1                                 Broj: Ppž-4512/2024

 

                                  

 

 

 

 

                                                                            Broj: Ppž-4512/2024

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog I. Č., kojeg brani I. Đ. V., odvjetnica u S. B., drugookrivljenog A. R. i trećeokrivljene A. Š. R., koje brani Ž. M., odvjetnik u S. B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi prvookrivljenog I. Č., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp J-356/2020-18 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

          Prihvaća se žalba prvookrivljenog I. Č., ukida se prvostupanjska presuda broj: Pp J-356/2020-18 od 5. travnja 2024. u odnosu na tog okrivljenika te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp J-356/2020-18 od 5. travnja 2024. prvookrivljeni I. Č. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura. Istom presudom, prvookrivljeni I. Č., drugookrivljeni A. R. i trećeokrivljena A. Š. R. (točka VII. izreke pobijane presude) odnosno drugookrivljeni A. R. i trećeokrivljena A. Š. R. (točka VIII. izreke pobijane presude) su na temelju članka 182. točke 1.  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) oslobođeni od optužbe za dio radnje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji im je optužnim prijedlogom stavljen na teret. Osim toga, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv prvookrivljenog I. Č. odbijena je optužba za dio radnje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret (točka IX. izreke pobijane presude). Također, u odnosu na drugookrivljenika i trećeokrivljenicu je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio prvookrivljenik putem braniteljice zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja žalbe. U žalbi navodi kako se presuda ne može ispitati jer nema valjanog obrazloženja. Osim toga, navodi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je prvookrivljenik priznao počinjeni prekršaj iz razloga što sud nije ispitao istoga na ključne i relevantne okolnosti. Ističe da je sud bio dužan saslušati jedinog očevica događaja. Naposljetku, navodi kako sud uopće nije zaključio glavnu raspravu odnosno presuda je donijeta bez dovršetka dokaznog postupka, završne riječi i zaključenja glavne rasprave.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U pravu je prvookrivljenik kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda, za sada, preuranjena, jer prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

 

5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji prvookrivljenika utemeljio na obrani istoga u kojoj je priznao počinjenje dijela radnje prekršaja, a za koji je proglašen krivim. Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan. Naime, iz obrane prvookrivljenika proizlazi kako je naveo da se je nakon izlaska na ulicu naguravao s drugookrivljenikom te da je moguće da ga je dlanom udario po glavi. Dakle, iz takva obrane prvookrivljenika ne proizlazi da je isti okolnosno priznao djelo prekršaja za koji je proglašen krivim, a kako se to opravdano ističe u žalbi. Naime, sama činjenica da je između prvookrivljenika i drugookrivljenika, sukladno obrani prvookrivljenika došlo do naguravanja, ne znači ujedno da isto predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno tuču. Isto može predstavljati i institut nužne obrane pod određenim zakonom strogo propisanim uvjetima, a koji institut je osnova za oslobađanje počinitelja od odgovornosti. Na temelju svega navedenog proizlazi kako je sud morao detaljnije ispitati prvookrivljenika o tijeku događaja predmetne zgode kako je isti optužnim aktom prvookrivljeniku stavljen na teret, a osobito o činjenici tko je koga prvi udario, ako je uopće itko ikoga udario (prvookrivljenik navodi da je moguće da je drugookrivljenika dlanom udario po glavi), kako bi mogao zaključiti da je uistinu počinio prekršaj za koji je proglašen krivim.

 

5.2. Također, prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje niti iz razloga što nije proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi kako se je sporni događaj odigrao u povodu kirvaja i rođendana A. R. Dakle, za pretpostaviti je kako je događaju bilo nazočno više ljudi, osim samih okrivljenika. Osim toga, od strane stranaka tijekom postupka je predlagano izvođenje dokaza saslušanjem više svjedoka radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a time i prekršajne odgovornosti okrivljenih, upravo iz razloga što su isti bili prisutni spornom događaju.

 

5.3. Stoga, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, već je sud naprotiv, trebao  provesti sve dostupne dokaze, a u svrhu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, na što osnovano ukazuje prvookrivljenik.

 

5.4. Zbog svega navedenog, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Potrebno je istaknuti da dio žalbe prvookrivljenog I. Č. koju isti podnosi protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se drugookrivljeni A. R. i trećeokrivljena A. Š. R. na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobađaju od optužbe, ističe se da u tom dijelu žalba nije razmatrana jer ista u tom dijelu nije dopuštena, sukladno odredbi članka 192. stavka 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, kojom je propisano:

„(1) Žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik.

(2) U korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, srodnik u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i udomljenik. Žalbeni rok i u tom slučaju teče prema članku 191. st. 1. ovog Zakona.

(3) Tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika.“

 

Dakle, iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, pa obzirom da je u ovom prekršajnom predmetu tužitelj tijelo državne uprave (Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko-posavska, Policijska postaja Slavonski Brod) koje je podnijelo optužni prijedlog te su drugookrivljeni i trećeokrivljena imali procesni položaj okrivljenika, kao i žalitelj, pa isti, iz navedenih razloga nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu kojom su drugookrivljeni i trećeokrivljena oslobođeni od optužbe.

 

7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, ponovno ispitati prvookrivljenika te svjedoke spornog događaja, što uključuje i A. R. i A. Š. R. s obzirom na njihov promijenjeni pravni položaj, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 22. svibnja 2024.

 

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 otpravka: za spis, prvookrivljenika, braniteljicu prvookrivljenika i tužitelja.