- 1 -              Revd-1195/2024-2

Broj: Revd-1195/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L., D., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-886/2023-2 od 27. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-81/2020-34 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava ovoga podneska.

3.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

„U slučaju ugovora osiguranja što je obvezujuće za osiguravatelja, da li ponuda potpisana po obje ugovorne strane (osiguravatelja i ugovaratelja) ili je obvezujuća polica osiguranja koju nije potpisao ugovaratelj?

Da li je počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka radi koje je došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pošteno suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava RH i čl. 6. t. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, kada sudovi nakon primitka odgovora na tužbu i na pripremnom ročištu imaju sve dokaze i činjenice na kojima temelje svoju odluku, ali unatoč toga, provode i daljnje radnje (zakazuju ročišta, provode vještačenja i dr.) i time stvaraju nepotrebne troškove protivno članku 8. i 10. ZPP-a u svezi čl. 3. i 48. Ustava?“

3.2. Od prvoga naznačenoga pitanja ne ovisi odluka u sporu, jer polazi od činjeničnoga stanja kakvo u postupku nije utvrđeno. Naime, iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da sudovi uopće nisu utvrđivali činjenice vezane za sadržaj ponude koja je prethodila izradi police osiguranja, a nije utvrđeno ni da ugovaratelj osiguranja nije potpisao policu. Zato tužitelj neosnovano tvrdi da pravna shvaćanja na kojima se temelje predmetne nižestupanjske presude nisu u skladu s praksom iz odluka ovoga suda i županijskih sudova na koje se pozvao izlažući razlog važnosti toga pitanja, jer se radi o slučajevima koji se činjenično razlikuju od predmetnoga. Dakle, ovo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

3.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

4.1. Drugo naznačeno pitanje nije važno pravno pitanje već ukazivanje na navodnu povredu prava na pravično suđenje pa ga treba razmotri u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP.

4.2. Iz dostavljenoga dijela spisa nije vidljivo da je sud uopće proveo vještačenje, kako se to u pitanju sugerira, niti je vidljivo po čijem su se prijedlogu izvodili ostali dokazi, za koje tužitelj sada tvrdi da nisu bili ni potrebni, pa tako tužitelj nije učinio vjerojatnim tvrdnju o tome da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno  kao u točki II. izreke.

5. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 22. svibnja 2024.