- 1 -              Revd-1025/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1025/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. K., Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1127/2022-2 od 22. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6168/20-36 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.

 

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.

 

3.1. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

 

„Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj konačnoj odluci kojom odlučuje o pravima i obvezama stranaka u sporu iznijeti razloge i svoj stav o svim konkretnim prigovorima i stajalištima tuženika iznesenim u žalbi, a koji proturječe činjeničnim i pravnim zaključcima prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju u pogledu postupanja suda kada se izvede dokaz vještačenjem, te nakon provedenog postupka stranka koja smatra da nalaz i mišljenje vještaka nije sačinjen u skladu s rješenjem suda i zadatkom u rješenju, u situaciji kada sud donese pogrešno rješenje sa zadatkom vještaku ili u situaciji kada jedna od stanaka smatra da vještak nije utvrdio sporne činjenice koje je trebao ili nije strankama i sucu dovoljno razjasnio sporna pitanja, da ih sudionik parničnog postupka dovoljno razumije ( sudac, punomoćnik stranke ), a koji su od odlučnog značaja za rješenje spora?

 

Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365., čl. 375. sve u svezi sa čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući je propustio ocijeniti i obrazložiti tuženikove konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koje su od odlučnog značaja za rješenje spora?“

 

3.2. Citirana pitanja postupovnopravni su prigovori nižestupanjskim presudama, a ne važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. O tim pitanjima nižestupanjski sudovi nisu izrazili nikakvo pravno shvaćanje niti su ta pitanja sudovi razmatrali. Zato neosnovano tuženica tvrdi da pravna shvaćanja na kojima se temelje predmetne nižestupanjske presude nisu u skladu s praksom iz odluka drugih sudova na koje se pozvala izlažući razlog važnosti tih pitanja. Dakle, ova pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

3.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

 

4. Nižestupanjske presude ni po čemu nisu arbitrarne. Osim toga, tuženici postupanjem nižestupanjskih sudova nije povrijeđeno pravo na pristup sudu. Tuženica pogrešno smatra da sudovi moraju izvesti baš sve predložene dokaze, a u konkretnom se slučaju opravdanim ukazuje odbijanje dokaznih prijedloga saslušanjem svjedoka radi utvrđenja činjenice koja se, po naravi stvari, može dokazati medicinskim vještačenjem, koje je u postupku i izvedeno (pitanje sposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora). Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 22. svibnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.