Kž-135/2024-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-135/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi optuženika i branitelja optuženika Ž. Š., odvjetnika u K., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 2. veljače 2024. br. K-453/2023-46, u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika D. M., preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi D. M. za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu zatvora se optuženiku, temeljem članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 19. rujna 2023., pa nadalje.

 

II. U ostalom dijelu, žalba optuženika se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod brojem K-453/2023-46 od 2. veljače 2024. optuženi D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci, te je na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od 19. rujna 2023., pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog D. M. oduzet je mobilni uređaj marke … crno sive boje, nepoznatog IMEI broja, sa pripadajućom SIM karticom NN operatera, a koji predmeti su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP C. od 19. rujna 2023. ser. broja … i ti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske te se stavljaju na raspolaganje djelatnicima PU K.

 

3. Sukladno članku 148. stavku 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi D. M. je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženik D. M. bez navođenja posebne žalbene osnove sa prijedlogom da mu se izrečena kazna zatvora, ublaži.

 

4.1. Optuženik se žali i putem svog branitelja, odvjetnika Ž. Š. iz K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud uvaži žalbu kao osnovanu i u cijelosti ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11 i odredi kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u kraćem trajanju, konačno da preinači pobijanu presudu u odnosu na kaznenu sankciju na način da kaznu zatvora odredi u kraćem trajanju.

 

5. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Karlovcu sa prijedlogom da se žalbe optuženika i njegova branitelja odbiju i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

8. Uvodno je za navesti da su u korist optuženika podnijete dvije žalbe i to optuženika osobno i njegova branitelja, a kako se sadržajno žalbe međusobno podupiru, to su uzete u razmatranje kao jedna žalba.

 

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka pobijane presude proturječna njenim razlozima, dok su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka danim u postupku i samih tih zapisnika, zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati, i pri tome ne upire u čemu bi se te povrede sastojale. Sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov proizlazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično zbog povrede kaznenog zakona, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

9.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 te je utvrdio da niti jedna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11., iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 i da li je rasprava protivno odredbama toga Zakona održana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja, nije počinjena, zbog čega je valjalo odbiti žalbu optuženika iz ovog žalbenog razloga.

 

10. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog žalbenog razloga povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08, odnosno zbog toga jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

 

10.1. Obrazlažući navedeni žalbeni osnov žalitelj u žalbi ističe da tijekom postupka nije s potrebnom sigurnošću utvrđeno da bi pri počinjenju kaznenog djela bili dovedeni u opasnost životi i tijela osoba koje su prevožene u predmetnom vozilu, a niti je s potrebnom sigurnošću dokazano da bi tom prilikom s putnicima bilo postupano na nečovječan i ponižavajući način, slijedom čega da nije niti dokazano da bi optuženik počinio kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela iz stavka 2. članka 326. KZ/11.

 

10.2. Međutim, suprotno izloženom stajalištu žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik, kada je u kombi vozilo primio 43 migranta među kojima je bilo i većeg broja djece, dakle, posebno ranjivih osoba (prema svjedocima J. P. i M. S. njih 15-16) te ih sve smjestio u tovarni prostor kombija budući da bi, kako proizlazi iz  zapisnika o očevidu, u kombiju bilo samo pet sjedećih mjesta tako da su, prema svjedoku M. S. bili nagurani "kao sardine", a sve to bez odgovarajuće ventilacije što je dovelo do izostanka dovoljno kisika, zbog čega su, nakon zaustavljanja kombija, migranti samo željeli doći do zraka, a povrh toga, tijekom vožnje velikom brzinom su migranti udarali tijelima po vozilu, kako to opisuje jedan od njih u svom iskazu D. B., time počinio kvalificirani oblik terećenog kaznenog djela opisanog u članku 326. stavku 2. KZ/11.

 

10.3. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takvi uvjeti prijevoza imaju sve elemente nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( "Narodne Novine" Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 Ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje Konvencija) jer su te osobe, u takvim okolnostima, objektivno bile izložene snažnom trpljenju i patnji, a osuđenik je bio svjestan da se radi o prijevoznom sredstvu –kombiju koji nije namijenjen prijevozu tolikog broja osoba, i to neovisno jesu li one na takav prijevoz pristale. Takvo je postupanje prema stavu i ovoga suda, nečovječno i ponižavajuće u smislu Konvencije, te je osuđenik iskazao nedostatak poštovanja i uvažavanja ljudskog dostojanstva migranata, iskorištavajući njihovu tešku životnu situaciju u kojoj su se našli napuštanjem svojih domova. Naime, nema nikakve dvojbe da je optuženikova vožnja bila ugrožavajuća po život i zdravlje migranata – nečovječno postupanje, posebice kada se ima u vidu veliki broj djece, te da je opisanim načinom prijevoza teško povrijeđeno i njihovo ljudsko dostojanstvo – ponižavajuće postupanje, uzimajući u obzir da su se migranti nalazili u tovarnom prostoru kombija bez ventilacije. Prema tome, nedvojbeno je da bi se radilo o postupanju koje se ima podvesti pod kvalifikatorne elemente djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, zbog čega nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona.

 

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira pojedine dokaze izvedene na raspravi i svojim, vlastitim tumačenjem sadržaja istih tih dokaza dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

11.1. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje. Tako je osnovano prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti iskaze saslušanih djelatnika policije koji su zaustavili kombi vozilo kojim je upravljao optuženik, J. P., D. V. i M. S. te F. Č. pored čije kuće je prošao kombi kojim je upravljao optuženik te njihove suglasne iskaze doveo u vezi sa iskazom saslušanog putnika u vozilu D. B., te na temelju istih, kao i priležeće materijalne dokumentacije utvrdio i donio valjane zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi.

 

11.2. Neosnovano pri tomu žalitelj u žalbi dovodi u pitanje valjane i argumentirane zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda potpuno neutemeljeno ističući da se prvostupanjski sud, pri utvrđenju da bi pri počinjenju djela bili dovedeni u opasnost život i tijela putnika i da se prema njima postupalo na nečovječan i ponižavajući način, poziva u pretežitoj mjeri na sadržaj iskaza D. B. koji nije saslušan kontradiktorno, a prijedlog obrane za ispitivanje nekoliko putnika u kombi vozilu, je odbijen. Suprotno takvom žalbenom navodu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud u točkama 22. i 23. pobijane presude naveo i obrazložio zbog čega smatra da je optuženik upravljajući kombi vozilom u kojemu su bile 43 osobe migranata prema njima postupao na nečovječan i ponižavajući način, time da se, suprotno stajalištu žalitelja, takvi zaključci ne temelje isključivo na iskazu osobe koja se vozila u kombi vozilu, već i na drugim u postupku provedenim dokazima. Što se tiče dokaznog prijedloga obrane za saslušanje još nekoliko putnika iz kombi vozila, ocjena je i ovoga suda, pored toga što bi provođenje toga dokaza bilo vezano sa poteškoćama u pravcu njihova pristupa raspravi, budući da se radi o osobama stranim državljanima – migrantima koji nemaju nikakve veze sa Republikom Hrvatskom izuzev što su prevoženi preko njenog teritorija, da su na okolnosti prijevoza  migranata saslušani policijski službenici koji su zaustavili kombi vozilo i koji su time i neposredni očevici u kojim uvjetima su migranti prevoženi.

Osim toga, potpuno neosnovano žalitelj polemizira i sa okolnosti da li je kombi vozilo, vozilo brzo ili sporo, pa da bi svjedok F. Č. iskazivao da se kombi kretao većom brzinom, a da bi policijski službenik D. V. iskazivao da pretpostavlja da brzina kombija nije bila velika. U tom pravcu pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz D. B., putnika u kombiju, da se kombi kretao velikom brzinom zbog čega da je došlo do udaranja putnika po vozilu, zbog čega su djeca i plakala – što je i logično obzirom da su bili stiješnjeni u tovarnom prostoru i na nogama, što bi potvrdio i svjedok F. Č., da bi kombi vozio većom brzinom. Stoga, činjenica da je svjedok D. V. naveo da pretpostavlja da brzina kombija nije velika, nije odlučujuće, budući da bi i sam svjedok istaknuo da je na tom dijelu ceste na kojemu je optuženik zaustavljen zbog zavoja, teško razviti veću brzinu.

 

11.3. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje zbog čega nije osnovana žalba optuženika izjavljena iz toga žalbenog razloga.

 

12. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi navodi da je kazna zatvora u trajanju od šest godina za terećeno kaznenog djelo, prestroga.

 

12.1. Ovaj drugostupanjski sud je razmotrio po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora te je zaključio kako opravdano optuženik prigovara visini izrečene kazne zatvora za počinjeno kazneno djelo. Naime, neovisno o tome što je i po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud na strani optuženika utvrdio niz otegotnih okolnosti od samih okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, a koje odudaraju od uobičajenih načina počinjenja pri čemu je optuženi iskazao naročitu ustrajnost i drskost pri počinjenju djela, motiva za počinjenje djela, a to je brza i laka zarada, okolnost da je nezaposlen i bez primanja što upućuje da optuženik na ovakav protupravan način pribavlja sredstva za život, osim toga, i društvena opasnost ovog oblika kriminaliteta kada bez ikakve kontrole i bez putnih isprava osobe ulaze u Republiku Hrvatsku, a potom i dalje u države Europske unije, a da se u stvari niti ne zna njihov motiv ulaska niti krajnje odredište, a što, u situaciji ovako mnogobrojne migracije, dovodi u pitanje sigurnost kako Republike Hrvatske tako i drugih država članica Europske unije, a u nedostatku olakotnih okolnosti, ipak je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina, previsoka. Pri tomu osnovano optuženik u žalbi navodi da mu prvostupanjski sud kao otegotnim nije mogao cijeniti činjenicu da se protiv njega vode dva prvostupanjska postupka zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela iz članka 326. KZ/11, obzirom da se radi o postupcima koji su u tijeku te se ne može predmnijevati njihov konačni ishod, da bi se moglo vrednovati bilo kao otegotna okolnost, bilo kao olakotna za slučaj donošenja oslobađajuće presude.

 

12.2. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je, cijeneći sve prednje navedeno, ali i potrebu generalne prevencije za počinjeno kazneno djelo adekvatna kazna zatvora u trajanju od pet godina te da će se upravo takvom kaznom zatvora izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kako je to i propisano u članku 41. KZ/11.

 

13. Iz svih naprijed iznesenih razloga, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu optuženika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, dok u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. i članak 486. stavak 1. ZKP/08).

 

U Šibeniku, 23. svibnja 2024.

 

 

                                                                                                                              PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                    Nives Nikolac,v.r.