Poslovni broj: Kžzd-39/2024-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kžzd-39/2024-7

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.M., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 3. u svezi čl. 154. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež br. Kzd-223/2023-7, od 29. veljače 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2024. u nazočnosti opt. Z.M. i branitelja T.H., odvj. iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 79/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 21/21 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), proglašen je krivim opt. Z.M. da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz čl. 155. st. 3. u svezi s čl. 154. st. 1. toč. 2. KZ/11, te mu je temeljem čl. 155. st. 3. KZ/11 izrečena  kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. u svezi čl. 64. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom na rok kušnje od 5 (pet) godina.

 

 

 

 

 

1.1. Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 naložena je posebna obveza - da optuženik popravi štetu počinjenju kaznenim djelom na način da u roku od 45 (četrdesetpet) dana po pravomoćnosti presude obešteti mlt. Z.K., na način da na račun njezine majke S.K. uplati iznos od 1.500,00 eura.

 

1.2. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 optuženik je upozoren da ukoliko ne bude surađivao sa povjerenikom za zaštitni nadzor ili ne izvrši naloženu posebnu obvezu da uvjetna osuda može biti opozvana.

 

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08 optuženik je obvezan namiriti troškove ovog kaznenog postupka i to paušalni iznos od 300,00 eura te trošak punomoćnice mlt. oštećenice odvjetnice Ž.K., o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. Z.M. putem branitelja T.H., odvj. iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda. U prilogu odgovora na žalbu, dostavljena je i potvrda o uplati preostalog iznosa od 1.500,00 eura na račun zak. zast. ošt. S.K., od 13. ožujka 2024.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, opt. Z.M. i branitelj T.H., odvj. iz Z.

 

6. Na javnu sjednicu su pristupili opt. Z.M. i branitelj T.H., odvj. iz Z., dok nije pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik, te je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u njegovoj odsutnosti.

 

6.1. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika, koju je izložio sudac izvjestitelj.

 

7. Odgovor na žalbu izložio je branitelj optuženika T.H., odvj. iz Z.

 

8.  Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

9. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, navodeći da je prvostupanjski sud izrekao vrstu kaznenopravne sankcije neprimjerenu konkretnom slučaju, da je olakotno cijenio priznanje optuženika i njegovo izraženo kajanje, neosuđivanost, stariju životnu dob i teške životne okolnosti, dok je propustio otegotno cijeniti način počinjenja kaznenog djela od strane optuženika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i ranjivost žrtve te pobude zbog kojih je djelo počinio. Smatra da uvjetna osuda kao sankcija nije dovoljna da bi počinitelja odvratilo da ubuduće ne čini takva kaznena djela iz kojeg razloga se ne bi mogla postići svrha prevencije, pa predlaže da se optuženik osudi na kaznu zavora.

 

9.1.  Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti, prvostupanjski sud je za optuženika za kazneno djelo za koje je proglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. u svezi čl. 64. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom na rok kušnje od 5 (pet) godina, te temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 naložio posebnu obvezu da optuženik popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da u roku od 45 (četrdesetpet) dana po pravomoćnosti presude obešteti mlt. Z.K. na način da na račun njezine majke S.K. uplati iznos od 1.500,00 eura. Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio više olakotnih okolnosti kod optuženika i to pored priznanja kaznenog djela, te izraženog kajanja, njegovu dosadašnju neosuđivanost i teže narušeno zdravstveno stanje, a isto tako da je i kod supruge teže narušeno zdravstveno stanje, te da je preživio tragičan gubitak kćeri i njegovu životnu dob, a da je uz izraženo kajanje i sram sa punomoćnikom zak. zast. žrtve u cilju popravljanja štete dogovorio iznos od 9.500,00 eura. Iz spisa je razvidno, a istaknuto i u obrazloženju pobijanog rješenja, da je u tijeku postupka optuženik uplatio na račun zak. zast. ošt. S.K. iznos od 8.000,00 eura, te da je u prilogu odgovora na žalbu državnog odvjetnika priložena uplatnica o uplati iznosa novca od 1.500,00 eura, koji je uplaćen dana 13. ožujka 2024. Stoga je, protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio kada kod optuženika nije pronašao otegotne okolnosti.

 

9.2. Stoga, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sve navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti ipak opravdavaju da se opt. Z.M. osudi na navedenu kaznu zatvora i prema njemu izrekne uvjetna osuda sa maksimalnim rokom trajanja od 5 (pet) godina, u kojem vremenu provjeravanja optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo i mora ispuniti određenu posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, a koju je praktički izvršio dana 13. ožujka 2024. Upravo maksimalno trajanje roka provjeravanja je primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja, te podobno da se njome ostvare sve zakonom predviđene svrhe kaznenopravne zaštite iz čl. 41. KZ/11. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo takvom izrečenom uvjetnom osudom, u odnosu na konkretnog optuženika i kazneno djelo, ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecajem na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo. Pravilno je, protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud kada je odlučivao o duljini roka provjeravanja imao na umu sve ranije pobrojane olakotne okolnosti koje su na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje odnosno svijest i volju kod optuženika da postupa protivno zakonu, pa je stoga i po ovom drugostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora i maksimalnim rokom provjeravanja primjerena i dostatna za ispunjenje zadane svrhe.

 

10. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 23. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić