- 1 -              Revd-1015/2022-2

 

 

 

 

Broj: Revd-1015/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz Đ., OIB ..., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženice A. B. d.d., OIB ..., Z., koju zastupa punomoćnik L. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-860/2020-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-217/2019 od 1. srpnja 2020., u sjednici održanoj 22. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se prijedlog tuženika A. B. d.d., za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-860/2020-2 od 30. studenoga 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda

u Šibeniku poslovni broj Gž-860/2020-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-217/2019 od 1. srpnja 2020.

 

2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojoj je (pod 3.) postavio (i) pravno pitanje slijedećeg sadržaja:

 

„Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji ili isplata razlike koju je platio i kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?“.

 

3. Kao razlog važnosti označenog pitanja tuženik ističe postojanje različite prakse viših sudova pozivajući se pri tome na presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-352/2019-3 od 29. srpnja 2019., te da je ovaj sud u odnosu na naznačeno pitanje već dopustio reviziju u predmetu Revd-3060/2021.

 

4. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. alineje 2. ZPP-a zbog označenog pravnog pitanja, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje je ovaj sud u međuvremenu odgovorio u brojnim odlukama, a pobijana odluka u skladu je s navedenim shvaćanjem.

 

4.1. Tako je, primjerice, u odlukama broj Rev-640/2022-2 od 21. ožujka 2023., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. (i još mnogim drugima) izraženo sljedeće pravno shvaćanje:

„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.

 

5. U odnosu na postavljena pitanja pod 1. i 4., osporena presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu sa već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020, Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su pitanja formulirana, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.

 

5.1. S obzirom na to da odgovor na pitanje pod 3. („Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate (...) isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima“) uključuje i odgovor na pitanje postavljeno pod 2. („Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate (...) isplata razlike između iznosa kamate izračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi“), ovaj sud smatra da nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi trebalo posebno ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

 

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe iz čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog tuženika valjalo odbaciti na temelju odrede čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 22. svibnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.