- 1 -

                                  Broj: Ppž-6749/2021

 

 

 

                           

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. P.J.G.R. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. P.J.G.R., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 81. Pp-6776/21 od 7. svibnja 2021., na sjednici Vijeća održanoj 22. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. P.J.G.R. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

 

II.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. P.J.G.R. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je okr. P.J.G.R. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. 1.) izreke pobijane presude, za koji je tom okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 600,00 kuna (189,57 DEM) uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku 15 dana, a dužan je naknaditi i trošak prekršajnog postupka 300,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a okr. M.M. oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. 2.) izreke pobijane presude te je odlučeno da trošak postupka u odnosu na tog okrivljenika pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude je okr. P.J.G.R. pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka (povrede prava obrane) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući prihvatiti žalbu.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okr. P.J.G.R. u žalbi navodi da je iz Belgije, ne govori hrvatski jezik, da je e-mailom poslao svoju obranu nakon što je pitao sutkinju mora li doći na sud jer ne zna kako funkcionira hrvatski sud, te mu je odgovoreno da može poslati svoju pisanu obranu na hrvatskom jeziku, što je i učinio. Navodi da je rekao da ima više svjedoka koji mogu potvrditi ono što je rekao, ali mu nije dana prilika da ih dovede u sudnici. Navodi da je u pobijanoj presudi osuđen zbog toga što je sud prihvatio lažni iskaz M.M., kojeg je sud oslobodio optužbe jer nema dokaza, uz navode da nije ranije imao problema (iako prema navodima policije to nije točno) i da je u socijalno teškoj situaciji (što se svima može dogoditi), ali unatoč tome pravi probleme poštenim ljudima koji samo pokušavaju normalno raditi svoj posao i zarađivati za sebe, te da ga poznaje od ranije jer je često puta stajao na glavnom ulazu u zagrebački Zoološki vrt i uznemiravao obitelji s malom djecom kako ne bi trebali ići u Zoološki vrt „maltretirati životinje“, kao i da je svjedokinja (supruga M.M.) lažno iskazivala. Dalje navodi da je spreman prihvatiti svoj dio neprimjerene reakcije, ali ne i da se uzročnici ne kazne, budući da je predmetnom presudom poslana poruka da se opetovano slobodno može uznemiravati poštene ljude na njihovom radnom mjestu, navodeći da ako je bježao iz parka kao što je to rekao M.M., zašto se izravno obratio policiji, a možda je bježao od njegove provokacije, nije nikada s njim razgovarao na telefon, te da je sve puno proturječnosti koje želi dokazati tijekom žalbe, ali i dalje ako mora. Žalbu podnosi zbog osjećaja da ga se maltretira, vrijeđa, diskriminira vjerojatno zbog njegove nacionalnosti.

 

5.1. Suprotno ovakvim žalbenim navodima kojima se suštinski pobija presuda zbog povrede prava obrane na glavnoj raspravi i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je ocijenio da u postupku nije povrijeđeno pravo obrane okrivljeniku što bi utjecalo na presudu, te da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

5.2. Prije svega, iz spisa predmeta jasno proizlazi da je okrivljenik (koji je rođen u Belgiji, a živi u Zagrebu) uredno primio poziv za glavnu raspravu zakazanu za 6. svibnja 2021., na koju nije pristupio već je dostavo svoju pisanu obranu (str. 32 spisa), a nakon što je prije toga prvostupanjskom sudu putem elektroničke pošte poslao svoju obranu na engleskom jeziku te je upućen da istu dostavi na hrvatskom jeziku kao službenom jeziku u prekršajnom postupku (str. 35 spisa). Osim toga, okrivljenik je i u Obavijesti o počinjenom prekršaju iz čl. 109.a PZ-a (str. 6 spisa) koja mu je osobno uručena, upoznat između ostaloga i o pravu na dostavu pisane obrane, čime je izabrao mogućnost koju predviđa čl. 128. st. 3. PZ-a. Nedolazak okrivljenika na glavnu raspravu na koju je uredno pozvan, smatra se odricanjem od njegovog konfrontacijskog prava, odnosno, prava da aktivno sudjeluje u postupku, kako predlaganjem dokaza, tako i očitovanjem na izvedene dokaze. Budući da okr. P.J.G.R. nedolaskom na glavnu raspravu 6. svibnja 2021. na kojoj su se izvodili dokazi, nije iskoristio zakonsku mogućnost izravno se konfrontirati s okr. M.M. i svjedokinjom, već je u obrani naglasio važnost drugih događaja u terminu glavne rasprave, te je sudu dostavio svoju pisanu obranu u kojoj je detaljno iznio okolnosti događaja, ne predlažući izvođenje nekih drugih dokaza, istome nije povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi koje bi otjecalo na presudu u smislu čl. 195. st. 2. PZ-a.

 

5.3. Nadalje, u pisanoj obrani se okrivljenik detaljno očitovao na navode iz optužnog prijedloga i o krivnji, navodeći da se ne opravdava „za ono što je napravio u Parku M. dana 20.09.2020.“, ali je njegova misija objasniti što se tada dogodilo te nastavno iscrpno iznosi tijek svog poslovnog puta kao predsjednika XX, dok u odnosu na predmetni događaj ističe da je M.M. protestirao prema djevojkama koje su omogućavale da posjetitelji Parka, odnosno, njihova djeca jašu ponije koji su u vlasništvu Kluba, maltretirajući ih da ponije drže u nehumanim uvjetima, bez vode, na vrućini, što je sve velika neistina pa je došao do M.M. koji je nosio i transparente u namjeri da ga uvjeri da je u krivu. Isti je vikao zbog čega su djevojke i djeca počeli plakati od straha pa je okrivljenik „izgubio živce i gurnuo ga“, a zaustavio se kada je pao na pod držeći svoj pano između njih, dok je žena u njegovoj pratnji udarala okrivljenika u njegova leđa, nakon čega je izašao iz Parka, a M.M. ga je pratio govoreći da ga opet udari, što je okrivljenik odbijao te kada se vratio natrag u Klub, pozvao je policiju koja mu je rekla da je već imala puno problema s tom osobom, ističući da inače podržava slobodu govora i izražavanja, ali da je ovo bilo previše. Na kraju obrane navodi da zbog poslovnih obaveza (početka prvog natjecanja od početka Covida), ako ne mora, ne bi dolazio na glavnu raspravu, što bi mu puno značilo.

 

5.4. Iz ovakve obrane okrivljenika, proizlazi da je isti okolnosno priznao fizički nasrtaj na drugu osobu na javnom mjestu, čime je priznao odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji glasi: „Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se .....“. Prvostupanjski je sud na temelju takve obrane okrivljenika te obrane okr. M.M. i iskaza ispitane svjedokinje Daniele Jambrešić u kojima su isti potvrdili da je okr. P.J.G.R. fizički nasrnuo na okr. M.M. navodeći da ga je nekoliko puta udario rukom u glavu (lice), koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a koji su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom o ozljedama okr. M.M. i bolničkom prijavom KBC Zagreb, imao dovoljno osnova za zaključak da je žalitelj takvim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Okolnost što se okr. P.J.G.R. našao izazvanim ponašanjem okr. M.M. koji je protestirao zbog načina ophođenja prema konjima, bez obzira na osnovanost tih tvrdnji, ne može žalitelja opravdati od prekršajne odgovornosti iz razloga što je izabrao aktivno postupati, a  manifestacija takve sile nije društveno prihvatljivo ponašanje već unošenje uznemirenosti i nereda u javnosti, što predstavlja protupravno ponašanje u smislu naprijed navedene odredbe. Nadalje, okolnost što je žalitelj pozvao policiju nakon što je otišao iz Parka pa se vratio, ne utječe na njegovu prekršajnu odgovornost niti ju može umanjiti, a niti to znači da se nije protupravno ponašao budući da nema nikakve zapreke da policijsku intervenciju zatraži tko god se subjektivno osjeti ugroženim, što ne znači da drugi sudionik događaja koji nije zatražio intervenciju policije, ne želi isto, iako ju nije pozvao. Pitanje što se dogodilo kritične zgode je činjenično pitanje koje se izvođenjem dokaza utvrđuje u prekršajnom postupku.

 

5.5. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Po ocjeni ovog suda, bezuspješno okr. P.J.G.R. u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz svjedokinje D.J. te obranu okr. M.M. i dovesti u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o krivnji na temelju izvedenih dokaza.

 

5.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a., ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

6. U odnosu na navode žalbe kojima se u biti pobija presuda u dijelu oslobađajuće odluke u odnosu na okr. M.M., potrebno je istaknuti da optužni prijedlog protiv okr. M.M. u ovom prekršajnom predmetu nije podnio okr. P.J.G.R. kao eventualno oštećenik tužitelj pa isti nije ovlašteni tužitelj u smislu čl. 109. st. 1. t. 4. i čl. 113. st. 1. PZ-a te prema odredbi čl. 192. st. 3. PZ-a nije niti ovlašten podnijeti žalbu na štetu okr. M.M., a što u konkretnom slučaju žalitelj čini kada u dijelu žalbe prigovara oslobađajućoj odluci u odnosu na tog okrivljenika. Budući da je u tom slučaju jedino podnositelj optužnog prijedloga – Policijska uprava zagrebačka, IV. policijska postaja ovlaštena podnijeti žalbu, što nije učinila, žalbeni navodi u pogledu eventualno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog propuštanja utvrđivanja vikanja okr. M.M. na okr. P.J.G.R. na javnom mjestu, ne mogu niti biti razmatrani.   

 

7. Iako okr. P.J.G.R. u žalbi ne pobija presudu zbog prekršajnopravne sankcije, odnosno izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja (priznanje i neosuđivanost). Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

7.1. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 100 EUR, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna  150 DEM (u protuvrijednosti u eurima kao službene valute prema fiksnom tečaju konverzije) unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

 

8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje postupka, imajući u vidu da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, a držeći da se plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura, neće ugroziti egzistencija okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati. 

 

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 22. svibnja 2024.

 

Zapisničarka:                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                               Goranka Ratković, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.