozi "nepotpuni i nejasni", čime se ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. J. prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima. Pored toga opt. J. u žalbi navodi da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer mu (opt. J.) "nije dana mogućnost da svoju obranu upotpuni i iznese" jer "nije bilo uvjeta za zaključenje glavne rasprave dana 4.12.2023.". Suprotno takvim žalbenim navodima iz zapisnika sa ročišta za raspravu od 4. prosinca 2023. je vidljivo da je opt. Z.J. obaviješten o ročištu za raspravu, da nije pristupio na ročište za raspravu a izostanak nije opravdao, te obzirom da je ranije ispitan i da se očitovao o optužnici državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 raspravu održao u odsutnosti optuženika. Stoga nije počinjena niti povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 koju u žalbi ističe optuženik. Naime, optuženik je bio obaviješten na ročištu za raspravu, nije pristupio na ročište za raspravu a izostanak nije opravdao, čime mu je bilo osigurano pravo na pristup sudu ali to pravo nije iskoristio, tako da je pravilno prvostupanjski sud na ročištu za raspravu pročitao zapisnik o ranijem ispitivanju optuženika od 9. ožujka 2023. te preslušao snimke prvih ispitivanja optuženika pred policijskim istražiteljem i državnim odvjetnikom. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Opt. Z.J. se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali prema sadržaju žalbe proizlazi da ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i onda zbog toga da je došlo do povrede kaznenog zakona. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. Opt. Zoran Janković se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. Z.J. u suštini predlaže drugačiju ocjenu iskaza svjedoka T.L. i D.D., ustrajući u navodu da nije bio u dogovoru s imenovanim svjedocima i da nije sudjelovao u ilegalnom prebacivanju jednog državljana Republike Italije iz Republike Hrvatske u Republiku Mađarsku prema dogovoru s imenovanim svjedocima i za novčanu naknadu. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. Z.J. koji iznoseći obranu prilikom prvog ispitivanja u policiji i državnom odvjetništvu ne osporava da je telefonom dogovorio sa svjedokom T.L. prevoženje jedne mlađe muške osobe romske nacionalnosti, a da je riječ o talijanskom državljaninu, "preko granice do Republike Italije", u skladu s tim dogovorom da je tu osobu dovezao do parkirališta Opće bolnice B. i tu osobu je tada preuzela njemu nepoznata osoba, kako je to i dogovorio sa svjedokom L.. Pozornom ocjenom iskaza svjedoka T.L. i D.D. prvostupanjski sud je utvrdio da su imenovani svjedoci u dogovoru s opt. Z.J., nakon što je optuženik dovezao jednog državljanina Republike Italije, na parkiralište Opće bolnice B., tu osobu preuzeo svjedok D.D. i odvezao do granice Republike Hrvatske i Republike Mađarske, gdje je ta osoba mimo graničnog prijelaza, dakle, ilegalno, prešla tu granicu, a potom su je svjedoci L. i D. odvezli kroz Republiku Sloveniju do Republike Italije, za koje prevoženje je ta osoba imenovanima isplatila novčanu naknadu. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. Z.J. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – KZ/11), time da je prema optuženiku primijenjen Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer kasnija izmjena Kaznenog zakona (NN 101/17 od 12. listopada 2017. koja je na snazi od 20. listopada 2017.) nije blaža za optuženika obzirom na povećani kazneni okvir. Opt. Z.J. je u dogovoru sa T.L. i D.D., na način da je svatko od imenovanih sudjelovao u radnji počinjenja, mimo graničnog prijelaza, prevezao jednog stranog državljanina iz Republike Hrvatske u Republiku Mađarsku i onda dalje sve do Republike Italije, a za taj prijevoz je ta osoba imenovanima isplatila novčanu naknadu.

 

11. Nije osnovana žalba opt. Z.J. zbog odluke o uvjetnoj osudi, koju žalbenu osnovu u uvodu žalbe ističe optuženik, ali je ne konkretizira. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, o čemu je naveo valjane razloge. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. Z.J. za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

 

11.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

12. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu

 

Osijek, 23. svibnja 2024.

 

 

 

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu