1              Poslovni broj: Gž-590/2024-3

 

Poslovni broj: Gž-590/2024-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. G., OIB: …, iz Z., radi opoziva Ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2393/2022-24 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2393/2022-24 od 5. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je opozvano darovanje kojim je tužitelj M. G. iz Z., OIB: …, ugovorom o darovanju nekretnina od dana 11.02.2013. godine darovao tuženom K. G. iz Z., OIB: …:

½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 5435 k.o. V. N. – čkbr. 2045/2 u naravi kuća, sagrađena na kčbr. 2045/2 koja je kuća upisana kao zk. tijelo pod AII, a koja je sagrađena na kčbr. 2045/2 – zemljište pod kućom, dvor s pov. 134 čhv ili 482 m2 koja je čestica upisana kao zk. tijelo pod AI predmetnog zk. uloška.

 

II/ Tuženik je dužan primljeni dar vratiti te je dužan trpjeti da se na temelju ove presude na ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk.ul. br. 5435 k.o. V. N. – čkbr. 2045/2 – u naravi kuća, sagrađena na kčbr. 2045/2 koja je kuća upisana kao zk. tijelo pod AII, a koja je sagrađena na kčbr. 2045/2 – zemljište pod kućom, dvor s pov. 134 čhv ili 482 m2 koja je čestica upisana kao zk. tijelo pod AI predmetnog zk. uloška uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe izvršene u zemljišnim knjigama, tako da se izvrši uknjižba brisanja s imena i vlasništva tuženog uz istovremeni upis na ime i kao vlasništvo tužitelja.

 

III/ Tuženik je dužan predati predmetne nekretnine u posjed tužitelju.

IV/ Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te istu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi opoziva Ugovora o darovanju nekretnina od 11. veljače 2013., zbog grube nezahvalnosti obdarenika-tuženika, a kojim Ugovorom je tužitelj darovao tuženiku ½ suvlasničkog dijela nekretnine i sve pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

 

6. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika donoseći pobijanu presudu i u postupku kojoj je isti prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ista ne proturječi sama sebi, nema razloga o odlučnim činjenica, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. U postupku među strankama nije bilo sporno da je tužitelj opozvao darovanjem u pisanoj izjavi, sukladno odredbi članka 496. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

 

8. U postupku je bilo sporo, a sporno je i u ovoj fazi postupka, jesu li ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja, sukladno odredbi članka 494. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj odredbi darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže se ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članku njegove uže obitelji.

 

9. Odbijajući tužbeni zahtjev u cijelosti sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće relevantne činjenice u postupku, na način kako slijedi:

- da je iskazima svjedoka odnosno iskazom tužitelja utvrđeno kako je od sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju – 11. veljače 2013. došlo do značajnog pogoršanja odnosa između stranaka, te da skoro uopće ne komuniciraju, a česti su i verbalni sukobi,

- da iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpJ-3804/2017 od 15. rujna 2017. proizlazi da su tužitelj, tuženik, supruga tužitelja i izvanbračna supruga tuženika S. G. osuđeni da su dana 15. rujna 2017. u 12.20 sati u Z., "u kući na adresi ….1. okrivljenik M. G. počinili nasilje u obitelji prema svom sinu K. G. i snahi S. G., a na način da je sina i snahu udario svojim dlanom po lijevoj strani lica, 2. okrivljenica Z. G. da je počinila nasilje u obitelji, budući je vrijeđala svoju snahu S. G., 3. okrivljenik-tuženik da je počinio nasilje u obitelji prema svojoj majci na način da je majku odgurnuo prema izlazu iz stana vrijeđajući je riječima, a S. G. da je počinila nasilje u obitelji prema svojoj svekrvi Z. G. na način da je svekrvu verbalno vrijeđala".

 

10. Dakle smatrajući da u konkretnom slučaju za procjenu odnosa između stranaka je mjerodavna odredba članka 4. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje u tekstu: ObZ), a koja propisuje da se svi članovi obitelji moraju uzajamno poštivati i jedan drugome pomagati, a koja obveza postoji kako na strani tuženika kao sina tužitelja, tako i na strani tužitelja kao oca tuženika, prvostupanjski sud je zaključio kako je izvedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je od sklapanja ugovora doista došlo do pogoršanja međusobnih odnosa između stranaka u smislu citirane odredbe. Posebno se isto ogledava u činjenici što su stranke odnosno supruga tužitelja te izvanbračna supruga tuženika također bile uključene jedan veći incident koji je pobliže opisan u gore citiranoj presudi Prekršajnog suda u Zagrebu. No, bez obzira na navedeno po stavu prvostupanjskog suda ne bi bili ispunjeni uvjeti iz članka 494. stavak 1. ZOO-a odnosno tužitelj ne bi bio ovlašten opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti. Naime, nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji kazneno djelo ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema njima.

 

11. Cijeneći iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da on komunicira sa tuženikom kada ga zamoli da napuni laptop, ali da je to sve od razgovora, dok majka tuženika i supruga tužitelja iskazuje kako tuženik u zadnje vrijeme vrlo miran i ne potiče sukobe, te je nedavno i pokosio travu, što je odbijao učiniti, sud prvog stupnja zaključuje da bez obzira na činjenicu poremećenih odnosa stranaka, odgovornost za takve odnose da postoje kako na tuženiku, tako i na tužitelju. Stoga je smatrao da takvi odnosi među strankama nisu dovoljni za ispunjenje uvjeta iz članka 494. stavak 1. i 2. ZOO-a.

 

12. Ni ostalim izvedenim dokazima, da nisu dokazane pretpostavke za opoziv darovanja kao što je to tužbom traženo.

 

13. Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti odnosno neegzistetnosti razloga za opoziv darovanja prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

14. U odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je da je sud izvedene dokaze brižljivo ocijenio kako mu to nalaže odredba članka 8. ZPP-a o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge. Nadalje, i po stavu ovog žalbenog suda iz provedenih dokaza ne može se zaključiti da se tuženik ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju. Naime, u pravu je žalitelj kada ističe da sud smatra kako jedino počinjeno kazneno djelo može predstavljati razlog za opoziv darovanja. U svezi navedenog, za navesti je da je sud u svakom konkretnom slučaju, sukladno citiranoj odredbi članka 494. stavak 1. i 2. ZOO-a dužan utvrditi radi li se o težem nepoštivanju darovatelja.

 

15. Iz sveukupno provedenih dokaza proizlazi da je tuženik pokazao nepoštivanje tužitelja, međutim ne radi se o težem nepoštivanju koja ima u vidu navedena odredba što bi opravdavalo prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Navedeno jasno proizlazi iz izvedenih dokaza u postupku, a tužitelj drugih dokaza na bitne okolnosti nije nudio.

 

16. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 23. svibnja 2024.